Istaknuto
21.04.2017.

U Galeriji Klovićevi dvori trenutno je, uz Izazove moderne i retrospektivu Željka Senečića, postavljena i samostalna izložba All you need is luck Nikoline Ivezić. Radi se o jednoj od najprepoznatljivijih suvremenih slikarica (pogotovo za češće posjetioce Kluba na zagrebačkom Filozofskom, Limba ili kafića Boja) koja je razvila autentičan umjetnički izraz, stvorivši tako već poznate tzv. slikoreljefe ili piktoplastike, odnosno slike koje izlaze izvan svojih okvira u prostor.

21.04.2017.

U novoj seriji intervjua okupljenim pod nazivom "Let's jazz" predstavit ćemo novu hrvatsku jazz scenu. Njen prvi predstavnik je pijanist Zvjezdan Ružić.

Intervju

Cold Snap: “Četrnaest godina lijepih uspomena i dobrog raspoloženja”

29.01.2017. Karla DolenčićFoto: Roberto Pavić

Varaždinski metalci prošli su četvrtak u Vintage Industrial Baru proslavili četrnaesti rođendan i potpisivanje ugovora s izdavačkom kućom Arising Empire. Usuđujem se reći da je ovo bio novi Cold Snap posjetitelji su imali prilike čuti nove pjesme, upoznati nove članove te kupiti novi merch. No ono što se nije promijenilo jest njihov energičan pristup glazbi. Četrnaest godina je puno pa smo ih ovom prigodom odlučili priupitati o njihovim počecima, promjenama u bendu tijekom svih ovih godina te planovima za budućnost.

Kao prvo, što imate za reći o ovih 14 godina karijere?

Vrijeme nosi svoje. Što se tiče rada Cold Snapa smatramo da imamo puno lijepih uspomena iza sebe. Glazba nas mora pokretati iz dana u dan i ako to stane bilo kome od nas to se vidi. To se dogodilo s bivšim članovimanisu se više nalazili u tome, no to su njihove stvari i mi ništa ne zamjeramo nikome, najbolje je kad netko sam kaže u čemu je problem. Tu su uvijek neke uspomene koje ostaju, koje su već sad ostavile trag na hrvatskoj glazbenoj sceni, a naročito na metal sceni. Nadamo se da će večerašnji nastup proći u duhu tih uspomena i dobrog raspoloženja.

Osnovani ste davne 2003. godine. Možete li nam reći kako je došlo do ideje za ovaj bend? Tko su bili originalni članovi?

Bend je nastao tako da su Leo Friščić, Denis Roškarić i Danijel Ribič krenuli sa projektom iz srednje škole. Uključio se Leov brat Nino, basist Nikola i na kraju Jan Kerekeš. Krenuli smo iz jedne garaže, svi susjedi su se naravno žalili no ubrzo su shvatili da to nema smisla koliko god oni urlali, ne mogu biti glasniji od Cold Snapa. Prvi smo koncert imali tek 2005. godine, kad smo dobro uvježbali nekih pola sata svirke i kad smo bili spremni izaći van. Od onda smo zadržali naš “motiv”, odnosno energične nastupe koji se zasigurno vežu uz ovaj bend.

Facebook/Roberto Pavic Photography

Nastupi su sigurno zadržali energiju kakvu su nekad imali, no biste li izdvojili neke promjene koje su se dogodile kad stupite na pozornicu?

Pa sad publika već zna neke pjesme, najviše pjesme koje su imale video spotove pošto su se neke od njih vrtjele i na TV-u. Ono što se kod nas promijenilo je to da smo discipliraniji na pozornici, a sami koncerti traju duže. Nekad smo svirali oko pola sata i htjeli smo u to malo vremena dati sve od sebe, a danas su koncerti vremenski zahvalniji i puno ozbiljniji, pa se ta energija može kanalizirati i pretvoriti u nešto puno profesionalnije.

Od vaših spotova najviše prašine je zasigurno podigao onaj za pjesmu Monster. Kako je došlo do ideje za taj spot?

Do ideje je došlo, koliko god to teško zvučalo, zbog priče jednog našeg prijatelja koji je prošao jedno takvo iskustvo, odnosno još puno gore od toga. Nakon jedne takve ispričane priče, koja je toliko emotivna, mi smo osjetili potrebu da treba napraviti spot. Pjesma i riječi su se poklopile sa spotom koji je sigurno ostavio traga u gledateljima. Mi smo od početka znali što želimo, a to je reći kako stvari stoje i sve to zamotati u jedan prozirni ukrasni papir kako ne bi bilo nikakvih preeksplicitnih scena koje bi izazvale zgražanje.

Bilo je naravno nekih scena koje su jako ružne za vidjeti, a Janu ih je bilo neugodno i snimati. No, drago nam je da su na snimanju bili i roditelji djece i da smo dobili sva dopuštenja. Koliko god da je samo snimanje bilo veselo, poput neke igre, mi smo znali koji je konačni produkt težak no kvalitetan spot za jednu tešku temu, što je u konačnici i potvrđeno nagradom publike na Split Spot Festivalu.

Planirate li snimanje nekih novih spotova u skorašnje vrijeme?

U svibnju i lipnju idemo na europsku turneju na kojoj ćemo svaki put snimati nastupe, a uz to ćemo imati koncerte prije i poslije turneje. Nakon ljeta, prije nego što odemo u studio, ćemo pregledati isječke svih koncerata i napraviti spot, najvjerojatnije za pjesmu Chameleon s albuma “World War III.”

Kad bi taj album trebao ugledati svjetlo dana?

