Istaknuto
19.07.2018.

Tri autorska projekta, jedna opera, jedan mjuzikl, praizvedba jednog suvremenog hrvatskog teksta i uprizorenje jednog klasičnog naslova - to su najbolje predstave u sezoni 2017./18. koje se izdvajaju po svojoj kvaliteti, originalnosti, izvrsnoj režiji i glumačkim ostvarenjima.

18.07.2018.

Prošle godine počeli smo praksu filmova i albuma starih deset godina, tako i ove nastavljamo s filmskim naslovima, ovaj put iz 2008. godine.

Glazba

Josipa Lisac: Glazbena diva, žanrovski kameleon, ikona stila

07.12.2014. Zrinka Kunić/Tvorničar
Foto: facebook.com/Tvornicakulture

Foto: facebook.com/Tvornicakulture

Glazbena diva, žanrovski kameleon, ikona stila. Nijedna od ovih sintagmi ne opisuje niti polovicu onoga što Josipa Lisac uistinu jest. Iako mnogi početak njene karijere vežu uz njenu prvu ploču, počeci zapravo sežu nekoliko godina prije tog antologijskog uratka. Od „Dnevnika jedne ljubavi“ prošla je 41 godina, a ove godine Josipa slavi 45 godina karijere. Brojka je to koja pokazuje koliko je dug period prošao od kad smo prvi put čuli njen osebujan vokal, ali ujedno je to i brojka zbog koje se pitamo ima li Josipa i sposobnosti zaustavljanja vremena. Davno je vrijeme stalo u Josipinoj karijeri, hitovi kojima je postizala ogromne naklade još u Jugotonu i danas zvuče svježe i primamljivo. Počeci njenoga glazbenog djelovanja događali su se u rijetkom razdoblju naše povijesti kada Hrvatska (ili u onom slučaju Jugoslavija) nije kaskala za svijetom. Možda je baš to razlog zašto je takav talent bio i tako brzo prepoznat.

Njene pjesme pjevaju se generacijama. Nijedna magla ne može pasti na grad, a da ju ne opjevamo s dva-tri takta „Magle“, kroz grad je lakše šetati ako korake sinkroniziramo s „Na na na na“, a svakom životnom hiru kao potporu dodajemo još barem dva hira. Apsolutni krivac za sve to je Josipa Lisac, doživotna rock kraljica ovih prostora. Još uvijek se nije pojavio (a vjerojatno još dugo niti neće) vokal koji bi joj mogao zaprijetiti preuzimanjem trona. Ne žalimo, jer njoj tron tako dobro pristaje.

Još kao tinejdžerka krenula je tražiti svoje mjesto pod glazbenim suncem. Ne smijemo zaboraviti da je tadašnje ‘domaće’ tržište bilo mnogo veće od ovoga danas, a Josipa je svoje prve korake napravila u grupama O’Hara i Zlatni akordi. Nije trebalo dugo da sudbina odigra svoje najjače karte i zaigra ni više ni manje nego na aduta. Karlo Metikoš u Josipinom životu od toga trenutka igra svaku ulogu, čak i sada kada ga više nema. Svoje privatne i poslovne živote isprepleli su vječnim bršljanom i ubrzo nastaje prvi zajednički LP album. „Dnevnik jedne ljubavi“ izdan je 1973. godine, a nazivaju ga antologijskim remek-djelom i konceptualnim rock ostvarenjem. Ipak, „Dnevnik jedne ljubavi“ zapravo je jednostavno upravo to – dnevnik jedne ljubavi. Iskren, čist, bez fige u džepu. Ljubav je to koja prkosi vremenu,  a koliko je ona golema pokazuje sada već tradicionalni Koncert za Karla koji Josipa, baš kao kakvu relikviju, njeguje već desetljećima. I tu ta jednostavna ljubav i stranice naizgled običnog dnevnika koji ona ispisuje iz godine u godinu nanovo pobjeđuje velike i monumentalne izraze kojima kritičari opisuju taj album.

Karlo Metikoš svakako je središnja persona Josipine duše. Pomogao joj je da u sebi pronađe sve te talente koji se skrivaju u mračnim kutcima osobe. Zajedno rade na 13 albuma, a 1975. godina ostaje zabilježena kao ona koja će se pamtiti i u kazališnoj povijesti. Te je godine izveden „Gubec-Beg“ u kojem je Josipi pripala uloga Jane, a arija „Ave Maria“ od tada je dio njezina standardnog koncertnog repertoara. Koliko god se mnogi trudili, svaka izvedba Ave Marie od tada pripada Josipi. Godinu dana kasnije Josipa počinje koketirati s jazzom te izdaje album „Josipa Lisac & B.P. Convention big band international“. Na njemu surađuje s američkim velikanima jazza.

