Istaknuto
21.06.2018.

"Katalonac" je naizgled neobavezna predstava koja će znalački nenametljivo, zakrivena smijehom, u gledatelju zatitrati neke mnogo dublje žice, vrlo aktualne u našem društvu.

20.06.2018.

Kolektiv emge prošle se godine na 14. Velesajmu kulture bavio pitanjem revitalizacije i prenamjene prostora zagrebačkih kinodvorana, u sklopu čega je nastala izložba "Kino 041 – pogled na prošlost i sadašnjost zagrebačkih kinodvorana". Izložba je ponovno postavljena na ovogodišnjem Design Districtu, što je bio povod za razgovor s Tenom Bakšaj, jednom od članica kolektiva.

Knjige

Izvještaj – Pogačnik i Lučić: Važni glasovi regije u Galeriji SC

22.01.2017. Lucija ButkovićFoto: facebook.com/events

Jučerašnje izdanje programa Tko čita? pokazalo je koliko se, pod pravilnim novinarskim vodstvom, može reći u sat vremena. Slovenska pjesnikinja Barbara Pogačnik i srpski pjesnik Danilo Lučić podijelili su u potkrovlju Galerije SC svoje misli o književnosti, književnoj sceni i (de)privilegiranosti poezije.

Opsjednutost formom kao problem društva i poezije

Pogačnik je već na početku spomenula ulogu književnosti u rušenju umjetno postavljenih granica, materijalnih i kulturnih, između naroda. Ona bi trebala, naglasila je autorica, uspostavljati dijalog i stvarati mrežu za upisivanje iskustava i emocija. Govoreći o poeziji, Lučić je također detektirao aktualne društvene probleme, osvrnuvši se na opsesiju formom u svakom obliku – najapsurdniji primjer je imperativ da se život pojedinca kategorizira u formi životopisa ili CV-ja. Lučić je naglasio i važnost predstavljanja na prostoru bivše Jugoslavije koji ima svoja zajednička mjesta u povijesti i jeziku.

Dobro vođeni razgovor moderatora Andrije Škare, na trenutke prekidan čitanjem poezije Lučića i Pogačnik, otkrio je i njihov razvojni put. Pisac je otkrio kako njegovu prvu zbirku poezije Beleške o mekom tkivu odlikuju poneka slaba mjesta, uglavnom zbog mladenačkih zabluda o biti poezije i zbog akademskog nasljeđa, a pjesnikinja je otkrila da njezin dosadašnji stil odlikuje složenost jezika, iako bi se u budućnosti voljela okušati i u jednostavnijem izrazu. Treba spomenuti i da se Pogačnik prije poezije etablirala kao prevoditeljica i kritičarka čime se, kako je navela, željela osigurati od slabovidnog kategoriziranja u tzv. žensko pismo. Uspoređujući kritički i poetski tekst, autorica je ustvrdila kako kritiku odlikuje skromnost, mogućnost da se uvaži i dâ prostor i drugom egu osim vlastitog.

Poezija kao lingvistička igra

U pokušaju da ocrta narav poezije, Lučić je naveo njezinu oslobođenost od pravila i diktata. Ona je lingvistička igra, sustav za označivanje, a njezina magija leži u mogućnosti da svakodnevno transponira u umjetničko. Nešto slično primijetili su i Hölderlin i Brodski. Upravo zbog takve svoje naravi, zaključio je pisac, poezija je marginalna i marginalizirana. Kada je riječ o književnoj (hiper)produkciji, Pogačnik je upozorila na opasnost od forsiranja u pisanju – umijeće je znati u kojem omjeru i u kojem trenutku kanalizirati kreativnu energiju.

Sinoćnja književna večer koja se u manje formalnom tonu nastavila u kazalištu Gavella predstavila je prvorazrednu poeziju i, što je još bitnije, pametnije i bolje lice društva koje ne daje često povoda za optimizam.

(Visited 98 times, 1 visits today)

Komentari