Istaknuto
27.03.2017.

Kroz iskustvo vođenja različitih radionica za djecu, prvenstveno Froooma, Boris Bakal progovara o radu s djecom, odgojnim i obrazovnim tehnikama i ustanovama te dječjoj perceptivnosti koja nam svima izmiče iz videokruga.

22.03.2017.

Riječ je o jednom od najvažnijih glazbenih pokreta s kraja 20. stoljeća koji je široj publici ostao nepoznat. No, iako je nestao prije no što se jeka njegovih utjecaja mogla jasno ocrtati, on je preživio u filmovima Gregga Arakija i Sofije Coppole te nam se vratio sa svim modnim dodacima iz 90-ih.

Intervju

Edo Maajka: “Mržnja nikome nije usađena, mržnja je neprirodno ljudsko stanje, mržnja se uči”

18.01.2016. Inga ĐudikFoto: Press

Reći da Edin Osmić dolazi u Zagreb možda ne zvuči kao događaj godine, ali kada kažemo da Edo Maajka ovoga petka ima koncert u Vintage Industrial Baru, e to je već povod za hiperventilaciju. Kada tome dodate Frenkieja i DJ Soula, imamo pravu FMJAM poslasticu, i u to ime smo popričali s Edinom Osmićem aka Edom Maajkom o nadolazećem albumu, mržnji, diskriminaciji i odlasku u mirovinu.

Štrajk mozga je izdan prije četiri godine. Zašto sada novi album? Navala inspiracije ili nešto drugo?

Edo Maajka: Da, Štrajk mozga je izašao prije tri godine i nešto sitno, što je dosta dug period neizdavanja za mene. Do sada je to išlo svake dvije godine, ali sam imao neke druge prioritete i nisam se uspio posvetiti muzici već dosta dugo vremena. Sad sam se odlučio malo ozbiljnije pozabaviti time i evo, u dosta kratkom roku sam završio nekoliko novih pjesama.

Kada uopće možemo očekivati album?

Edo Maajka: Nadam se da će biti vani krajem ljeta, 9. mjesec. Jjoš uvijek nemam izdavača pa nemam nikakvih pritisaka i rokova, lagano raduckam i to mi tako paše. Izbacit ću do izlaska albuma još nekoliko pjesama, a možda mi se to svidi više od albuma, pa album uopće ne izdam nego samo povremeno ovako iznenadim fanove kroz čitavu godinu.

Hoćeš li publiku u Zagrebu počastiti premijernim izvođenjem još neobjavljenih pjesama?

Edo Maajka: Sumnjam da ću ih izvoditi jer ih aranžmanski još nismo završili. Možda uspijem složiti No Pasaran pa je konačno prvi puta izvedem. Na koncertima često znam recitirati neke neobjavljene pjesme ili dijelove pjesama, toga će biti.

No pasaran koju si napravio s Kooladeom neminovno govori o aktualnim događajima, imigrantskoj krizi i sijanju straha, ali povlači i paralele s nekim događajima iz povijesti. Znači li to da nam je mržnja usađena i da se od nje ne možemo sakriti, a još je manje pobijediti?

Edo Maajka: Mržnja nikome nije usađena, mržnja je neprirodno ljudsko stanje, mržnja se uči, a svijet je danas pun učitelja mržnje i predrasuda. Dobri učitelji se proglašavaju izdajicama, sumnjivcima, lopovima, prevarantima. Ako uspiješ imalo objektivno sagledati društvo u kojem si i uvidiš neke anomalije, automatski te smatraju protivnikom nacije ili religije ili bilo kakvog drugog udruženja. Mislim da ljudi većinom uspijevaju sagledati samo anomalije kod drugih, a te identične anomalije na svojem primjeru jednostavno pravdaju. Kada tome nadodamo pretjerivanje i generaliziranje tih nekih drugih, onda dobijemo sadašnju globalnu situaciju. Lijek za mržnju je znanje, ali kako doći do znanja preko loših učitelja? Istok, zapad, sjever, jug, loši učitelji su svugdje…

Uvijek spomeneš kako si postao pravi ‘kućni tata’, ali nedostaje li ti ikad scena, pozornica?

Edo Maajka: Često sam na bini, ako nisam, onda je to maksimalno mjesec dana pauze, a tada jedva čekam uzeti mikrofon i repati. Za taj neki osjećaj ispunjenosti što se tiče nastupanja, meni je dosta jedna do dvije svirke mjesečno. Kad nisam s malom duže od desetak dana, onda postajem šupak s kojim je jako teško komunicirati, nekako sam mrzovoljan i težak, tako da mi je bitnije zadovoljiti taj ‘kućni tata’ dio života.

Ima li mladih nada na hip hop/rap sceni ili pod hitno trebamo osvježenje?

