Istaknuto
08.12.2016.

Izložba Dalibora Martinisa, Data Recovery, otvorena je u utorak u prostorima Muzeja suvremene umjetnosti, a predstavlja njegove pionirske video radove uz recentne multimedijske projekte i eksperimentalne filmove.

06.12.2016.

Art Pullover održava se sve do 30. prosinca, a nudi posjetiteljima mogućnost upoznavanja s radom mlađih umjetnika, ali i kupnju jedinstvenih božićnih poklona. Osim toga, popraćen je bogatim programom koji čine radionice, koncerti, kvizovi i drugo. Posebnost Art Pullovera je i u mogućnosti upoznavanja umjetnika i sudjelovanja u raspravama o umjetnosti.

Intervju

General Woo: “Mi smo uvijek zagrijani da napravimo taj jedan ogromni koncert koji smo dužni publici i fanovima”

14.11.2016. Tin BačunFoto: Ines Kukrić

„Da mi kompa bude Mažuranić
Frend Stjepan Radić, prijatelj Marulić
Kao buraz Ante Starčević“

Bok uz bok stajali su nakon dugog niza godina General Woo i Target, vrtili su se „Hrvatski velikani“, a publika je, zajedno sa mnom, bila u deliriju. Nakon ludnice u Tvornici 4. studenog popričao sam s Generalom o atmosferi, mogućem velikom koncertu, legalizaciji, Pernaru, spotovima, Blackoutu, Vukojebini i drugim divnim stvarima. Nakon velikog “Verbalnog delikta” za Wooa je uslijedio dvostruki “Pad sistema”, a uskoro nam stiže i novi album. Što od njega možete očekivati pročitajte u nastavku.

Pa za početak, volio bi vas pitati dvije stvari koje me ful zanimaju. Ja eto snimam, pišem i s vremenom shvaćam da mi borba za osvješćivanje polako prelazi u borbu s vjetrenjačama, ali naprosto moram i dalje raditi, možda me to rješava frustracije [:D]. Dosta je vaših pjesama posvećeno prenošenju poruke, „buđenju ovaca“, uključujući jednu od meni dražih s Verbalnog delikta – U trenutku istine. Zanima me, mislite li da se radi o uzaludnoj borbi ili postoji mogućnost osvješćivanja masa?

Ha, gle – masa se može osvijestiti jedino ako se svaki pojedinac osvijesti. Ja, ti… svatko od nas može prenijeti poruku, ali sad da ćemo izravno promijeniti nešto, nećemo. Ako ta poruka, pak, pokrene pojedinca ili više njih da malo stanu na loptu i razmisle, već si nešto učinio. E sad, ima nas hrpetina koji prenose svakakve poruke, i pitanje je dana kada će masa dostići neku kritičnu točku gdje će biti više onih koji su se osvijestili i kuže neke fore od onih koji ne kuže. Naša se uloga sastoji od toga da ti kažeš svoju poruku. Netko će se složiti s tobom, netko neće. Netko će tu poruku preuzeti, istražiti ju i u konačnici promijeniti svoju svijest kada vidi da je ustvari tako.  Mislim da je naša moć ta da ukažemo na neke stvari. Sve dalje je na pojedincu, drugim ljudima.

Drugo je pitanje vezano uz Probudi se i slične stvari koje dijelom graniče s onime što bi većina zvala teorijama zavjere. Sad su popularne zbog Pernara. Moje je mišljenje o teorijama zavjere kako se u njih ne mora vjerovati, ali bitno je da postoje jer daju ljudima alternativni pogled od onog koji im se nameće kroz medije. Daju im drugu perspektivu, uče ih kritički razmišljati, tražiti informacije iz više izvora… Što vi mislite o tome? Imate i zajebanciju na Erroru oko reptila…

