Istaknuto
08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

03.08.2017.

Nedavno je završeno drugo izdanje festivala Re:Think Sisak. Zidove grada oslikalo je nekoliko stranih street art umjetnika, a veličanstvene murale Sisku je ostavilo i nekoliko hrvatskih umjetnika. Cilj je festivala probuditi grad i promijeniti lošu sliku Siska koja je stvorena u medijima.

Vizart

Džungla Romane Nikolić u Galeriji Vladimira Nazora

30.05.2017. Jelena KovačevFoto: Facebook/ Romana Nikolić - Džungla

U Galeriji Vladimira Nazora večeras se otvara izložba Džungla Romane Nikolić. Riječ je o crtačkoj instalaciji koja predstavlja stilizirano tropsko raslinje koje posjetiteljima približava fantazmagorijski Rousseauov svijet kojim se autorica inspirira lišavajući ga boje u izvedbi dekorativnog grafizma.

Izmaštane prašume svedene su na uzorak što se, sukladno modnim trendovima, može otisnuti na robu široke potrošnje, od odjeće do tapeta. Postav Džunglu ne čini samo ambijentom, pretvarajući ju u moguće mjesto radnje kakvog grafičkog romana, već i izmješta koreografiju razgledanja i doživljavanja umjetnosti. Kako je crtež smješten na podu galerije, svakim korakom iza sebe ostavljamo vlastite stope, upisujući svoje prisustvno u tu izmaštanu, stripovsku džunglu. Naš otisak postaje vidljiv, poput otisaka svih prethodnih posjetitelja, i njegov je upis doslovan. No agresija promatrača ili posjetitelja ne zaustavlja se samo na neizbježnom dodatku tijelu crteža – gaženjem, prljanjem i raznim mehaničkim oštećenjima crtež će, do kraja izložbe, jednostavno prestati postojati. Ekološki otisak održavanja umjetničkog djela (zanemarimo li zasada otisak izvedbe samog rada) na životu nakon izvedbe u galeriji, izostat će.

Instalacija džungle, dekorativne i prijeteće, ugrožene i moćne u isto vrijeme, te zaziranje od sakupljačkog impulsa u instalaciji Romane Nikolić postavlja pitanje o tome koja je razlika između proizvodnje umjetnosti i proizvodnje nekih drugih predmeta ili događaja, što čine ljudsku kulturu u najširem smislu te riječi. Na kraju, kolika je odgovornost i dosljednost kritičke umjetnosti u njezinom stvaranju ekonomskih i ekoloških odnosa u današnjem svijetu, kroz prizmu osobne umjetničke, ali i šire shvaćene brige i odgovornosti za vlastiti okoliš. (iz teksta Jasne Jakšić)

Komentari