Tricky u Boogaloou: Sve se mijenja, mi smo isti
Nadolazeći album Different When It’s Silent, koji bi trebao biti objavljen kasnije ove godine, prizvao je britanskog trip hop pionira Trickyja na ponovni dolazak u Zagreb.
U postavi s još dva jaka vokala – Martom Zlakowskom i Mitchom Sandersom – Adrian Thaws nije odstupio od svog samozatajnog nastupa u kojem u prvi plan trebaju dolaziti pjesme, a zatim sve ostalo. Uostalom, ništa manje nismo ni očekivali 13. lipnja u Boogaloou koji je bio pri vrhu popunjenosti, što je podiglo i onako visoke temperature koje su u subotu vladale Zagrebom.
Početno nas je zagrijala spomenuta poljska pjevačica Marta Złakowska, čiji smo sanjivi glas pratili samo uz synthove, dok stilski vjerno slijedi Trickyjevu ostavštinu uz neke manje glazbene preinake i elemente koji se ponajviše dotiču downbeata i chillwavea, uz jaku dozu prepoznatljivog bristolskog zvuka. Polusatni set završen je uz agresivnije beatove, ali ambijent u velikoj dvorani Boogalooa bio je taman spreman za Trickyja koji se na pozornici pojavio s Martom s njegove lijeve te Mitchom na trećem vokalu s njegove desne strane. U pozadini je još bila gitaristica i bubnjar kojeg je štitio akustični štit od pleksiglasa pa je bio izoliran, ponajviše zbog dionica nabijenih gitarom i basom.
Gotovo (vokalno) ravnopravni Marta i Mitch
Gotovo dvadeset pjesama našlo se u jednosatnom nastupu koji nam je pružio Tricky. Glazbenik je već nekoliko puta gostovao u Hrvatskoj pa se ne može reći kako nije upoznat s ovdašnjom publikom. I’m Not Going (sjajni album Skilled Mechanics iz 2016.) i Move Me (cover Lonely Guesta, Trickyjevog projekta pod diskografskom kućom False Idols) započeli su putovanje koje su u potpunosti ispunjavali nježniji Martin i Trickyjev dublji glas, a sjajno su se nadopunjavali tijekom čitavog nastupa. Na Because I Don’t Know priključuje se i Mitch pa se cijela stvar polako počinje kretati u željenom smjeru. Bend je zagrijan, Tricky je sve življi na pozornici, iako ikonično u svojem zanosu okreće leđa publici, a dio tereta vokalno iznose Marta i Mitch.
Za prvi jači odjek kod publike čekamo stari hit Black Steel s legendarnog Maxinquaye iz sredine devedesetih. Ono što se pokazalo točnim kasnije, većina je došla čuti upravo pjesme s tog albuma, ali ne možemo reći da je takva publika na kraju bila zadovoljena jer dobar dio seta otpao je na predstavljanje novijeg i još neobjavljenog materijala. Tu ponajviše mislim na pjesme I Still See Me There, I Tried i Cannon Fodder nakon koje Tricky sasvim razumljivo iskazuje nezadovoljstvo s publikom te se s bendom povlači s pozornice rekavši da se vraća kada završe svoj razgovor.
Ćaskanje
Stanka je potrajala nekih pet minuta, ljudi su se pokušali stišati s klasičnim „šššš“, a od početka koncerta je bilo jasno da će doći do ove situacije jer nakon desetog reda pričanja o vremenu i tko je što radio danas sve su učestalija. Još bih nekako shvatio da se ne radi o Trickyju, ali nije prvi put da u Hrvatskoj upozorava publiku pa čak i prekida nastup bez želje da se vrati.
Još je luđe što se nakon izvedbe New Stole zahvalio ljudima što nisu bili toliko glasni u razgovoru. Situacija se uspjela koliko-toliko primiriti do kraja koncerta pa smo za hrvatske prilike uspjeli više čuti ono što se pjeva na pozornici, nego što je tko jeo za ručak. Izuzetno mi se sviđa takav pristup, bez preseravanja i pretjeranog moljenja – pričate, znači ne slušate – odoh ja. Kod Trickyja nema fillera, sve pjesme bez objašnjavanja prolaze kroz repertoar (fantastična Hear My Dear i Aftermath), dok se on ne libi pristojno zahvaliti nakon svake.
Najbolje za kraj
Broj suradnji i projekata raste iz godine u godinu pa tako sam izvođač ne mora biti ovisan o svom kapitalnom djelu iz devedesetih. I dok se Tricky pomaknuo od tog razdoblja, dojam je da publika želi čuti samo Maxinquaye, a ostalo je manje bitno.
Nije nam Tricky dao puno trenutaka za sanjarenje i trans, makar smo do ponajboljeg trenutka koncerta trebali čekati sami kraj. Na bisu je izveo tri pjesme – Out of Place, Nothing’s Changed i Vent – s tim da je potonja izazvala najveću pozornost s obzirom na uzvike odobrenja i mahanje glavama, ali i promjenu svjetlosti na sceni. Nakon jednosatnog prigušenog plavog svjetla dobili smo bliceve koji su više podsjećali kao da smo na rock koncertu nego na jednosatnom masterclassu trip hop majstora.
Mogli bismo reći da je taj trenutak zaista došao prekasno jer nakon produžene verzije Venta, započela je glazba, a samim time bilo je vrijeme za razlaz. Tricky je specifičan lik, nema se kome dokazivati, tko ga želi slušati, doći će na koncert, preslušati što je sve radio u proteklih pet do deset godina tek toliko da ostane aktualan s njegovim radom, a knjiga žalbe ne postoji. S obzirom da je relativno često u našim krajevima, ne sumnjamo da će kroz koju godinu opet doći, privući istu pozornost i broj publike, ali i jednako tako se susresti s istim boljkama kada izađe na pozornicu. Nothing’s changed.
