Istaknuto
19.02.2020.

Vrijeme čitanja: < 1 minuta Ovog tjedna Ziherova nova pošiljka glazbenih singlova broji sedam kandidata za sing tjedna. Glasati možete do sljedeće srijede.

10.02.2020.

Vrijeme čitanja: 11 minute „Late is the hour in which this conjurer chooses to appear!“ - prosiktao bi na mene vjerojatno Grima Wormtongue kada bi mogao vidjeti da albume od studenog i prosinca izbacujem krajem siječnja.

Intervju

Šumski (ilustrator): “Hrvatska je mlada zemlja koja se tek formira i kreativni ljudi su prijeko potrebni”

02.01.2020. Igor Yuri Jurilj
Vrijeme čitanja: 4 minute

Ivan Blažetić Šumski je kralj hrvatskih murala koje štite nadnaravna bićenca kao izvučena iz riznice bajki i foklora Ivane Brlić Mažuranić. Riječki umjetnik, s danas berlinskom adresom, osvojio nas je bajkovitošću svoje vizije i prije negoli smo ga izlistali u bespućima hashtagova Instagrama gdje dominira među hrvatskim ilustratorima i umjetnicima…

Ivane, možeš li definirati i identificirati Šumskog. Tko je on?

Šumski vjeruje da je umjetnost u svojoj srži proces dijeljenja. On je narator čije teme i protagonisti potiču ljude da ostvare svoj potencijal sljedeći svoje snove.

Iako radiš u brojnim medijima, nekako si nam najprepoznatljiviji po muralima kojih sada ima diljem Hrvatske. U čemu je posebnost njih u odnosu na ostale tehnike i medije?

Mural je umjetničko djelo izloženo u javnom prostoru i poput nekog spomenika on na neko neodređeno vrijeme postaje dio ljudske svakodnevice. On to komunicira sa svim stanovnicima bez obzira na to zanima li ih umjetnost ili ne. Namijenjen je da pripada ljudima.

Oduvijek me zanimalo kako ideju s relativno male sličice prenijeti na kolosalnu zidnu površinu.

Zapravo vrlo jednostavno. Crtež se može prenijeti projektorom, iscrtavanjem geometrijske mreže preko koje se prenose dimenzije sa skice na zid, ili pomoću kista postavljenim na produžni stap koji dopusta crtanje s dovoljnim odmakom od zida. Osobno sam isprobao sve ove tehnike i najviše mi odgovara prenijeti skicu prostoručno pomoću produžnog štapa. To je moguće samo ako se radi na dizalici, ako je postavljena skela nije moguće imati pregled rada iz daljine, u tom slučaju je možda najbolje iscrtati mrežu ili se poslužiti projektorom.

A tko inače u takvim angažmanima definira krajnji motiv? Imaš li i tu potpunu autorsku slobodu?

Do sada sam u izradi murala imao potpunu autorsku slobodu, ponekad s dogovaranjem vezanim za temu koju bih onda izveo u vlastitoj interpretaciji.

Na kakvim ti je površinama najdraže intervenirati i zašto?

Najdraže mi je intervenirati na stambenim zgradama i u javnom prostoru koji je u direktnoj komunikaciji s prolaznicima zato što tako mural postaje živ i relevantan.

Tvoj je rad poslovično nadrealističan i sanjiv. Osobno me uvijek asocirao, premda ne znam zašto, na hrvatski folklor i bajke Ivane Brlić Mažuranić. Kako bi ti osobno objasnio svoj stil i kreativni potpis?

Priče Ivane Brlić Mažuranić su na neki način imale utjecaj na moj umjetnički rad, kao i animacijski studio Zagreb Film, animirani film Čudesna Šuma i Profesor Baltazar. Mislim da se u mom kreativnom potpisu može pronaći poveznica s mojim djetinjstvom, tim formativnim godinama. Kroz život, umjetničku edukaciju i mnoge druge interese koji su uslijedili kasnije taj potpis je poprimio mnoge druge karakteristike koje su dodatno oplemenile moj rad.

