Izvještaj – Elemental svira cijelo “Tijelo”: After bolji od partyja
‘Prvi i posljednji put Elemental svira cijelo Tijelo‘, stoji u Facebook najavi događaja. Prvi i posljednji put, ali u dva navrata jer je prvi najavljeni koncert, onaj 9. prosinca, rasprodan u samo četiri dana, pa je 10. bila repriza. Tako je Elemental dvije večeri za redom održao koncerte za KSET-ov 40. rođendan.
Igrom slučaja našla sam se na koncertu i u petak, tako da je ovaj sinoć bio moj treći Elementalov koncert u manje od godinu dana, a već nakon Dana E mislila sam da nema ništa novo što mogu čuti, vidjeti i doživjeti od benda. I vjerojatno se nisam mogla gore prevariti, osim da sam možda pomislila da će biti loše. Sve je bilo drugačije, sve je bilo novo, a i dalje nevjerojatno dobro.
Samoubilački potez ili potez godine
Sam koncept koncerta je poprilično riskantan, što su i oni sami naglasili na početku koncerta. Dok svi bendovi na koncertima sviraju best of the best, čak i na promocijama albuma odsviraju nekoliko novih singlova i popune vrijeme hitovima, poprilično je hazardski odlučiti svirati isključivo pjesme s posljednjeg albuma. To je jedna od onih ideja koje će ili biti najbolje ikad ili će neslavno propasti.
I očito je da je album “Tijelo“ pogodio u sridu svakom od 18 pjesama. Ne samo zato što su rasprodali oba dana, Elemental je bend koji bi vjerojatno rasprodao cijeli tjedan koncerata u KSET-u ako im se prohtije, nego zbog reakcija ljudi. Kada odeš na koncert, uvijek mentalno pripremaš željenu playlistu i stavljaš kvačice i srceta kada odsviraju pjesmu koju si baš htio čuti. Sinoć smo znali točan redoslijed pjesama koje će izvesti, ali to nikoga nije spriječilo da svaku pjesmu dočeka s ovacijama. Što je još jedan dokaz uspjeha njihovog posljednjeg dvostrukog albuma – od 18 pjesama, koliko ih se nalazi na dva CD-a, nije postojala neka koju publika nije znala napamet.
Istovremeno, kada su se vraćali na bis, odsvirali su stare pjesme što je dokaz da je njihova fan baza trajna, da su to ljudi koji slušaju sve što je Elemental izbacio, a ne samo najnovije stvari. Bili to ljudi od 50 ili 20 godina, sve su dobne skupine jučer bile zastupljene.
Intima u punom KSET-u
Kada kažete da na koncertu ima više od 250 ljudi, to nije baš slika intimnog koncerta. To bi bilo možda stotinjak osoba u nekom bircu. Ali ono što se sinoć u KSET-u dogodilo bio je ideal intimnog koncerta. Kada ste vidjeli da netko iz benda komunicira s likom koji stoji negdje u sredini mase? Ili da su se vratili na oba bisa, i pitali publiku što želi da sviraju? I onda upravo te pjesme odsvirali? Nikad ili sinoć.
Osim izravne komunikacije s ljudima, Remi i Shot svaku su pjesmu posebno najavili, otkrivajući nam detalje o njihovom nastanku ili o sebi samima, a to ljudi posebno cijene. Kada dođeš na nečiji koncert, kada pokloniš bendu svoje vrijeme, pažnju i neobičan vid ljubavi, očekuješ dobiti nešto više od same pjesme. A Elemental na svakom koncertu kao da malo sebe ostavi u svakome od nas koji smo ih došli poslušati.
Anarho-utopistički aktivizam
Sinoć je bilo nemoguće ostati ravnodušan. Zapravo je bilo jako teško odvojiti oči i misli od benda i pjesama, ali je još teže bilo zapravo profiltrirati emocije koje su se izmjenjivale cijelo vrijeme koncerta. Plešeš na ritmove omiljenog benda, ali istovremeno si i tužan, uznemiren, ljut, usamljen, vrisnuo bi, promijenio nešto – a nalaziš se na koncertu. Sve su nas sinoć obuzeli, pa iako pizdiš na sranje u kojem nam se država nalazi dok se na video zidu vrte članci o šatorašima iz Savske, istovremeno misliš kako nisi nebitan i da možeš nešto napraviti, ali i želiš nestati ili barem otići odavde.
Koncert je trajao dva sata, vratili su se dva puta na pozornicu, dali su nam sve po što smo došli i puno više. Završili su pjesmom kojom su i otvorili koncert, Goli i bosi, i za kraj je uslijedio još jedan red vriskova za Erola na gitari, Ivana na bubnjevima, Davora na klavijaturama, Konrada na basu, Vidu za back vokal te za rap taticu Shota i nenadjebivu Remi.
Jedna rečenica iz knjige Marka Šelića aka Marčela savršeno opisuje što se dogodilo u Unskoj 3, 10. prosinca u večernjim satima. ‘I ništa, kao, sretan si i to je to.’