Da, namjerno sam to stavio! Reptile su sad zamijenile teorije o ravnoj Zemlji. Mislim da su veći problem oni koji slijepo vjeruju u sve što im se plasira. Takvi su ljudi većinom ograničeni jer isključivo vjeruju onome što je „službeno“, što im društvo nameće. I onda ti isti ljudi imaju problema kada se ponudi neki alternativni pogled. Oni većinom vrše pritisak na sve koji se propitkuju ili vide da nešto nije onakvim kako se prikazuje, ne vjeruju slijepo u sve što vide i čuju. Razumiješ me? Bila to kontra informacija ovoj službenoj ili ne. Postoje i oni koji misle da su se osvijestili, ali i dalje grizu jednako kao i „ovce“, samo grizu u nešto drugo i puše sve živo bez razmišljanja. Sklizak je to teren. Jednostavno, u većini se slučajeva radi o ljudima koji se ne daju propitkivati, njima logika uopće ne dozvoljava da vide ili čuju drugu stranu…

Bitan je otvoren um.

Otvoren um, da. I sad nazivati te ljude…teoretičari zavjere. Sad je to neko isprdavanje. U principu se radi o tome da ti je netko došao i rekao istinu, rekao ti kako stvari stoje. Pa i taj Pernar isto. Znaš, ja se ne slažem s time kako bi on riješio probleme, ali kako ukazuje na probleme – čovjek govori istinu. Zato se ljudi toliko pjene i isprdavaju se, kao teoretičar zavjere, ovo, ono. Ne, on govori istinu i tako stvari stoje. Druga je stvar što se ja ne slažem s njegovim rješenjima. Ali hoću ti reći – ljudi govore „aj vidi cirkusa u saboru“, „a Pernar…hahaha budaletina“ – pa daj poslušaj malo, odi vidi, istraži, vidi o čemu ti priča.

Jeste zadovoljni koncertom i atmosferom u Tvornici?

Pa jesam, da, definitivno. Pripremali smo taj koncert… a na kraju je ovo s Targetom ispalo iznenađenje, nenajavljeno. Nisam ni Kandžiju najavljivao, iako sam za njega otprije znao da će doći. Ali evo, super je na kraju ispalo i s Targetom. Mislim, prezadovoljan sam, i s publikom i s time koliko je ljudi došlo, kakav je bio koncert, atmosfera. Stvarno se ne mogu požaliti na ništa. A i gosti koje sam odabrao, od mlađih repera i grupa, da se pokažu jer mislim da to što rade vrijedi i da je dobro, bili su super. Bilo je tu različitih levela hip hopa, od undergrounda do neke poluzajebantske priče. Od Gamacida, koji je malo drukčiji, tematski rasterećeniji, pa do Geralta koji roka reprezent, Tibora koji pokušava nešto ozbiljno napraviti…

ONI..

Da, ONI su već underground ikone postali. Mislim da sam ponudio ljudima da čuju i neke koji su zaslužili da ih čuje i malo šira publika. Ma predobro. Onako iz moje perspektive i perspektive ekipe sve je gorilo, bila je ludnica i onda kada je još Target izašao to je bio vulkan.

U publici je bilo dosta mlađe ekipe. U prvom je redu neki klinac urlao odgovore na Pendrekova pitanja. „Kol’ko je Woo star? 38!!“

To mi je drago! Još na turneji Repchuga, kada je “Verbalni delikt” bio, primijetio sam da su na koncerte počeli dolaziti i mlađi – 16, 17, 18, 19, 20 godina… i da ih je sve više i više koji vole pravi rap, vole doći čuti poruku, da to sve nije isprazno. Normalno, idu i na druge koncerte, zabavljaju se. Tako i treba, ne trebamo svi biti preozbiljni ili prezajebanti. Rap je širok pojam sa širokom lepezom pitanja, tema i stilova. Izvukao sam i ove dinosaure malo, 30+, tako da super, odlično!

