Što se krije na Marsu? (“Life”, D. Espinosa)
Spoj žanrova naučne fantastike i horora se, unazad nekoliko decenija, pokazao kao isključivo dobitnom kombinacijom. Pa tako, počevši od prvog Aliena, filmova The Thing, Predator, preko Event Horizonta do Prometheusa, svaki od njih ima određeni kultni status. Posljednjih godina, međutim, dolazi do trenda da se filmovi naučne fantastike snimaju s poprilično realističkom konotacijom. Filmovi kao Interstellar ili The Martian imaju naročito izražene realne naučne činjenice koje gledatelja tjeraju da film i percipira kao mogućim, odnosno ne tako dalekim od stvarnosti. Life, novi film Daniela Espinose (Safe House, Child 44), sa scenaristima koji su radili na prošlogodišnjem Deadpoolu (Rhett Reese, Paul Wernick), koristi baš to realno naučno okruženje za stvaranje kozmičkog horora.
Članovi Internacionalne svemirske stanice preuzimaju uzorak zemlje s Marsa koji će u velikoj mjeri omogućiti shvaćanje same planete i mogućnosti života na njoj. Naučnici sa stanice u tom uzorku pronalaze primjerak jednoćelijskog organizma – prvi primjer života izvan planete Zemlje. I dok proučavanje tog organizma, na čelu s dr. Hughom Derryjem (Ariyon Bakare), djeluje kao da ide po planu, članovi stanice uskoro će se suočiti s bićem daleko inteligentnijim nego što su prvobitno mislili.
Vakuum i klaustrofobija
Life, prije svega, pažnju gledatelja plijeni veoma dobrim specijalnim efektima i izgledom ISS-a. Kao žanr koji se u najvećoj mjeri oslanja na vizualni aspekt, filmovi naučne fantastike upravo na tom nivou trebaju biti veoma dobri kako bi očuvali pažnju gledatelja. Life fenomenalno i blistavo dočarava izgled svemirske stanice, ali i mučno bestežinsko stanje koje prevladava u njoj. U svemiru, u bestežinskom stanju, ne postoji gore ili dolje, a Espinosa nam blistavim pokretima kamere to pokazuje u scenama kada doslovno film gledamo naopako.
Ograničen, zatvoren, prostor u otvorenom svemiru je svakako jedna od odlika filmova s mješavinom horora i naučne fantastike. I Espinosa savršeno koristi taj prostor. Svemirska stanica se, iz onoga što bi trebalo da je dom astronautima dok borave u svemiru, pretvara u stravični labirint s čudovištem koje čeka na njegovom izlazu. Osjećaji nemoći, straha, a pogotovo klaustrofobije izbija na površinu, te su glavna pokretačka snaga likova koja nerijetko dovodi do iracionalnih odluka i postupaka.
Jednodimenzionalna A postava
Što se tiče same glumačke postave, Life je okupio jedan strašan ansambl glumačkih veličina kao što su Jake Gyllenhaal, Ryan Reynolds, Rebecca Ferguson, Hiroyuki Sanada. Međutim, stvar koja najviše šteti samom ustrojstvu filma je nedovoljno razrađen razvoj likova, što je u konačnici i razlogom izostanka empatije prema likovima i njihovoj sudbini.
Likovi su u većoj mjeri skoro jednolični, te naizgled predstavljaju samo niz stanica ili nivoa za razvoj radnje, zbog čega ni kvaliteta glumaca ne može doći do izražaja i izdići se iz te jednoličnosti. Ryan Reynolds, kao možda najsvjetlija točka, u suštini radi ono što radi i u drugim svojim filmovima. On je zanimljiv i zabavan lik sa svojim tipičnim pristupom drugim likovima koji unosi dinamiku i svježinu u društveni odnos na stanici. Jake Gyllenhaal kao protagonista filma, dobrim dijelom trajanja stoji u pozadini, te nema nikakvog ili skoro nikakvog efekta na radnju, sve do finalnog segmenta filma kada jasno stoji na toj poziciji protagoniste.
Homage ili nedostatak originalnosti
Life ni u jednom trenutku ne krije svoje filmske uzore koji su mu poslužili kao predložak. Upravo zbog tog doticanja uzora Espinosa ne uspijeva unijeti i ostaviti nešto od svoje originalnosti, inovativnosti i svježine. Film jako brzo ulazi u ludu borbu između života i smrti, između rizika i opasnosti, što ni likovima ni gledateljima ne dopušta opuštanje. Zbog ovog brzog tempa radnje ispaštaju i likovi i sama kvaliteta zapleta, pa tako i napetost ne dostiže svoj katarzični vrhunac kojime se odlikuju filmovi ovog žanra.
Međutim, bez obzira na to, Life je daleko od katastrofe koja je zadesila mnoge slične filmove. Okruženje, do u detalje, dovedeno do savršenstva, te kvalitetna glumačka postava i nekoliko napetih i zastrašujućih scena, osigurat će ugodno gledanje. Jedan sasvim ok homage filmovima kao što su Alien i drugi.
