Osvrt na polovicu treće sezone legendarnog “Twin Peaksa”

Treća i završna sezona kultne američke serije Twin Peaks, potpisane rukom legendarnog Davida Lyncha, došla je do svoje sredine, a mi ćemo se osvrnuti na do sada objavljenih osam epizoda izbjegavajući spoilere i zadržavajući glavne stvari skrivenima. Inače, dugo su fanovi čekali treću sezonu, punih 25 godina, tako da je razumljivo zašto joj oni najvjerniji pristupaju kao hodočasnici svetoj zemlji, a oni naizgled nezainteresirani skrivećki gledaju stare epizode u mraku svojih soba kako bi bili u toku.

Serija koja je zauvijek promijenila sanjarsku sliku o malom američkom gradiću

Prve dvije sezone Twin Peaksa, snimljene 1990. i 1991. godine, očekivano su stekle velik broj poklonika, ušavši u srca milijuna gledatelja, jer se naprosto radilo o seriji koja sadrži mnogo komponenti koje čine jednu kvalitetnu seriju. Prvo, spomenimo briljantan scenarij koji je izašao iz pera Davida Lyncha i Marka Frosta, te sjajnu glumačku ekipu (koju predvodi Kyle MacLachlan utjelovivši lik toplog, moralnog i inteligentnog agenta Dalea Coopera), zatim imamo niz interesantnih, opskurnih, mogli bi reći lynchevskih likova, a vrijedi spomenuti i sjajnu meditativnu glazbu Angela Badalamentija koja perfektno pogađa atmosferu malog američkog gradića na sjeveru i koja služi kao podloga ovoj kriminalističkoj priči kojoj ne nedostaje mistike, pa i humora.

Ipak, ova sjajna priča s podnaslovom – tko je ubio Lauru Palmer? – ostavila je gledatelje u nezgodnoj situaciji jer je prekinuta naglo, bez konačnog rješenja i zaokružene priče o sudbinama glavnih aktera. I tako, 25 godina kasnije, Twin Peaks se ponovno zavrtio, većina izvorne glumačke postave je tu, prepoznatljiva glazbena tema također, a što je najvažnije, kreatori su ponovno David Lynch i Mark Frost.

Početak nešto sporijeg ritma

Već u prvoj epizodi treće sezone vrti se scena iz zadnje epizode druge sezone u kojoj Laura Palmer proročki nagovještava agentu Daleu Cooperu kako će se vidjeti za 25 godina. Jezivo, ali je li planski? S Davidom Lynchom to  nikada ne znate. Radnja se nastavlja, ali mora se priznati kako će gledatelj nakon prve tri, četiri epizode vjerojatno ostati jako zbunjen, moguće i razočaran.

Ritam serije ne odgovara živahnom starom, radnja je geografski raspršena, broj likova ogroman, a onaj specifični humor je ishlapio. Donekle je to razumljivo jer ovo je neka nova serija i nerealno je uopće očekivati od nekog umjetnika, a pogotovo Lyncha, da ostane estetski i tematski (ograničen) na istom nivou. Dapače, upravo promjenom estetike i mogućnošću da iznenadi gledatelja pruživši mu nešto novo, Lynch je održao svoju estetsku ljestvicu visoko pokazavši da se autorski razvoj uvijek nastavlja, a postavljeni se okviri s užitkom nadilaze.

Zahuktavanje radnje

Nakon početnog iznenađenja i pitanja – što je ovo, ovo nije Twin Peaks? – radnja se zahuktava, a serija ubacuje u veću brzinu. Moguće je da su neki gledatelji, čak i fanovi, izgubili strpljenje nakon nekoliko početnih epizoda, ali treba ih posjetiti kako je gledanje serije maraton koji zahtjeva izdržljivost. Unatoč bojazni kako će se raspršenost likova, lokacija, a posljedično i gledateljeve pažnje nastaviti, te kako će radnja ostati u sporom, uspavljujućem ritmu, dolazi do velikog preokreta. Kao paun koji prvo sramežljivo izviri glavom, a onda se pokaže u svoj svojoj raskoši, tako i naredne epizode pokazuju da se strpljenje isplatilo.

