Istaknuto
14.08.2019.

Vrijeme čitanja: 1 minuta I ovog tjedna u rubrici Nova glazba donosimo domaće glazbene novitete za koje možete glasati te nekoliko stranih preporuka za slušanje.

05.08.2019.

Vrijeme čitanja: 6 minute FILMSKI VREMEPLOV: Vrijeme je da upoznate francuski novi val (nouvelle vague) i saznate zašto i kako je oduševio filmofile i ljubitelje francuske kulture.

Glazba

“Things You Can’t Put Your Finger On” (Mary May): Umjetnost je duga, a život kratak

25.10.2018. Filip KušterFoto: facebook.com/MaryLovesYouMusic
Vrijeme čitanja: 3 minute

Kao da sirene paraju nebo, tako započinje, po nekim introspektivnim i asocijacijskim previranjima, album prvijenac Mary May pod nazivom “Things You Can’t Put Your Finger On”. Iskreno, nakon Sare Renar, Irene Žilić i Lovely Quinces, nisam mislio da mogu postojati ovakva iznenađenja, bar ne u neko skorije vrijeme, koja će od početka prouzrokovati svojevrsnu glazbenu hipertrofiju i pomutnju u slušnom kanalu, tražeći od slušatelja konstantno preslušavanje, repeticiju i traženje nekih odgovora.

Tko je Mary May? Od kud se stvorila? Je li ovo početak jednog novog ženskog kantautorskog vala koji će biti nadogradnja onome od prije šest-sedam godina? Uzgred svega, cijeli uzlet dogodio se sasvim neočekivano, iako se nakon Softest Tune, pjesme koja je na YouTubeu objavljena 6. travnja ove godine, mnogo toga činilo sasvim jasno. Dobili smo nešto novo, neobuzdano, mistično, primamljivo, nježno, s natruhama nekoliko žanrovskih odrednica te ujedno i nešto što ne možemo vjerovati da je došlo s našeg područja. Ta toliko dosadna fraza opet je dobila svoj puni smisao.

Bolje i sretnije mjesto

Za Softest Tune moglo se reći da je dobro ubola, no Somewhere Else i A Lot, koja je svijetlo dana ugledala nedavno, nisu nešto što se predstavlja i ostavlja slučajnosti. Ako tako postavimo stvari, slučajnosti ni ne postoje – postoji samo namjera pojedinca da učini baš ono što želi i osjeća. Mary May napravila je upravo to, a debitantski album je potvrda da je svijet zbog trinaest pjesama postao sretnije i bolje mjesto.

Nešto me u meni jednostavno prisiljava da stavljam izvođače u ladice. Te ladice ponekad skroz, a ponekad napola otvorene čine žanrove u koje volim smjestiti glazbu koju slušam. Mary May kao kombinaciju većinom sporijeg, nego bržeg tempa, americane, folka, bluesa i indie folka, smjestio bih uz bok Chrisa Stapletona, Norah Jones, Kurta Vila i Hoziera, a onda bih se trebao ugristi za jezik i reći da to jednostavno nije pošteno. Ne prema njima, nego prema Mary May. Oni su poznati glazbenici, imaju iza sebe dvadesetak godina rada, albuma, i, izuzev Hoziera koji stoji na jednom iznimnom studijskom izdanju, upućeni su u glazbenu industriju te je razumljivo da imaju više znanja i mogućnosti. May je nova na sceni, ali svojim stavom i albumskom zrelošću ostavlja dojam barem jednakog takvog iskustva.

Energija Istoka i Zapada

Zasluge tome mogu ići u smjeru suradnika i producenta albuma, dobro poznatog Marka Mrakovčića koji je već imao prste u sličnim magičnim momentima domaćih autorica. Ovaj put kao da su svi nadmašili sebe i isporučili djelo koje u zvučnicima odzvanja epskom i monumentalnom visinom, tražeći od slušatelja da presluša svaki ton gitare, tamburina, klavijatura, bubnjeva, basa, i dobije posve jasnu sliku sa zavodnim pjevanjem Mary May, koja crpi svoju energiju iz nekih zapadnih i istočnjačkih svjetova.

Aura oko Mary May je nevjerojatno zavodljiva. Nježna silina, oksimorone moj, čini okosnicu pjesama koje udaraju od svojih početaka (A Lot, Just Fine, What a Day) pa do onih koje se postepeno razvijaju, postajući sve jasnije, poznatije, slušljivije svakim sljedećim slušanjem (Just Fine, Softest Tune, New Song). Osim navedenih, uklapanje u svijet Mary May događa se i s krnjim, namjerno pogrešno naslovljenom Grpwn Girl i Black Porsche koja neodoljiva podsjeća na neku opoziciju Mercedes Benzu Janis Joplin, iako zvukovno i tematski nema poveznica, te pjesme Birdie, uz spomenutu A Lot, još jednu razigranu igru u kojoj prevladava vokal i ukulele.

mary may

Foto: facebook.com/MaryLovesYouMusic – Jakov Lerotić

Bezvremensko

Malo je reć’ da smo se upecali – prvo sa singlovima, a sada i s albumom – u nešto što može s vremenom postati samo bolje. Također, na Bandcamp stranici vidio sam i zahvale Adamu Semijalac aka Bebè Na Volè. Ne znam koliko je on pomogao i na koji način kantautorici, ali osjeća se utjecaj, ne u glazbenom smislu, možda već samo dobrim savjetima da bude posve svoja. Jer Semijalac iza sebe ima desetak godina iskustva s dva albuma koja se mogu smjestiti bez problema uz bok s najvećima u današnjem poimanju bluesa.

Ljepota i sloboda s kojom Mary May pjeva, izniman bend i instrumenti koji je prate u “Things You Can’t Put Your Finger On” su glazbeni događaj godine za hrvatsku scenu i sve što je do sada studijski objavljeno. U glazbenom smislu, sve se čini sporedno naspram jedne mlade glazbenice koja je došla, vidjela i otpjevala. Podsjetila je na mnogo stvari i životnih situacija svojim stihovima koji su toliko prirodno ukalupljeni u aranžman da se moramo zapitati kako je do toga došlo.

Uostalom, vrijeme će pokazati, ali o izdanju će se pričati mjesecima, godinama… desetljećima? Bit će zanimljivo u nekoj daljoj budućnosti vratiti se u prošlost, staviti album u zvučnike ili preko čega će se već tada slušati glazba i reći – „slušao sam ga tada, dok je bio još mlad, ali jednako veličanstven kao i sada“. I to, na kraju dana, neće biti podsjetnik na bolja prošla vremena, već pokazatelj kako glazba može donijeti svjetlo u bilo koje vrijeme, na bilo koje mjesto. Nomen est omen, ako je tako, zapamtite Mary May jer umjetnost je duga, a život kratak. Sat latinskog gotov, glazbeni još traje. Slobodni ste.

(Visited 525 times, 1 visits today)
Što misliš o ovome albumu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(19 votes, average: 4.684 out of 5)

Komentari