I nakon godina i godina nastupali ste s Targetom i, barem nakratko, Tram 11 je opet bio na bini. Kako je došlo do toga i znači li to da će se ispuniti mokri snovi fanova i da će Tram 11 možda još koji put kročiti na binu?

Pa vidjet ćemo kako smo raspoloženi i jedan i drugi i u kojim smo fazama. Da ti budem iskren, nakon ovoga što je bilo u petak pršte pitanja, ponude od svugdje – hoćemo li? Mi smo uvijek zagrijani da napravimo taj jedan ogromni koncert koji smo dužni publici i fanovima. Sve je moguće, stalno pričamo o tome pa ćemo vidjeti.

Mislite li da je moguće neko okupljanje Blackout ekipe?

Ha gle, moguće je da Tram 11, tipa, radi koncert pa da nam gostuju Bolesna braća, Nered i oni koji su tu. Jebiga, ne možemo izvlačiti Stoleta iz komune…

Bahatteeja više nema…

Bahattee više uopće nema dodira s nama, muzikom ni scenom već petnaest godina tako da u principu sumnjam da bi on sudjelovao u bilo čemu, da će se pojaviti. Mi bi drage volje, naravno, skupili neke goste s kojima smo nekada radili, tako da je moguća tako neka spika. Prije nego da sad baš idemo okupljati Blackout, jer to bi uvijek bilo u krnjem sastavu. Iskreno.

Moram se dotaknuti još dvije stvari spomenute tijekom koncerta. Prva je „mogli bi ovako i u Domu sportova“. Pa mogli bi. [:D]

Pa mogli bi [:D]. Mislim da je Tram 11 preširok pojam da bi mogli reći da imamo takvu i takvu publiku. Čak ja ne mogu solo reći da mogu profilirati publiku koju imam. Imam rap fanove koji me slušaju, imam širu publiku koja nije striktno repersko slušateljstvo ali sluša razne žanrove, različitu glazbu, a među njom i mene. I Edu, i tako dalje. To je jako sklizak teren. Publiku ne mogu podijeliti na ljevičare i desničare, na primjer, kao što neki mogu [:D]. Ne u rapu, nego u drugim žanrovima. To nas ne zanima, kod nas su svi dobro došli. Sad, Tram 11, to je prepreširok pojam da bi rekli ‘idemo raditi koncert za soma ljudi u klubu’. Ako bi radili, radilo bi se nešto veliko.

Druga je novi album. Što se kuha? Na „Verbalni delikt“ (za koji moram reći da je ponovna renesansa Generala) se u neku ruku nastavlja „Pad sistema“, barem jedna strana. Ide li se u istom tonu?

Pa u principu teško mi je nakon “Verbalnog delikta” ponavljati “Verbalni delikt” jer je to toliko specifično napravljen album što se tiče tvrdoće, tekstova, da već na “Padu sistema” nisam htio ponavljati spiku nego sam se jednostavno bavio temama vezanim za to, ušao u neke detalje malo više, podrobnije obradio nešto što mi je bilo zanimljivo na pjesmama tipa Vidim zvijezdice, Sve je bila laž, itd. Ponavljati “Verbalni” neću definitivno, ali držim se u principu nekih svojih tema. Ne mogu ti ništa baš najaviti, snimio sam par stvari za sada i jedna je brutalna, ono stvar koja bi odmah mogla ići na “Verbalni delikt”, druga ima neku totalno drugačiju temu… Mislim, sve je to u mom stilu, da ne očekujete eskalacije, neke promjene prema pop produkciji, toga neće biti [:D]. Nekako ću više ući u obradu nekih životnih tema, koje nisu striktno teorije zavjere ili nešto slično.