Bio je to samo uvod u stvaran posjet Americi. Posjet je to koji je trajao dvije godine, a tijekom kojega se penje za nekoliko stepenica na stubištu svoje karijere. Suradnja s mnogim vrhunskim američkim glazbenicima iznjedrila je album „Made in USA“ koji biva izdan dvojezično – na engleskom i hrvatskom jeziku. Nakon povratka u Hrvatsku sjeda na tron, preuzima žezlo i od tada vlada scenom u Hrvata. Sudjeluje u filmovima „Lost Hero“ i „Dirty dozen“, igra epizodnu ulogu u Smogovcima, nastupa u kazališnim predstavama i osvaja mnogobrojne Porine.

Iznenadna smrt njenog voljenog Karla 10. prosinca 1991. godine učvrstila je njihovu ljubav i prebacila je u njen gotovo transcedentalan oblik. „Karlo i ja smo zaista živjeli jednu potpunu ljubav. Bili smo jedno drugom i djeca, bili smo jedno drugom nadasve prijatelji. Bili smo i mame i tate i ljubavnici. Sve. Kada se ljudi tako u životu nađu i nadopunjuju, onda zapravo budu jedno drugome sve“ – rekla je jednom prilikom Josipa. Od tada svake godine na obljetnicu Karlove smrti održava „Koncert ljubavi“. Proslava je to kreativnosti, inspiracije, disanja punim plućima, a u prvom redu slobode te podsjetnik na to što prava ljubav uistinu jest.

Svaki Josipin korak od toga trenutka imao je ugraviranu posvetu za Karla. Svi naredni Porini, suradnje sa Simfornijskim orkestrom HRT-a, koncertna obrada Gubec-Bega, nova ruha Josipinih najvećih hitova, žanrovske egzibicije i objavljeni albumi na sebi imaju neizbristiv pečat Karla Metikoša. Važnu poruku Josipa Lisac komunicira sa svojom publikom već 23 godine – ne zaboravljajte svoje ljude, ne zaboravljajte koliku inspiraciju možete crpiti iz činjenice da su jednom i fizički bili dio vaših života.

Foto: www.facebook.com/quasarrofficial

Foto: www.facebook.com/quasarrofficial

A da inspiracija, baš kao i ljubav, nema granica, Josipa je dokazala nebrojeno puta gradeći mostove među žanrovima. Nema toga u čemu se nije okušala, osim rocka i jazza zakoračila je i u vode fada (s Elvisom Stanićem), rapa (s Marinom Ivanovićem Stokom), etna (sa Šabanom Bajramovićem), funka (s Dinom Dvornikom) i božićnih pjesama (s Akademskim zborom Ivan Goran Kovačić). Žanrovi su samo etikete, a njih Josipa nikada nije voljela. Često je isticala da glazba može postojati ili ne i to je to – podjela više nema. A koliko joj glazba znači i koliko joj je važna dokazuje i podrška koju nesebično pruža mladim glazbenicima. Pokazuju to suradnje s Flyerom, Quasarrom i grupom Boa, ali i njeno nedavno gostovanje kao članica žirija u sklopu Rockoffa – festivala novog zvuka koji se tijekom prošlog mjeseca odvijao upravo u Tvornici.

Nakon prošlogodišnjeg slavlja ljubavi prema Karlu Metikošu u Koncertnoj dvorani Lisinski, ove godine red je došao na Tvornicu, punih 11 godina od kad je posljednji put lik i djelo ovih dvoje ljubavnika ispunilo Veliki pogon. Ranije ove godine gostovala je na koncertu Quasarra u Tvornici gdje je izvela njihov zajednički hit „Ljubav“.

Koliko je velika kao umjetnica, glazbenica i ponajprije osoba dokazuje činjenica da nakon toliko odsviranih koncerata u raznim koncertnim dvoranama, dobivenih nagrada, objavljenih albuma i suradnji s velikanima domaće, regionalne i svjetske glazbe, Josipa Lisac nikada se nije postavljala kao da je iznad svega toga. Otvorena za nova iskustva čak i u svojoj 64. godini života, Josipa gotovo nikada neće odbiti poziv na suradnju, intervju ili koncert u nekom manjem klubu. I to ju čini velikom.

Mnogima je teško sići s trona, ali Josipa je oduvijek bila nekonvencionalna i nesvrstana. Njene odjevne kombinacije, skladno šuljanje kroz stilove i žanrove, kako glazbe tako i mode, pokazale su da tron nije ništa drugo doli stanje uma i duha. Na takvome tronu sjede rijetki, ali oni koji sjede postaju vječna inspiracija sljedećim naraštajima.

(Visited 318 times, 1 visits today)

Komentari