novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Izvještaj – SuperUho festival: Finalna, treća večer uz of Montreal, Merchandise i Rosettu

Žedno uho press / Tomislav Sporiš / Lasta Slaviček
Vrijeme čitanja: 4 minute

Oprostili smo s drugim SuperUho festivalom, koje je nakon premijernog održavanja u pristaništu TEF-a, zamijenilo lokaciju za tvrđavu sv. Mihovila u Šibeniku. Fortifikacijski je spomenik bio mjesto održavanja trodnevne glazbene delicije, od ponedjeljka do srijede ugostivši žanrovski raznolike bendove, poput predvodnika avangarde do indie bendova, na kojima je bio naglasak posljednje večeri.

Poznat po projektima i konceptualnim albumima, mladi hrvatski kantautor Denis Katanec, otvorio je program svojim nastupom na plaži. Njegov akustični folk rock poslužio je kao odlična uvertira za ostatak večeri, a isto se može reći i za The Marshmallow Notebooks, projekt singer-songwritera Matije Habijaneca. On nas je pak, sa svojim ljetnim, nostalgičnim i romantičnim skladbama na maloj pozornici kod ulaza pripremio za ostale koncerte na staroj utvrdi. Čak i ako nismo bili posljednji turisti u gradu, zahvaljujući njegovoj izvedbi s pratećim glazbenicama bili smo spremni za ljetnu večer pod zvjezdama.

Prvi nastup na glavnoj pozornici pripao je floridskom 80’s revival/indie/post-punk bend ironičnog imena Merchandise. Iako dolaze iz Tampe, poznate po hardcore glazbi, u svoj su opus implementirali i utjecaje upravo te lokalne scene, premda su je presvukli u shoegaze i indie prizvuke stvorivši unikatan zvuk – a hardcore ostavili tek u naznakama. Nakon što smo gledali promociju recentnog albuma “After the end” u klubu Močvara početkom studeneg, kulise kamenih zidina stvorile su sasvim novi doživljaj njihovog koncerta. No, tribine su se za vrijeme ovog nastupa još uvijek bile slabije napunjene.

Ispod gledališta dočekao nas je (The) Lesser Men, sastav koji je tijekom prošle godine objavio prvijenac “Vacation Freeze” pod paskom D.I.Y. izdavačke kuće Noisy Night, pokrenute od strane ranije spomenutog Matije (The Marshmallow Notebooks). Bučna glazba ružila je pod sjedištima, a dečki su nam prikazali kako treba zvučati glazba inspirirana alternativom devedesetih. Distorzija, buka i grungy gitare. Muzika koja bi se svidjela obožavateljima Sebadoha ili Pavementa, popraćena kvalitetno odrađenim basom i bubnjevima.

Žedno uho press / Tomislav Sporiš  / Lasta Slaviček
Žedno uho press / Tomislav Sporiš / Lasta Slaviček

Jedan od najeklektičnijih, veselih i zaraznih koncerata festivala odradili su indie pop miljenici of Montreal, čak i ako se frontman Kevin Barnes nije pojavio na pozornici jašući konja niti je itko od članova došao bizarno kostimiran. Međutim, bili su tu impresivo animirani i šareni pop art vizuali kroz kompletan nastup, prigodno otvoreni projekcijom hrvatske zastave povodom Dana domovinske zahvalnosti. Show su započeli pjesmom We Can Do It Softcore If You Want, no koncert je bio daleko od toga što poručuju naslovom. Druga stvar je bio hit Bassem Sabry s recentnog albuma “Aeurate Gloom”, a odsvirali su i pjesme kao što su Empyrean Abattair, Gronlandic Edit, Bunny Ain’t No Kind Of Rider te napravili fin presjek karijere, fokusirajući se većinom na spomenuti posljednji diskografski uradak i na “Hissing Fauna, Are You the Destroyer?”. Na bis su se vratili sa skladbama She’s a Rejecter i The Past is a Grotesque Animal, koju su praktički odsvirali na zahtjev publike te njenim impresivnim, dugometražnim outrom zatvorili svoju set-listu i u potpunosti razoružali publiku u sv.Mihovilu. Posebne pohvale, uz Kevina, zaradio je i fantastičan basist koji je zaista imao ugodan ton i melodije te praktički odradio posao gitare, čak i ako je svirao na pojačalu koje je shoegaze band VVhile spržio dan ranije. Fenomenalno.

