Izvještaj: Ni Florence nije uspjela izbrisati čemer s lica drugog dana INmusic festivala

Kiše nigdje na vidiku, pa ovo je čudo! INmusic festival bez kiše, svi sretni pjevaju Kumbaja pred ulazom u veselim grupicama. Cvijeće im u kosi, vjetar nježno pleše oko njih. Čini se kao da ništa na ovom svijetu ne može poći po zlu. Čekaj, imam neku notifikaciju na mobitelu. Što? Otkazano?

Osobno, preživjela sam otkazivanje koncerta benda Skunk Anansie desetak minuta prije samog nastupa. Sam taj čin nije me uopće iznenadio s obzirom na ostale aktualnije vijesti iz politike i društva Lijepe Naše. Što je jedan otkazan koncert u moru ostalih sedamnaest nastupa drugih bendova? Bilo bi tako neznatno i neprimjetno da se ne radi o jednom od glavnih headlinera ovogodišnjeg izdanja INmusic festivala. Nesretna okolnost izazvala je mnoga pitanja, pobudila razvijanje mnogih teorija zavjere i potaknula brojne špekulacije. Ovdje je nastupila jedna vrlo nezahvalna i neugodna situacija za brojne aktere festivala, a uzrokovala je ogromno nezadovoljstvo i tugu posjetitelja koji su ciljano kupovali festivalsku ili dnevnu ulaznicu isključivo zbog Skunk Anansie. O povratu novca ni bu ni ba. Isprika nije dovoljna, ali jedino nam je u tom trenutku preostalo da ju prihvatimo i stoički krenemo dalje.

Predivan sunčani dan dobro je počeo. Moskva i Moskau otvorili su glazbena događanja na festivalu. Osjetno mnogo više ljudi već se za dana okupilo ispred ulaza i uživalo u darovima života uz ugodne polufilozofske rasprave. Hodajući putevima INmusica primijetila sam da se novi neonski ukrasi ne drže baš najbolje, dio slova je digao sidro i jednostavno otkazao poslušnost. Šteta, jer konačno smo doživjeli nekoliko novih ukrasa. Bilo je tužno svake godine iznova gledati jedne te iste ukrase na festivalu koji privlači tako velik broj posjetitelja. Ukrasi su bitan dio festivala, vizualna nota koja pridonosi atmosferi cijelog festivala. Oni su nešto na čemu treba mnogo intenzivnije poraditi u budućnosti.

Orkesta Mendoza

Izvrstan nastup priredio je bend Orkesta Mendoza. Jedinstvena kombinacija mamba, psihodelične cumbie, merenge i rumbe upakirana u nježni rock brzo je okupljene budila iz statičnog stanja. Plesna i vesela festivalska atmosfera stvorila se oko OTP World stagea za vrijeme njihovog nastupa. Ljudi su spontano dolazili i plesnim korakom pratili svaku novu pjesmu ovih veselih Amerikanaca. Najveće simpatije izazvao je gospodin Salvador Duran svojim izvrsnim plesnim pokretima, a jedan od trubača spustio se neprimjetno u publiku i premještao se s jednog kraja na drugi i trčeći svirao dionice pjesme. Uvijek bi glasala za više ovakvih bendova na INmusicu ili bilo kojem drugom glazbenom festivalu.

Kawasaki 3p

Netko je izvukao deblji kraj, a nekom je pala sjekira u med. Zbog otkazivanja nastupa Skunk Annsie, Kawasaki 3p seli na Main stage i tamo priređuje show program. Naravno da je svaka usporedba nepotrebna jer oni koji su došli poslušati Skunk Anansie iz drugih gradova sigurno nisu bili oduševljeni ponuđenom alternativom, ali u konačnici je ta alternativa nekima ispala i više nego prihvatljiva. Pola sata nakon predviđenog vremena, negdje oko pola deset bend se penje na pozornicu. Kawasakijevci su poznati po ludoj atmosferi za vrijeme svojih koncerata, a drugačije nije bilo ni ovaj put. Priliku za nastup pred tako velikim brojem ljudi u udarno vrijeme s Main stagea iskoristili su dobro. Ta luda atmosfera bila je kontinuirana tijekom cijelog nastupa, plesalo se i skakalo, a najviše oduševljenja i uzvika izazivala je puhačka sekcija benda. Koncert je otpočet s Malo vas je pičkice. S nestrpljenjem se čekao Mate Parlov, čuli smo i Snifa san glu, Kak si pa tak, Ni da ni ne, a koncert je priveden kraju uz Puta Madre.

