Istaknuto
14.12.2017.

"Star Wars: The Last Jedi" osma je epizoda iz najpopularnije svemirske sage o obitelji Skywalker, ali sve više i nekim novim likovima koji pokušavaju donijeti ravnotežu sili.

06.12.2017.

Ganz novi i Dance_Inn festival udružuju snage u fokusu na suvremenu izvedbenu umjetnost i live art. Festival će donijeti dvije premijeri, nekoliko radionica, tribina i rezidencija, a uoči festivala u Zagrebu gostuje Matthias Lilienthal, producent, kustos i ravnatelj Munchner Kammerspiele.

Intervju

Andrija Ražnatović (MTDE): “Dovoljno se mlado osjećamo da možemo još čuda napraviti”

07.10.2016. Helena KezerićFoto: Press

Vitezovi hrvatskog glazbenog podzemlja u posljednje vrijeme obasipaju nas predivnim novitetima, a danas će nas u potpunosti razmaziti koncertom u kultnom KSET-u, na kojem će odsvirati sve pjesme ikad snimljene. Naravno da pričamo o bendu s najduljim imenom na ovim prostorima – obožavanom Muscle Tribe of Danger and Excellence. U to ime Andrija Ražnatović, gitarist benda, dao nam je kratki intervju i otkrio planove benda za budućnost.

Prije nego se prebacimo na intervju, voljela bih spomenuti sve te divne novitete u kojima uživamo u zadnje vrijeme. U sklopu proslave pet godina benda i koncerta u KSET-u, Muscle Tribe of Danger and Excellence izbacio je kompilacijski album pod nazivom “Eagles and Chainsaws and Bears: The First Five Years of Muscle Tribe of Danger and Excellence”. Na albumu se nalaze sve pjesme koje je bend ikad snimio kao i tri nove – Wannaminion i Auburnhead Girls Have It the Worstkoje su predstavljene još prošli tjedan, te Pig Luck čija je premijera bila jučer. Album izlazi za label Dostava Zvuka, a može se kompletan poslušati i downloadati online, dok će se na koncertu moći kupiti limitirani broj fizičkog izdanja CD-a.

Kako se osjećate kao petogodišnji bend?

Andrija: Stvarno ne znam. Pet godina je stvarno puno. U neku ruku puno, a u neku ruku malo vremena. Za tih pet godina – pa recimo da smo jako puno toga postigli. Stvarno smo se naputovali, puno smo i koncerata odradili, a opet, s druge strane, izbacili smo samo jedan album i nešto sitno pjesama mimo toga. Mogli smo puno više napraviti, a s druge strane smo puno toga preživjeli tako da je tih pet godina taman na pola puta do tih deset. Ni vrit ni mimo. Dovoljno se mlado osjećamo da možemo još čuda napraviti.

Gdje se vidite za 10 godina?

Andrija: Nemam pojma. Prije deset godina ja osobno nisam imao ni jedan bend koji još dan danas živi, tako da tko zna. To su samo pusta nagađanja. Idemo planirati kratkoročno, krenuti raditi nešto novo. Ne znam ni gdje se vidimo za godinu dana, pa je ovo za deset godina nategnuto.

Koju vaša pjesma je prva nastala?

Andrija: Kad sam došao u bend, što je bilo kratko nakon što je bend nastao, dočekalo me nekoliko gotovih pjesama. Jedna od njih je bila H-a-r-m-o-n-y, predzadnja pjesma s prvog albuma. U principu smo ju ne znam koliko dugo zvali ‘prva’, tako da bih ja rekao da je to ta. Prva koju smo napravili zajedno nas četvorica je bila Old School Blood Trial, stvar koja je prva snimljena i izbačena, stvar s kojom smo se predstavili.

U sklopu proslave pete godišnjice benda i četrdeset godina kluba nastupate u KSET-u. Što možemo očekivati od vašeg nastupa osim standardno dobre svirke? Hoće li biti kakvih iznenađenja (koja zapravo više nisu iznenađenja ako pričamo o njima)?

Andrija: Nema nekakvih iznenađenja. Ratni nam je plan odsvirati sve što smo ikad snimili, jednostavna neto svirka. Planiramo biti dobri, to je više manje to. (smijeh)

Objavili ste kompilaciju koja sadrži sve vaše pjesme ikada pod najduljim imenom u povijesti hrvatske glazbe. Kako ste došli na ideju kompilacije i čija je ideja bilo ime?

Andrija: Sam naslov je samo Eagles and Chainsaws and Bears koji se naprosto sam nametnuo jer su to prvi album i prvi EP koji stvarno čine jednu cjelinu. Ove nove stvari koje smo napravili se samo nadovezuju na tu cjelinu i zaokružuju tu cijelu priču na kompilaciji.

Po čemu biste se još mogli pronaći u Guinnessovoj knjizi rekorda?

Andrija: Kaj ja znam? Po kilaži. (smijeh)

Gdje vas nakon KSET-a možemo slušati?

Andrija: Nakon KSET-a nemamo nikakvih pretjeranih planova. Sad je krenula jesen. Kako smo sad s tim CD-om lijepo zaokružili tih pet godina što sviramo, planiramo okrenuti novu stranicu. Planiramo raditi na novim pjesmama i stvarati neke nove stvari. Poanta Tribea je uvijek bila igrati se. Ne nametati si nikakva ograničenja i vidjeti što novo možemo napraviti. Ova kompilacija je bila rez. Sad idemo dalje. Idemo se dalje igrati i nećemo se baviti nastupima. Idemo stvoriti nešto novo i vidjeti kamo ovaj bend ide dalje.

Imate li neki ritual prije koncerta?

Andrija: Osim popiti par piva i podružiti se, jedini pravi ritual je moj – ja patim na to da moram rukom napisati sve set liste. To je nekakvo glupo praznovjerje koje imam već ne znam koliko dugo. Tradicionalno je desetak minuta prije koncerta mene naći ispred četiri papira kako prepisujem pjesme s markerom. Lagano mi se svi smiju, ali bože moj, tome služe rituali.

Pogledom na vaše set liste, nerijetko primjećujem kako Šimekova izgleda vrlo čudno. Obično sadržava nazive kafića, vrste glavica zelja i slično. Koja je priča iza toga?

Andrija: Nema nekakve priče. Na jednom koncertu Luka i ja smo rekli da idemo biti duhoviti, idemo zbuniti Šimeka. To je bio taj jedan koncert. Nakon toga je bio drugi, pa treći i tako se zaredalo već dvadesetak koncerata s retardiranim set listama. U jednom trenutku kad ga je dočekala normalna set lista bio je tužan. Budući da on te set liste ionako ne čuva zato jer je šupak, sam si je kriv. (smijeh)

Koja je najranija uspomena vezana uz glazbu koje se možete sjetiti?

Andrija: Puštanje kazeta doma na staroj liniji. Mislim da je prva kazeta koje se baš sjećam bila ‘Oliver Dragojević i zbor Zvjezdice’, nekakvo pionirsko kolo. (smijeh) U principu, to su ti neke jugoslavenske prikladne ploče i kazete bile. Ne sjećam se ni jedne druge pjesme s te kazete, ali to sam imao.

Komentari