Američki post-metalci Rosetta nastupali su na drugom stageu festivala te prvim odsviranim tonovima uništili bubnjiće svih prisutnih. Na pozitivan način. Nastup je bio nabijen energijom i predstavio puno agresivniji, ali jednako progresivan zvuk kao i na studijskim albumima. Došli su na krilima novog izdanja, “Quintessential Ephemera”, tako da je publika imala prilike poslušati i stari i novi materijal. Frontman Michael Armine je oduševio svojim scenskim nastupom bacavši se posvuda dok je pod kontrolom urlikao svoje transcendentalne tekstove o svemiru. Novi album predstavio je i nekoliko novih liričkih tema, tako da je emecionalna ekspresija postala puno bitnija, a to se moglo vidjeti i na samom nastupu i na reakcijama publike koje se sve više i više skupljalo kako se koncert primicao kraju. Rosetta je bez imalo sumnje odradila impresivan nastup, podjednako za svoje fanove, a i za neke nove slušatelje koji nisu upoznati s njihovim žanrovskim oprijedljenjem.

Žedno uho press / Tomislav Sporiš  / Lasta Slaviček
Žedno uho press / Tomislav Sporiš / Lasta Slaviček

Ludi Beograđani iz Disciplin A Kitschme zatvorili su ovogodišnje izdanje festivala u velikom stilu. Postavljeni ispred vlastitog ogromnog plakata, spremni da raspamete sve prisutne – a upravo to su i učinili. Bas i bubanj čine osovinu benda na koji se dodaje prigušena usna harmonika i povremeni back vokali na refrenima. Očigledno je da sama postava benda nije baš najuobičajenija, ali je svakako jako efektna. Distorzirana čudesa, u režiji Koje na basu, u isto su vrijeme i agresivna i plesna, a ostali članovi benda su tu da bi popunili prazninu koju ostavlja nedostatak konvencionalne instrumentalne postave benda, a to je u prvom redu nedostatak gitare. Publika je odlično prihvatila zvuk koji su predstavili na svom posljednjem studijskom izdanju, a to je rezultiralo krcatim prostorom ispod tribina. Spoj plesne i punk glazbe i više nego očito se pokazao dobitnom kombinacijom, uzevši u obzir činjenicu da su ljudi konstantno bili u pokretu te se činilo da zabavi i neće doći kraj.

U svakom slučaju, i drugo je izdanje festivala prošlo u znaku dobre glazbe, odlične atmosfere i ludih after partyja na plaži Banj koji su uključivali i noćno kupanje, čak i ako obala nije bila posredno uz prostor koncerata kao što je bio slučaj prošle godine – ipak, prostor ponad grada činio se idealnim ambijentom za većinu nastupa. Line up je sva tri dana bio izuzetno dobro posložen, koncerti se nisu preklapali (kao ni na prvom SuperUhu) te se svaki dan komotno mogli uloviti nekih sedam sati izuzetnih live izvedbi u amfiteatarskom ugođaju ili onom intimnijem ispod gledališta. Nadamo se da će se festival održati i sljedeće godine u istom duhu.

Žedno uho press / Tomislav Sporiš  / Lasta Slaviček
Žedno uho press / Tomislav Sporiš / Lasta Slaviček

Za kraj se želimo zahvaliti redakciji ŠibenikIN portala što je ugostio dvoje novinara siročadi koji nisu imali gdje napisati ove izvještaje pa su nas ugodno primili u svojem prostoru.

 

Be social
Što misliš o ovome festivalu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari