Recenzija – „Dark Times“ (.upset): Loša vremena za ljude, dobra vremena za hardcore
Nakon hvaljenog albuma „Slaves Of The New World“, predstavnici zabočke hardcore scene nedavno su objavili EP prigodnog imena, „Dark Times“. .upset je navodno osnovan 2002. godine, a u četrnaest godina djelovanja momci su objavili dva demo albuma, dva long play albuma i sada ovaj friški EP. .upset čine vokal Petar Štokan, Marko Tršinski na bubnju, bas gitaru svira Marko Plečko, te Dražen Završki i Ivan Čefko na gitarama.
Prije otprilike dva tjedna održana je i promocija albuma u Grey Room-u na kojoj su gostovali Austrijanci Lowlife i Sortout i to mi je u neku ruku bio poticaj da se malo više posvetim zadnjem uratku Zabočana. Prijatelja sam uspio nakon napornog dana, obučen u sako s aktovkom u ruci, nagovoriti da se navratimo do Medike rečenicom „IDEMO NA HC!“
Ima jedna stara koja kaže da su neplanirani izlasci najbolji izlasci. Ja baš i ne vjerujem u to, odnosno nisam vjerovao do tada. Sortout smo propustili i uključili se kad je svirao Lowlife, ali sve je to bilo nekako nezanimljivo i dosadno, sve dok se .upset nije pojavio na stageu. Momci uživo zrače tolikom energijom da je publika vjerojatno mogla zazivati bis do jutra nakon svake pjesme za koju je rečeno da je zadnja, i ne bi se umorili; ni mi, ni bend. Stoga sam si zadao zadatak preslušati EP jer uživo je zvučalo odlično i baš me zanimalo kako zvuči studijski.
Na EP-u se nalazi sedam pjesama koje se u pravilu baziraju na problemima društvene nepravde. Teško je živjeti u maloj sredini ako si neobičan čovjek, većina te proguta ako se ne izboriš za sebe, a upravo prva stvar Stand Up poziva nas da se jednostavno izborimo za sebe. Od svih pjesama zapravo nisam našao niti jednu koja mi se ne sviđa. Žestok zvuk u kombinaciji s brzim ritmom i agresivnim vokalom, kako to i priliči hardcore glazbi. I nema tu neke filozofije. Moja subjektivna razlika po pitanju zvuka između zadnjeg albuma iz 2014. i ovog EP-a je u tome da na prethodnom albumu gitare imaju više treblea pa se više probijaju iz miksa, a u kombinaciji s palm mute tehnikom daju onaj ‘dž’ zvuk koji meni osobno više paše, dok na Dark Timesu gitare zvuče malo sterilnije i ne iskaču toliko iz miksa, što ne zvuči nimalo loše. Zvuk je odlično balansiran. Vokal je odradio velik posao i posebno mi se sviđaju back vokali na Live Your Life koji su pridodali snazi same pjesme. Call for Justice kritizira kapitalistički način funkcioniranja svijeta danas, dok nas Backdown poziva da ne posustajemo u svojim naumima i borbi za bolje sutra.
Forgive me je pjesma tematski različita od ostalih; priča o prekidu veze u kojoj se jedno od njih dvoje želi vratiti drugome i ispričava mu se za svoje gluposti. Za zaokružiti izdanje ostale su još Dark Times i Zabok Hardcore, posvećena hardcore sceni Zaboka.
Pjesme vas natjeraju da osjećate bijes u sebi jer je zapravo sve to što se sada zbiva u svijetu – istina. Svatko ima svoj ispušni ventil preko kojega izjasni svoje nezadovoljstvo i svoje stavove, i prijeđe preko svih tih gluposti, užasnih poslodavaca, očajne plaće s kojom se ne može živjeti, poremećenih društvenih vrijednosti i stanja u kojem živimo, a koje je sramotno. Momcima iz .upseta to je glazba, najbolji način za izrazit svoj stav. Na prvi pogled jednostavni tekstovi šalju vam puno snažniju poruku ako se zamislite nad njima, a na pojedincu je da tu poruku ili prihvati ili samo površno primijeti i zanemari.