Edo Maajka: Ima jako dobrih novih izvođača i dobrih albuma, Kontra mi je odličan, Kiša Metaka, Kandžija nije novi izvođač, ali bih ga svakako spomenuo jer je s Golim Ženama nedavno uradio jako, jako dobar i zabavan album, TBF je izbacio odličan album, imate hrpu dobrih novih repera u čitavoj regiji, samo treba malo pronjuškati po YouTubeu.

Snimanjem filma Stani na put si skupa s vodećim imenima na regionalnoj rap sceni proslavio 20 godina postojanja rap scene na ovim prostorima. Za one koji nisu gledali film, što je za tebe hip hop?

Edo Maajka: To je film o tri ekipe Bassivity, Blackout i FMJAM. Mislim da su kreatori filma loše najavili film kao regionalnu priču o repu jer je puno jakih imena ostalo nespomenuto. Ovo je priča samo o te tri ekipe i njihovom putu od totalnih anonimusa do repera koji pune klubove i dvorane. Za mene je rep savršena kombinacija ritma i rime, vječna igra s kojom nikad nije dosadno. Postoji toliko različitih načina za reći nešto, i još više kombinacija s riječima i rimama, meni je to zabavno. Još kad to pogledaš sa strane sempliranja i rada na podlogama, tj. beatovima, nas desetero može semplirati istu dionicu i skoro će svaki uraditi drugačiju atmosferu, drugačije poslagati sve te sitne dijelove u cjelinu s odličnim grooveom; kombinacije su beskonačne. Ja sam uz rep sazrio, to je moj ispušni ventil, moja terapija, moja igra i jedna od rijetkih stvari u kojoj sam dobar.

Sudjelovao si u snimanju emisije Perspektiva, zapravo si preuzeo ulogu voditelja i moderatora. U Budvi ste tako raspravljali o položaju žena u društvu i od mladih ljudi si bio u prilici čuti zbilja različite stavove koji su ponekad i zabrinjavajuće konzervativni. Postoji li, po tvom mišljenju, i u 21. stoljeću degradiranje žena odnosno spolna diskriminacija?

Edo Maajka: Naravno, to je jedan od regionalnih problema. Žene na Balkanu su diskriminirane na svim razinama, u velikoj većini svijeta je to tako. Ako je žena imalo svojeglava, slobodnija i komunikativnija, odmah joj se to daje do znanja, u kući, na cesti, na poslu, da ne pričam o položaju žena u religijama. Čisti, šuti, idi ti tamo, kuhaj, peri i raširi noge, te naravno najpopularniji, ti si kriva za sve.

Mrzili mi narodne izreke ili ne, na mladima po zakonu prirode svijet ostaje. U već spomenutoj Perspektivi si razgovarao sa srednjoškolcima, pa kakav nas svijet čeka? Kakav svijet će im se ostaviti i što su sposobni učiniti s njim?

Edo Maajka: Mladi su isprepadani, preopterećeni, roditelji su im nabacali puno nekih svojih ograničenja i strahova, puni su bijesa jer žele biti drugačiji, a okolina osuđuje drugačije, pa se onda oni, da bi bili prihvaćeni, u većini slučajeva također pridruže osuđivanju tih drugačijih, samim time i samih sebe. Pored toga nemaju mogućnosti za ostvarivanje svojih ideja, nema posla, fakulteti ne znače ništa, znanje se ne cijeni, da ne nabrajam i ne crnim više, oni imaju jako loše startne pozicije i svjesni su toga. Pored toga ostavljamo im planetu u totalnom klimatskom i ekološkom kolapsu. Po meni, jedna od najgorih stvari je to što ih učimo neodgovornosti, za sve su krivi drugi. Imam jako dobru novu pjesmu koja govori o tome, refren je ‘Hajde da ja tebe udarim, a ti meni ništa…’

Brčko, Zagreb, Tel Aviv. Vežeš li pojam ‘dom’ uz ijedan od tri navedena grada ili je dom ipak nešto drugo?

Edo Maajka: Ja se osjećam kao doma u jako puno gradova i država, naravno da se osjećam i kad su ovi gradovi u pitanju. Geografija u toj priči o domu ne igra preveliku ulogu, neke nove generacije će tu spoznaju uzimati kao nešto prirodno i naravno. Trenutno stanje je tako da kad se preseliš iz Dugava u Dubravu ili Špansko, ti si izdajnik.

‘Svake godine kažem još jedan album i dosta’ kažeš u Sve prolazi. Je li sad dosta? Hoće li ikada biti?

Edo Maajka: Trenutno sam u ‘nikad neće biti dosta’ fazi i dobro mi je. Tko zna kako će biti, to predviđanje je samo gubljenje vremena i živaca.

Komentari