Između nepovezanih linija radnji gledatelj sada može naći poveznice. Neke uloge su odigrane maestralno, spomenimo onu Naomi Watts u ulozi bijesne domaćice od koje strepe i kamatari i FBI agenti, a uz to radnja se sve više vraća onoj glavnoj liniji boraveći u prepoznatljivom krajoliku gradića Twin Peaks. U međuvremenu upoznajemo neke nove likove, od kojih neki već imaju mitski status iako nisu bili pojavom uključeni u prve dvije sezone, radnja se kristalizira, a gledatelj osim što biva uvučen u priču, počinje obraćati pažnju na dodatne stvari koje ugođaj serije čine magičnim.

Magija se nije izgubila

To se prije svega odnosi na prekrasnu fotografiju, ali i maksimalno dorađen zvuk za koji se uz režiju osobno pobrinuo David Lynch. Gluma Kylea MacLachlana izvanredna je i na njoj počiva treća sezona mnogo više nego prve dvije. Frost i Lynch nastavku serije pristupili su kao dugometražnom filmu koji je u postprodukciji podijeljen na epizode. To donekle i objašnjava nešto sporiji početak koji nastoji uvesti velik broj likova i linija radnji od kojih će se tijekom ovih osamnaest epizoda krojiti priča. Intrigira i velik broj poznatih glazbenika koji su pristali surađivati na seriji, najviše u sekvencama pravilno raspoređenim po epizodama, kada ih gledamo na pozornici kultnog Bang Bang noćnog kluba u Twin Peaksu.

Osma epizoda za antologiju

Fanovi su u očekivanju devete epizode na koju čekaju dva tjedna. Možda ta pauza i nije slučajna, jer nakon što je prikazana neobična, prekrasna, jeziva i hipnotizirajuća osma epizoda internet je izgorio u hvalospjevima. Autorski duo Lynch – Frost, nakon početka epizode koji je slijedio klasičnu liniju priče, napravili su skok u 1945. godinu i pozabavili se izvorom zla na rijetko originalan način. Ta prekrasna priča ispričana je u crno-bijeloj tehnici bivajući klonom video instalacije, klasičnog nijemog filma, filma katastrofe i nečeg što televizija još nije vidjela. Članci na mnogim uglednim filmskim portalima natjecali su se u panegiricima posvećenima ovoj epizodi i nepresušnoj genijalnosti Davida Lyncha.

Iako na prvi pogled pohvale izgledaju pretjerane, osma epizoda zaista je posebno filmsko iskustvo, remek djelo koje se ne zaboravlja. Sadržavajući motive nekih ranijih filmova Davida Lyncha uz apokaliptični prizvuk, s nejasnim arhetipskim motivima borbe dobra i zla, i stravičnom figurom prekrivenom prašinom koju tumači Robert Broski, ova priča unutar priče polučila je ogroman interes. Vizualno perfektna i mračno poetična apokalipsa predstavlja logični odmak od radnje kojom Lynch autentičnim filmskim jezikom i igrom simbola putuje u prošlost iz perspektive viših, astralnih svjetova koja nastanjuju bića ljudima potpuno strana.

Nastavak koji se iščekuje s uzbuđenjem

Nakon apokaliptičnog intermezza vrijedi pažljivo čekati nove epizode. U posljednje vrijeme česta je praksa među gledateljima da pričekaju da sve epizode određene serije izađu, pa se tek onda, gotovo sprinterski, posvećuju pretrčavanju serije. Treća sezona Twin Peaksa poziva na alternativu, jer je kao pjesma Yeatsa ili Poea kojoj se treba vraćati i gledati (čitati) polagano, uz strepnju da se ne propusti neki dio. Kakvo je zadovoljstvo istaknuti kako nas Lynch nije razočarao, već nam je ponudio prvoklasnu vizualnu deliciju i intelektualni izazov kojem se treba prepustiti svim srcem!