Izvještaj – Kawasaki 3P (Teatar &TD): Veliki koncert u malom prostoru
Kada zamislimo da netko ima 25 godina, tada nam na pamet padaju pridjevi poput mlad, u naponu snage, spreman na sve itd. A baš su se tako u Teatru &TD dvadesetpetogodišnjaci iz Kawasaki 3P-a sinoć predstavili publici. Vrijeme očito radi u njihovu korist jer su prvu večer svoje rođendanske proslave odradili bez prigovora.
A gdje je Demirel?
Samoprozvani osmeročlani kvartet koji je u međuvremenu porastao na devet članova, na ovom je koncertu nastupio sa svojih sedam predstavnika. Nije bilo Igora Pavlice ni Demirela Pašalića, a u zraku se moglo osjetiti pitanje “Gdje je Demirel?”. S pozornice nije došlo nikakvo objašnjenje, odradili su to kao da su svi na broju. I nije baš ništa nedostajalo u zvuku, ali ruku na srce, nedostajala je čagica Tomfe i Demirela na Kak si? Pa tak. Poznato je da su jednom uspjeli odraditi koncert bez Tomfe pa tu vjerojatno dolazimo do one koga nema, bez njega se može (mora?).
Prijetnje o početku koncerta točno u 21 sat nisu se aravno obistinile. Pola sata kasnije pojavili su se na pozornici dok ih je nasuprot dočekala željna publika. Ulaznice za koncert bile su limitirane, no ne i rasprodane. S obzirom na dobnu skupinu posjetitelja mislim da to nikome nije ni smetalo. Osim nekolicine mlađih ljudi u prvim redovima koji su uredno odradili šutke, prevladavala je generacija 30+. Bilo je dovoljno mjesta za sve da čak i komotno drže svoje piće ili poskrivećki zapale cigaretu. Kazališna publika na zidovima gotovo se savršeno sa svojim naočalama uklopila u ambijent.
Slavljenici su se pojavili na pozornici uz zvukove Ribe koja je bila uvodna stvar za predstojeće druženje. Pozdrav pa brzo dalje na Kn´žpu a potom Dugo dugo dugo. Odmah na početku kompromisno su krenuli iz sredine, zatim na prvi album, a onda na treći. I tako je bilo tijekom cijelog koncerta, odradili su presjek cijele karijere. Već spomenuta Kak si? Pa tak bila je premijera te večeri za plesačice Kelkope koje su izašle s must have rekvizitom prošloga ljeta – rozim flanimgom. Kroz večer su se pojavile još nekoliko puta u različitim odjevnim kombinacijama, dok su za sam kraj ostavile neizbježne K3P kacige. Nisu one bile jedine gošće na koncertu, pridružili su im se i bivši članovi grupe koji su na instrumentima odradili posao kao da su još uvijek s njima.
Malo vas je pičkice izazvala je prvu pravu buru i galamu kod publike. Nedugo zatim Antonija je jako odjeknula uz glasno pjevanje stiha “dlake na prsimaaaaa”, a baš njih je imao rijetko tko u prvim redovima. Letjele su i čaše u zrak i sve je bilo baš kako treba. Zatim su uslijedile dvije akustične verzije. Prva, Mali medo, gotovo da je zvučala prikladno i za mlađe od 12, a bubnjar se rasplesao poput instruktora aerobika. Druga, Snifa san glu, imala je prizvuk najljepše balade na svijetu i publika ju je zdušno pjevala. Mirniji dio setliste završio je Anđelko u tolerantnom okruženju i s razvijanjem zastave duginih boja. Nakon fotkanja za naslovnicu live izdanja na red su došli Niskarastaman i Mate Parlov. Sjekirom u glavu nastavila je dalje, a za njom tri pjesme s aktualnog albuma.
Malo vas je…
Tada je Tomfa izgovorio da se bliže kraju, ali polako. Pa su upravo suprotno odsvirali Ni da ni ne i Puta madre. Odlazak s pozornice potaknuo je već uobičajen poziv na bis. Skandiranje “malo vas je…” brzo je vratilo bend na svoje pozicije. Sob je bio prvi od tri oproštaja, a nakon njega izveli su Snifa san glu u pravoj verziji. Ponovno skandiranje za drugi bis vratilo ih je na samo jednu i stvarno zadnju stvar za tu večer. K3P Ringišpil za završetak poslao je fanove dalje u noć ili kući, kako je već tko po godinama i mogućnostima odlučio. Veliki koncert u malom prostoru omogućio je da svi prisutni izađu znojni i ljepljivi, ali i sretni i zadovoljni viđenim.