Kako je Kawasaki 3p završio s koncertom, sva okupljena masa samo se naglo pogurala prema naprijed i iz minute u minutu stvarala sve neprobojniji čep. Vrlo je jasno bilo da je većinski dio okupljenih upravo zbog Florence posjetio jedanaesto izdanje INmusic festivala. Florence + The Machine trebali su line up INmusica upotpuniti prošle godine, no Florence Welch je prilikom jednog od nastupa slomila nogu te zbog ozljede zagrebačko gostovanje prebacila na sljedeću godinu. Iskreno mislim da je to organizatorima zapravo sjajno ispalo jer je ovogodišnji line up preslab da privuće veću masu na festival. Sami Kooksi i PJ Harvey ne bi nikad izazvali ovakav odaziv i efekt kao što je to ipak Florence ove godine učinila.

Florence + The Machine

Samo pripremanje za nastup, dovođenje opreme, postavljanje velikih grimiznih zavjesa i dodatnih reflekora činilo se kao cijela vječnost u tom divovskom neprohodnom naboju ljudi. Vrijeme kao da uopće nije prolazilo, činilo se kao da program kasni, no sve je teklo kao po planu. Koncertna diva novog doba penje se na stage u točno predviđeno vrijeme i samom pojavom izaziva ovacije. Bosonoga i kao da je izašla iz mjuzikla Kosa započinje skoro dvosatni nastup. Rastrčava se po pozornici i vrti piruete poput zvrka. Spušta se u prednji dio do ograda, penje se na stepenicu i skoro ulazi u publiku. Krhka i nježna obraćanja publici između pjesama izazivaju dragost i masovni osjećaj pozitivne energije. U jednom trenutku Florence diže u zrak zastavu duginih boja ispisanu parolom o ljubavi i miru. Vrlo sedamdesetovski, samo bez neobrijanih pazuha.

Ako se koncentriramo na samu izvedbu, bila je dobra. Ne bih rekla izvrsna i besprijekorna, bila je uvježbana. Skup vrsnih glazbenika koji znaju kvalitetno odraditi posao. Odlični prateći vokali, harfa i trubačica, no da je netko drugi pred mikrofonom, pitanje koliko bi sva ta izvrsnost još bila pojačana nekim dodatnim osjećajem predivnosti. Ponekad je karizma bitniji dio glazbe, uz talent, naravno.

Želim reći da je Florence Welsh ta koja svojom pojavom utječe na atmosferu za vrijeme koncerta. Koliko god se nekima cijela ta priča o ljubavi i miru činila isprano i isfurano, kod nje zaista djeluje iskreno i kao nešto što je jedino i ispravno u trenutku dok slušamo kako pjeva. Iskrena emocija koja se prenosi na publiku, predivne osjećajne spontane plesne kretnje i energija koja je iz Florence zračila kroz njenu pojavu ono su što je ovaj koncert učinilo posebnim i po čemu će se on pamiti. Nije toliko ni bitno da li je svirala nečija najdraža pjesma. Da li je to bio Dog Days, Sweet Nothing, Ship To Wreck ili You Got The Love. Bitan je osjećaj koji je ispunio prisutne na tih skoro dva sata.

Nakon ovakvog vala pozitivne energije i ljubavi trebalo je doći k sebi i vratiti se u mjesto i vrijeme radnje. Otrgnuti se s putovanja na koje nas je Florence svojim nastupom otpravila. Šetnjom do Hidden stagea malo sam se zaljubila.

My Baby

Hidden stage prepun, opet probijanja do prednjeg dijela. My Baby je već otpočeo svoj nastup. Publikom je vladala plesna groznica. Inače, My Baby je nizozemsko novozelandska trojka za koju mi je netko prije rekao da se ne smije propustiti. Njihova glazba na granici je psihodeličnog rocka i funka upletenih u folk ritmove, što zvuku daje izrazito plesnu karakteristiku. Ples se potpisuje samim pristankom na slušanje njihove glazbe. Izrazito simpatična frontmenica zahvaljivala se publici i redom osvajala simpatije. Taj vražji ples je koncert obilježio od početka do kraja, izgubio se osjećaj o vremenu.

My Baby je svojim nastupom zaključio koncertni dio festivala. Bio je to šlag na torti dana koji je za mnoge mogao proći malo bolje. Gorčina uzrokovana otkazivanjem nastupa Skunk Anansie za mene je vrlo brzo nestala. Ponijela sam si svoje čepove, pronašla šankera koji zna točiti pića kako spada i slušala izvrsne bendove. Nakon toga je uslijedilo đuskanje na karaokama i disko party na Silentu. Večer se pretvorila u jutro, a veselje i dobro raspoloženje pratili su me cijelim putem kući. Gabi Novak pamti samo sretne dane, pa zašto ne bismo i mi? Osvrt na nemile događaje sačuvat ću za zadnji dan.