Izvještaj – (Good Vibrations) Cold Snap + Band Of Spice: Cold Snap skinuo Nancy Sinatru!

Moram priznati da mi je trebalo podosta vremena da završim u Vintage Industrial baru. Klub koji je počeo s radom drugom polovicom prošle godine definitivno je u kratkom roku ostvario status kluba u kojem postoje događanja na tjednoj bazi – ono što Močvara, KSET i Attack rade godinama u puno skromnijem interijeru. Vintage Industrial bar prvenstveno diči se prostranošću, a nakon toga i ugodnim ambijentom, što je, ako spomenemo da se radi o mjestu za koncerte alternativne scene, popriličan luksuz.

Good Vibrations kao koncept izgleda nešto lošije od recimo močvarinog „Podrži scenu“, no izgleda da ljudi vole Vintage Industrial, pa se đuska srijedom za 20/30 kuna uz odlične domaće bendove pokazala kao pun pogodak.

Ove srijede mogli smo uživati u koncertu čak tri domaća benda s podrškom još jednog odličnog švedskog benda. Dakle, dijelove na koje ili nisam stigao, ili sam uz pivo odgledao na platnu u prostoru gdje se nalazi šank pokrili su Karlovčani Absortick i Zagrepčani Decomposing Entity.

Šveđani Band of Spice opravdali su status uglednog gosta pa su svojim stoner riffovima u pratnji klavijatura kvalitetno zagrijali u već malo većem broju okupljenu publiku. Ne znam je li posrijedi neinformiranost ili kompletno drugačija publika koja se te večeri okupila u Vintage-u, ali znam da je na puno lošijim stoner koncertima bilo puno više ljudi koji žanr žive i „štuju“.

Bend je ime pokupio od vokala legendarnog švedskog stoner benda Spiritual Beggars, koji se dakle zove Spice. Tako smo u srijedu gledali njegov bend koji je vjerojatno upravo on nazvao svojim i bilo je dobro, bilo je odlično zapravo. Način na koji bend spaja klavijature s masnim riffovima i dubokim zvukom bassa i bubnjeva prilično je „kul“. Iskoristio sam riječ „kul“ jer se ljudi na pozornici prvenstveno zabavljaju i uživaju, a to volimo vidjeti, tada se i mi osjećamo zabavljeni. Ne bih ulazio u imena odsviranih pjesama budući da sam za bend čuo na dan koncerta, a s istog otišao bogatiji za još jedno odlično iskustvo.

Rijetko se događa da su pored ovako dobrog gostujućeg benda zvijezde večeri zapravo naš domaći bend, no upravo se to i dogodilo, jer dvorana se kompletno napunila tek kada je na pozornicu trebao izaći varaždinski Cold Snap. Dečki su prošle godine slavili 10 godina postojanja, nastupali na Metaldaysu, 2012. osvojili nastup na Wackenu, godinu ranije bili na turneji s Pro-Painom… Ogroman broj odsviranih koncerata, glazba koja je mješavina nešto komercijalnijih metal žanrova i energija na pozornici profilirali su ih u bend koji ima publiku bilogdje, a Varaždinu susjedni Zagreb definitivno nije iznimka.

Iako nije najbolji, ovo je jedan od najdužih Cold Snapovih koncerata koje sam gledao. Budući da predstavljaju novi album naslovljen „World War III“, veći dio setliste zauzele su upravo nove pjesme, što uopće nije loše, jer novi album je odličan. Vlastito zadovoljstvo glazbom na albumu izrazio je i vokal benda Jan Kerekeš u stanci između nekih od uvodnih pjesama koncerta. Koncert je počeo sa Straight to Hell, po meni jednom od najlošijih pjesama benda, iz pukog razloga jer je predvidljiva i stereotipna metal pjesma koja ne pruža previše uzbudljivih trenutaka. Odlična stvar jest ta što je novi album upravo suprotnost tome te je bend u svoju glazbu uspio ukomponirati nekoliko novih elemenata. Elektronski sample-ovi koje smo mogli čuti u pauzama između pjesama djelo su gitarista Lea Friščića, a odlične gitarske solo dionice kojima su modernizirane i zakrpane stare pjesme benda pripadaju Vladi Soldateku, također gitaristu. Kao što sam i spomenuo u izvještaju s prošlogodišnjeg Metaldaysa, Janov vokal je jači i samouvjereniji nego ikad prije, a trenutno do izražaja dolaze visoke dionice kojih se ne sjećam da je bilo prije.

Snap je donijela prvo kvalitetnije divljanje publike koje se proteglo do samog kraja koncerta, dok je na sljedećoj, The Structure of Moshpit, energija u publici dosegla vrhunac. Nedavno prezentirani spot za pjesmu Silent Killer definitivno je novi album približio širim masama, a odlično izbalansirana setlista aktivnoj publici nije davala vremena za predah. Ono što je uslijedilo na sredini koncerta nije očekivao nitko. Cold Snap je obradio Nancy Sinatru. Istinabog, u naslovu pjesme su s Wacken zamijenili „walking“, pa je izvedba This Boots Are Made For Wacken zapravo hvalospjev Wacken metal festivalu. Uslijedila je odlična Chameleon, koja konkurira za jednu od najboljih pjesmi  s novog albuma.

Nije normalno to koliko Vlado voli svirati jednu od najpopularnijih Cold Snapovih pjesama, cover Manu Chaove Bongo Bong. Inače zadubljeni pogled koji pažljivo prati nogu pri paljenju i gašenju gitarskih efekata (osim kada mu to crni selotejp zalijepljen za đon onemogući), pri prvim rifovima omiljene pjesme diže se prema publici, a namršteno lice pretvara se u lice djeteta, te vokalom pridonosi cjelokupnoj izvedbi.

Regularni dio koncerta završio je s Rise Again, pjesmom za koju će na cijeloj europskoj turneji snimati video. Isto tako valja napomenuti da se na istoj turneji snima i njihov prvi DVD, što je za bend s naših prostora zaista veliki pothvat. Uslijedile su tri pjesme na bisu, od kojih je zadnja bila i prvi hit benda, pjesma Insurrection,na kojoj je publika na Janov poziv skinula majice te s istima mlatarila oponašajući helikopterske elise što je uzrokovalo opći kaos u dvorani.

Ovaj koncert već sada možemo proglasiti „best buy“ koncertom godine jer ste za 30 kuna mogli gledati jedan obećavajući mladi bend (Absortick), aktivan domaći bend s nekoliko godina staža na sceni (Decomposing Entity), vanserijski dobar gostujući bend (Band of Spice) i domaći bend koji svoje nastupe odrađuje na svjetskoj razini (Cold Snap).