Ipak dosta vaših pjesama sadrže svojevrstan politički karakter, pa vas moram pitati što mislite kuda ide naša Vukojebina? Za ljude znamo da idu u Irsku, Kandžija je nedavno napunio koncert. [:D]

Da, da, da. U principu ne idemo nigdje. Ili stagniramo ili propadamo, jebiga. Sad kad nije bilo vlade smo stagnirali, čak išli malo prema gore što se tiče ekonomije, jer nije bilo vlade koja će uzeti svu tu lovu i podijeliti budalama, podmazivati rođake, kumove, trpati u crne rupe i ulagati u nešto što nema smisla. Ne znam, mislim da smo u banani žešćoj. Mislim da nitko i dalje ne radi za interes Hrvatske i njenih građana. Kao prvo, nismo ni slobodno tržište, a dalje nemamo o čemu pričati. Mi funkcioniramo u jednom sistemu koji je preslika onog komunističkog, samo u nekoj žešće lopovskoj varijanti. Nekad su ti u Jugi uzimali, primjerice, 20%, pa dijelili gdje oni hoće i što hoće. Sad ti uzmu 80% i rade isto. Nema tu slobodnog tržišta, nema nekih osnovnih stvari. Kad se toga riješimo i kada postanemo nešto normalno – normalni ljudi, normalna zemlja s normalnim zakonima u kojoj ti država ne uzima dušu, ne uzima i crpi da bi hranila neman dok ubija one koje pokušavaju napraviti neki novac i nemaju uvjete da naprave to kako treba i da zaposle, da se prošire… onda će krenuti na bolje. Frende, sad to sve ide dolje. Dok takve stvari ne promijenimo, mislim da i dalje ostajemo Vukojebina.

Tram 11

Foto: Ines Kukrić

Još jedno, kratko, političko. A kad ćemo legalizirati?

Pa ne znam brate, ja sam već legalizirao sebi u glavi. To ti je u principu sve povezano jer zašto bi oni legalizirali ako ne mogu na tome uzeti lovu kako treba, ako nemaju totalnu kontrolu, ako im nije u interesu… To je kratko i jasno. Država smo kakva jesmo. Ako on pusti to, mora pustiti i konoplju, ovo, ono… i tu se onda otvara slobodno tržište gdje nemaju kontrolu. A ionako im sve diktiraju izvana.

Farmaceuti?

Ma svi. To su interesne skupine koje mi ne možemo zamisliti, razumiješ? Ljudi misle da kod nas političari odlučuju nešto. Odlučuju vraga. Znači kao država imaš potencijal da proizvedeš toliko energije da ne moraš više uvoziti naftu ni benzin ni struju. O tom ti govorim. Nitko od njih nije rekao „hej ajmo se sad dogovoriti i napraviti to da to bude kako spada“. Ne, nego ih boli kurac. Neće mrdnut prstom u bilo kojem smjeru. Oni se zamaraju oko INA-e. A imaš mjesta da proizvedeš solarnu energiju… energiju kakvu i koliko hoćeš. Ali to onda znači da si neovisan, a to povlači druga pitanja. Znamo da to nije u njihovom interesu, znaš već kako to ide.

Što se domaće scene tiče, meni izgleda kao da je Connect prešao na cajke, s druge strane je trap, a to svi bacaju pod rap. No svejedno, na sceni su i ONI, i 40, i Krankšvester, i Magellano je izbacio „Vuka“, koji mi je bio odličan. Ja sam nekako optimističan. Što je vaše mišljenje, kakvo je stanje s rapom u Hrvatskoj? Čini mi se da dajete dosta prostora mladim reperima, što na albumima što na koncertima.