Pa svakako ove godine, snimljen će biti pod okriljem naše nove izdavačke kuće, Arising Empire. U rujnu idemo u studio, album bi trebao izaći u Europi u 11. mjesecu, a u ostatku svijeta u 12. mjesecu.

Facebook/Roberto Pavic Photography

Nedavno ste potpisali ugovor za navedenu kuću – kako je došlo do toga? Što možete reći o njima?

Sa dvanaest tisuća glasova smo pobijedili na Facebook natjecanju, a oni su izabrali od svih tih bendova pet finalista koji imaju najviše glasova te ih predstavili producentima u Nuclear Blastu, koji su zatim odabrali novog člana svoje metal familije. Ta produkcijska kuća brine o svojim članovima i daje im financijsku potporu, što je jako bitno za sve mlade bendove; a iako danas slavimo četrnaesti rođendan, mi se smatramo mladim bendom. Svakako je bitna pomoć oko financijskih troškova i same promocije, ali važno je i da netko bude uz tebe i da ti kaže da te podržava te da ne ostane sve na riječima. Svima nam je u cilju da se te pjesme što više vrte u medijima, da ljudi čuju za nas i da nas dođu podržati na nastupima.

Mnogi bi rekli da je zlatno doba groove metala bilo devedesetih u vrijeme Pantere, a nakon njihovog raspada kao da je došlo do zamiranja tog žanra. Bendovi koji su ga svirali su većinom prešli na nešto drugo i rijetko tko se danas odlučuje na taj stil. No, vi ipak uspijevate kako biste to objasnili?

Pa sve je to krenulo iz nu metala, koji je bio izrazito snažan glazbeni pokret, pa je sve to 2000-ih godina krenulo jenjavati i neki su se bendovi odlučili za emo pokret, puno njih je došlo kao metalcore, a danas se to pretvorilo u neki deathcore. Bendovi kao što su to Korn, Slipknot, System of a Down – svaki od njih ima nešto posebno, a opet svi oni sviraju slični žanr glazbe, onaj koji ima u sebi i melodija i mirnih dijelova i žestokih dijelova – sve to još uvijek traje. Volimo čuti tekst pjesme i ono što nam glazbenici žele poručiti kroz svoju glazbu, a upravo se za time vodi i Cold Snap. Mislimo da će to trajati, sudeći barem po situaciji Korna s njihovim zadnjim albumom, te da se taj pokret nu metala i groove metala lagano vraća.

Facebook/Roberto Pavic Photography

Vaša se postava podosta izmijenila u zadnje vrijeme, pa tako sad imate članove iz Varaždina, Rijeke, Ludbrega i Banja Luke. Kako je došlo do angažiranja nekih od novih članova? Kako se uspijevate organizirati s obzirom na to, kao i na činjenicu da većina vas ima i neke druge poslove?

Dario je upoznao bend prvi put 2012. godine, kad je dijelio pozornicu s Cold Snapom pošto je bio pjevač u jednom drugom bendu. Za deseti rođendan benda je došao u Varaždin sam, da ih iznenadi, i tom prilikom smo se svi jako sprijateljili. Nedavno, kad je Cold Snap uplovio u more promjena su Zoki i Jan došli u Banja Luku i ponudili mu da im se pridruži kao drugi vokal. Zdravko je na Facebooku vidio da je bivši gitarist odustao od benda pa se odmah prvi javio i kasnije došao na probu te bio primljen. Svi smo se super snašli i odmah skompali, a atmosfera u bendu je kao da se družimo već dvadeset godina.

Usuđujemo se reći da u zadnjih pet godina nikad nije bilo tako discipliniranog rasporeda proba. Sve ostaje, na kraju krajeva, na volji onih koji stvaraju glazbu. Ako imaš volje za nečim, ako jedva čekaš taj vikend da se sastanete nije problem, unatoč drugim obavezama. Dečki dolaze u jedno selo pored Varaždina, Kaniža, gdje u jednom podrumu imamo probe. Oni koji putuju spavaju kod nas, tolerantni smo jedni prema drugima, poštujemo se i sve je to trenutno u nekom zamahu, u nekom uigravanju novih članova. Za dalje se nadamo da će se možda Dario iz Banja Luke preseliti u Hrvatsku pa će sve biti malo jednostavnije, a Dorian barem iz te Rijeke dođe do Karlovca pa je lakše.

Što imate u planu za ovu godinu – koncerti, festivali… ?

Trenutno imamo dogovoreno nekih sedam koncerata, od toga je šest festivalskih, evo čekamo još samo službene objave organizatora pa da možemo izaći s tim. Što se tiče susjedstva, imamo jedan festival u Srbiji za koji još čekamo potvrdu. Turneja će biti od 19. svibnja do 4. lipnja, a u sklopu turneje ćemo odsvirati nekih petnaestak koncerata. Krećemo od Austrije, idemo preko Njemačke, a završavamo s Češkom i vraćamo se u Hrvatsku. To je za sad sigurno, možda se dogodi koncert u još nekoj državi, vidjet ćemo. Prvenstveno je u planu Njemačka koja je izrazito veliko tržište pogodno za metal scenu. Kad završimo s nastupima, u devetom mjesecu se zatvaramo u studio, u desetom se radi mix albuma koji izlazi u studenom.

Možete li predvidjeti gdje ćete biti za pet godina? Imate li nekih određenih želja?

Naravno, uvijek treba maštati, željeti, imati volje. Treba čekati i veseliti se stvarima. Mi se nadamo da bi Cold Snap mogao postati jedan veliki europski bend, poznat i izvan granica Europe – to je naša najveća želja.

Komentari