Kada netko spomene Šumskog u nas, nekako je postalo uobičajeno spomenuti jednu psihodeličnu teksturu tvojih radova. Koliko je to opravdano i posežeš li kada za tom vrstom inspiracije?

Često propitujem odnos čovjeka i prirode, nastojim sagledati veze kojima je isprepleten sav život. Iz tog razloga smatram zanimljivim znanje društava i tradicija koje već tisućama godina žive u ‘simbiozi’ s biljkama koje im pomažu razumjeti stvarnost u više detalja nego što to oko obično pruža. Bića koja nastanjuju moje radove dio su tih veza, oni predstavljaju beskonačnu različitost i kreativnost formi u koje je udahnut život. Zamišljam ta bića kao fragmente zajedništva jedne veće svijesti, uzimajući to u obzir moglo bi se reći da moji radovi djelomično inspirirani stanjem proširene svijesti.

Što se samog spektra motiva tiče, to su vrlo često tvoje maštarije i stvorenja koja komuniciraju vezu čovjeka s prirodom i zemljom. Koja je tvoja univerzalna umjetnička poruka u tom smislu?

Moramo početi cijeniti prirodu i stvoriti svijest o Majci Zemlji kao živom organizmu čiji smo mi djelić. Mi ovisimo jedni o dugima, priroda nije samo resurs – ona je živa, svjesna i zaslužuje poštovanje. To su poruke koje šalju moji protagonisti. Zapitajmo se na koji način želimo živjeti na ovoj zemlji?

Već godinama živiš i djeluješ u Berlinu kao meki umjetnosti i kulture. Što Berlin u 2019. pruža da je neodoljivo i jedinstveno? Drugim riječima, koja je umjetničko-kreativna posebnost tog grada?

Da bismo razumjeli Berlin, njegovu raznoliku kulturnu scenu i ono što ona danas pruža, moramo razumjeti njegovu dramatičnu povijest i ritam kojim se on mijenja. Posljedice njegovog razaranja, obnove, podjele zidom i ujedinjenja stvorile su pozornicu i prilike koje su na nepredvidljiv način otvorile vrata nadrealnom i vrlo eklektičnom suživotu najrazličitijih ljudi. Veliki dio gradskog centra je nakon pada Zida bio napušten, izrazito jeftini stanovi, ateljei i bogata alternativna scena privukla je impresivan broj ljudi u potrazi za nekim drugim životnim stilom.

Najveća umjetničko-kreativna posebnost Berlina danas je njegovo bogatstvo u različitosti stanovnika, veliki broj umjetnika koji njemu gravitiraju, spontanost života, slobode koje nisu tipične za nijedan drugi europski grad, politička osviještenost i solidarnost.

U 2019. godini priljev kreativaca u Berlin ne jenjava usprkos ubrzanoj gentrifikaciji, sve višim stanarinama i nedostatku stanova. Berlin po meni nije više onaj mitski grad iz devedesetih u kojemu je lako biti umjetnik, ali je grad u kojemu je lako biti inspiriran.

U Hrvatskoj se bilo, vjerujem, teško aktualizirati kao umjetnik i pritom pristojno egzistirati. Koje su najveće bolje i mane našeg konteksta za jednog umjetnika poput tebe?

Biti umjetnik u Hrvatskoj ima svoje prednosti i nedostatke. Budući da je Hrvatska relativno mala zemlja puno je lakše dobiti pažnju medija, stupiti u kontakt s ljudima, organizacijama i institucijama koje djeluju na polju umjetnosti ili trebaju umjetnost. U financijskom smislu nedostatak je možda premalo tržište i iz tog razloga mislim da je dobro posegnuti za međunarodnom karijerom ili kombinirati umjetničku karijeru s nekim drugim ispunjavajućim poslom. Sve ovisi o tome kojom granom umjetnosti se bavite i zašto. Hrvatska je mlada zemlja koja se tek formira i mislim da su tu kreativni ljudi prijeko potrebni. Prepreka je ponekad ta što je koncept identiteta još uvijek jednodimenzionalan za većinu ljudi.


(Visited 445 times, 4 visits today)

Komentari