Izvještaj – The xx: Koncert za sanjive romantičare
Kako voljeti ponedjeljak? Odjenite mu post indie zvukove i odvedite ga u Boćarski dom. Naravno da govorimo o rasprodanom koncertu indie senzacije The xx koja je sa svojim prizvucima shoegazea, dream popa, elektronike i predivnih čistih vokala plesala na žici u vjetrovitu hladnu zagrebačku večer.
Čudnovato lijepa glazba Jenny Hval
Stroga i u minutu točna organizacija dala je do znanja da ovo nije tek tako samo neki koncertić. Jenny Hval, norveška glazbenica otvorila je večer pred popunjenim prostorom publike u svom krhkom biću podarivši nam dio sebe kroz svoju glazbu. Ova vrlo zanimljiva umjetnica i glazbenica za sobom već ima šest albuma, a svojim senzibilitetom savršeno se uklopila u ono što je u ostatku večeri uslijedilo. Svakom pjesmom i odmicanjem minuta, Boćarski dom bivao je sve punijim, dalo se naslutiti da će večer ostati u pamćenju. Kroz mističnu rasvjetu Jenny je pokretima bojala zrak dok je njena glazba bojala nas. Jenny Hval možda nije svačija šalica čaja, ne pliva u plitkim vodama sveopće prihvatljivosti radio valova, no definitivno je ime koje zaslužuje pažnju glazbenih entuzijasta.
The xx za romantičare i sanjare
Ušli smo u najavljene minute, tišina se punila žamorom, a iščekivanje je raslo do euforičnih razina. Hladnoća i vjetar bili su zanemariva okolnost, svi putevi ovog ponedjeljak vodili su u Boćarski dom upravo zbog rasprodanog koncerta The xx. Stopljena masa klicala je od početka koncerta, pa preko svake pjesme do kraja događanja kontinuitetom na kojem bi mnogi pozavidjeli. Svako meko obraćanje publici izazivalo je veću reakciju, svaka nova pjesma veće sanjive delirije.
Mogli bi se upustiti u raspravu je li album “xx” bio više iskren, a “Coexist” možda više pridružen nekoj mainstream glazbenoj struji, no to ne bi vodilo u ništa produktivno. Ako je išta subjektivno, onda je to glazba, a samim time i mišljenja o njoj su različita. Sasvim je normalno da se svakim novim albumom neki fanovi benda gube, a neki novi stječu. To je prirodan tok koji izaziva stvaranje u glazbi. Činjenica jest da je The xx vrlo kvalitetan bend koji zna pripremiti spektakl na vrlo minimalističan način. Priznat će im to i pro i kontra strane. Neki će možda zamjeriti mirnoću, no ti isti neki bi si mogli naći drugi način za okrijepit’ dušu.
Zapravo vrlo statičan koncert više je držao naglasak na tome u koju dubinu sebe putujemo dok smo sami s pjesmom. Sami među svima, sami sa svojim tišinama. Olovne korake pred kraj koncerta razbila je rasvjeta duginih boja i pokrenula kretanje. Kroz On Hold, Crystalised, Intro i Angels kao najpoznatije hitove osjetila se razdraganost kakvoj se nismo mogli ni nadati. Jamie je pred kraj koncerta publiku oduševio svojim momentom pretapanja i preklapanja ritmova i pjesama.
Najavljena satnica je ispoštovana, završetak koncerta bio je toliko lijep da smatram da ga ni jedan bis ovog svijeta ne bi mogao nadmašiti. Publika se istopila u mrak, a hladnoća nas je zagrlila na putu prema novim pričama. Što više od ponedjeljka možemo poželjeti?
