Retropetak- Glen or Glenda: Kako izgleda najgori film svih vremena
Glen or Glenda, glumački prvijenac redatelja Edwarda D. Wooda, poznatijeg po epitetu najgoreg redatelja, snimljen je daleke 1953. godine. Inače se u Retropetku bavim kvalitetnim, interesantnim, kultnim i drugim filmskim ostvarenjima koja su ostavila trag u filmskoj industriji i umjetnosti. Ovaj film nije remek djelo, niti primjer za kojim bi se mladi režiseri trebali povoditi, ali je svejedno ostao zapamćen u povijesti. Čak je poznati Tim Burton snimio dugometražni film o Woodovu životu 1994. godine u kojem ga je tumačio Johnny Depp. Po čemu je Wood zanimljiv? Pravu je slavu postigao zapravo posthumno, kada su ga proglasili najgorim redateljem, što je pukom slučajnošću izazvalo zanimanje filmofila za njegov opus.
Wood se uporno htio probiti u sedmoj umjetnosti i prava prilika za to pojavila se s Glenom or Glendom. Film se temelji na životu Christine Jorgensen koja je postala poznata zbog operacije promjene spola. U to vrijeme, senzacionalna vijest preplavila je novine i Wood je odlučio snimiti film. Možda je inspiraciju za Glena or Glendu našao više u sebi, nego u ikome drugome. Wood je, naime, bio transseksualac, a vjeruje se da je tome tako zbog majčinog utjecaja koja je htjela kćer, baš kao što je i prikazano u jednoj od scena u filmu. U filmu znanstvenika/pripovjedača glumi veliki Bela Lugosi (Dracula) kao najznačajnije ime u filmu. Wood je Lugosija upoznao godinu dana prije preko prijatelja i odlučio ga uključiti u svoje projekte. Kako se tada Lugosi financijski loše snalazio i zbog svoje ovisnosti o drogama, prihvatio je posao za samo tisuću dolara. Doduše, film se snimao samo četiri dana. Wood je imao trostruku ulogu u filmu: redateljsku, scenarističku i glumačku. U sve je tri podbacio u Glenu or Glendi, ali i u kasnijim filmovima te je zato okrunjen titulom najgoreg redatelja svih vremena, a upravo se taj film smatra jednim od najgorih u povijesti filma.
Film se ugrubo može podijeliti na nekoliko dijelova. Na samome početku, uz romantičnu glazbu, redatelj nas upozorava kako je riječ o neobičnoj problematici i kako društvo ne bi trebalo osuđivati. U drugome prizoru upoznajemo naratora koji sjedi u fotelji s velikom knjigom na krilu, okružen policama s lubanjama, obješenim kosturom i sjekirom. Početak zbog Lugosijevog nejasnog monologa izgleda kao uvod u horor. U prvome dijelu policajac koji se susreće s nekoliko samoubojstava mjesečno odlazi liječniku da ga ispita zašto transseksualci počine suicid. Liječnik mu priča dvije priče, jednu o transseksualcu Glenu i drugu o hermafroditu Alanu. Kroz Glenovu priču koja zauzima najveći dio filma, prožima se velik broj scena koje nemaju veze niti jedna s drugom niti s drugim dijelovima filma. Pojavljuju se kao nekakav Glenov san. Transseksualac Glen želi se oženiti za svoju zaručnicu, ali se boji da bi otkrivanjem tajne izgubio svoju dragu i šansu da isproba njezin mekani pulover na svojemu tijelu. U sceni njihova vjenčanja pored svećenika stoji i vrag na kojeg upozorava Lugosi u svojim monolozima.
Neke su scene apsurdne, nelogične i nepovezane, a najveći problem u cijeloj priči, osim krajnje neuvjerljive, loše kazališne glume jest činjenica da je Wood na sebe preuzeo previše uloga od kojih se ni s jednom nije mogao nositi.
Film je izlazio pod različitim imenima – I Led Two Lives:He or She? i I Changed My Sex!. Zanimljiv je utoliko što se bavio kontroverznom temom o koji mnogi ljudi ni danas ne znaju mnogo, iako prikaz nije vjerodostojan. Pogledajte ga i procijenite je li vrijedan gledanja.