Znaš kako to funkcionira kod nas – ako nešto nije hit u mainstream medijima, to ne postoji. I rap se tu pati već deset godina. U medijima se pojavljuje nas par, a ovi drugi ne dobivaju prilike da ih se čuje. Izdavači maltene ništa ne izdaju. Opet, mi stariji imamo dealove, koji smo tu ziher što se tiče glazbene industrije, jer znaju da će prodati naklade, određeni broj CD-a. Po medijima se, pak, vuče kao rap, hip-hop, a to nema veze s time. Katastrofa je kad ti je jedan Ante Cash na Novoj, na InMagazinu, pojam rapa. Voditelji se razbacuju s pojmom rapa, tu nema ni veze ni mozga. Pojavile su se te neke scene, neki mimo svjetovi, od trapa pa do tog polucajkaraškog svijeta koje mase guraju pod rap scenu, što nema veze s mozgom. Jesu ti ljudi nekad bili na rap sceni, ali to je piši kući propalo. Smeta mi to. Kada netko u medijima baci dvije rime, buraz, to je odmah rap. Ali to su neke profesionalne deformacije. To meni smeta, ali protiv toga jedino što mogu napraviti je reći svoju verziju priče i predstavljati ono što predstavljam. Zato i guram te mlađe repere jer ne dolaze do izražaja u hrpi svega na internetu i od pomodnih stvari. Uvijek se pojavi nešto pomodno i sad svi lude… ne znam, rap uvijek ostaje rap.

Sad, ja nemam neke pretjerane veze s glazbom, bavim se filmom, pa vas moram malo pitati za spotove. Danijel Tipura, je li tako? To funkcionira dobro? Meni se, recimo, jako svidjela jukstapozicija Agrokorovog tornja s vodotornjem u Vukovaru na kraju spota za pjesmu Ja sam ulica.

Da da, to je metaforički skroz bilo. Ha gle, volio bi i ja imati skuplje spotove, ali Tipura i ja to radimo za male budžete i bitna nam je samo ideja. Iskombiniramo da to izvedemo tako da izgleda kako treba. U principu svima nama koji smo u mjuzi je opterećenje snimati spotove, jebiga, oduvijek. Sad ti vizualno trebaš prenijeti glazbu. Kako je teško od neke jebene knjige napraviti film, to je isto. Rijetko kada film bude u rangu s knjigom, a kamoli bolji od nje. Eto, s Tipijem guštam. Uvijek imamo neke spaljene i dobre ideje i onda nam to bude gušt. Za osobne potrebe smo snimili i izmontirali sve u jednom danu, od 10h do 22h. Od ideje, do snimanja, do svega.

Kad smo se dotaknuli filmova, a i Agrokora, jeste gledali Gazdu možda?

Nisam, nisam to pogledao. Ako stignem! [:)]

WOO11?

Prije sam imao firmu, sad imam samo brend. Ništa, internet, tu i tamo se nađemo u dućanu. Tipa, u Ljubljani nas možete naći u Planti, u Osijeku, Vinkovcima u HeadShopu… To je više na fanovskoj nekoj bazi, da se radi još nešto uz glazbu. Takva su vremena, nekad se nije moralo ništa, ali opet mi je gušt jer radim nešto što je usko vezano uz mjuzu i ono što sam napravio u 20 godina.

Zadnje što vas želim pitati je, sad, nakon četiri solo albuma (pet ako se broji kolaborativni s Neredom), jeste li sretni kako su se stvari odvile? Jeste li kao klinac mojih godina mogli sanjati ovo današnje stanje stvari?

Da, zadovoljan sam. Radim nešto što volim i super je, ali s 22 godine… hm, mislim mi smo već imali prvi, drugi album u tim godinama, ali u principu ne. Kad sam bio mlađi, kad smo kretali, nitko nije razmišljao da će se dogoditi to na taj način, nismo ni mogli pretpostaviti. Mi smo znali da smo dobri, jedini nam je cilj bio da se izda, da ekipa počne izdavati albume… svi mi s demo scene, svi smo grebali za to. To nam je bio jedini cilj – da izdamo da ljudi to čuju i mogu kupiti, da vide da u Hrvatskoj ima i rap scena i da ima rap albuma, da se sve to pokrene. I onda se dogodilo što se dogodilo. U početku smo svi bili mrtvo iznenađeni, onda si se kasnije navikavao… ali da sam mogao zamisliti što će se dogoditi – ni približno.

Hvala puno!

Hvala tebi!

Komentari