James Earl Jones
12. rujna 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Dana 9. rujna preminuo je James Earl Jones, kazališni, filmski i televizijski glumac, omiljen zbog svojih uloga kao što su ona Mufase u „Kralju lavova”, Dartha Vadera u serijalu „Star Wars”, Jacka Jeffersona u filmu „Velika bijela nada”, Jamesa Greera u serijalu o Jacku Ryanu, ali i brojnim drugim ulogama.

Adele
3. rujna 2024.

Vrijeme čitanja: 6 minute 10 koncerata, najveća pop-up arena ikad i najduža setlista koju je Adele otpjevala. Riječi još uvijek nisu dovoljne, bilo je savršeno.

Glazba

Josipa Lisac: Bezvremenska diva koja pomiče granice jer za nju granice, zapravo, ne postoje

josipa lisac
Foto: facebook.com/josipa.lisac.diva
Vrijeme čitanja: 5 minute

Josipa Lisac, glazbenica, pjevačica, glumica, modna ikona, umjetnica, diva. Kako uopće započeti pisati o osobi koja iza sebe ima toliku karijeru, nebrojene pjesme, albume i postignuća? Što uopće reći ili napisati, a da već nije rečeno i napisano. Moje maleno istraživanje za članak rezultiralo je činjenicom da sam se iznova zaljubila u njezin lik i djelo. Samo, ovoga puta, riječ je o nekoj dubljoj ljubavi i razumijevanju (dođe s godinama) od one prvotne dječje zaljubljenosti u glazbenog idola.

Nekako se čini da je Josipa, gradeći glazbenu karijeru, pomicala postavljene granice glazbe kao takve. Koračajući kroz godine, ona je svjesno ili nesvjesno diktirala glazbeni kanon otkrivajući nove visine i nove planine na koje je moguće krenuti. Pa i u ovo doba novog normalnog, kada su se gotove sve naše interakcije premjestile na digitalne platforme, Josipa se odlučuje za isto. Tako će Josipa 14. veljače održati virtualni koncert. Na Valentinovo, na svoj rođendan, Josipa će otvoriti vrata publici u cijelom svijetu te će uz pratnju benda i izuzetnu produkciju donijeti glazbu. Jer glazba mora naći put do ljudi i pjevati se mora dalje.

Foto: facebook.com/FerragostoJAM

Jedna mladost, jedan svijet nade

Josipa je kao svega desetogodišnja djevojčica bila dio najboljeg dječjeg zbora na svijetu – Zbora Hrvatske radiotelevizije koji je 1962. godine osvojio prestižnu nagradu Grand Prix i već spomenutu titulu, a Josipin mladi glas bio je dio te velike harmonije. To razdoblje zborskog života bio je početak koji je postavio temelj za sve što je dolazilo nakon. Nerijetko je u svojim intervjuima isticala kako joj je upravo Dinko Fio, tadašnji voditelj, pokazao značenje discipline i rada koji uz talent poput njezinog mogu stvarati čuda. Svoj je prvi samostalni nastup imala 1968. godine na tada najvećem festivalu zabavne glazbe u Opatiji. Izvedbom pjesme Što me čini sretnom dala je do znanja kako se ispred publike nalazi pjevačica koja će diktirati glazbenu scenu u godinama koje dolazi.

Josipa već na samom početku karijere, osim glazbenog, pokazuje i glumački talent utjelovivši lik djevojke Jane u prvoj hrvatskoj operi „Gubec-beg”. Premijerno je izvedena 1975., a njezine se izvedbe pamte do danas, pa tako arija Ave Maria ostaje jedna od njenih potpisnih numera.

Da li sam ti ikad rekla da te volim

Kada pomislim na Josipu, prva asocijacija nisu scenske i kostimografske instalacije, pa ni ona kontroverzna izvedba himne o kojoj se danima pričalo.

Kada pomislim na Josipu, pomislim na ljubav. Ljubav je ono što stoji iza prvog zajedničkog LP-a nje i Karla Metikoša. „Dnevnik jedne ljubavi” (1973.) točka je u hrvatskoj glazbenoj povijesti kada su se ujedinili ljubav, glazba, rad i talent, a nastale su pjesme koje znaju i pjevaju generacije. Posebno u svojoj jednostavnosti, posebno u tome što priča o ljubavi, o dvoje ljudi i svemu što ih čini jednim. Gotovo pola stoljeća nakon, „Dnevnik jedne ljubavi” ostaje jedno od najvećih konceptualnih rock ostvarenja hrvatske glazbene scene.

Foto: josipalisac.com

Ova savršena glazbena suradnja i ljubav prekinuta je Karlovom smrću 10. prosinca 1991. To je bio trenutak koji je bacio novo svjetlo na život, glazbu i rad. „Predao je palicu meni, osobi koja će ga onda za cijeli život dalje pronositi” – rekla je jednom prilikom Josipa. Od tada, svake se godine, Karlu u čast, organizira koncert kako bi se slavila uspomena, ljubav, glazba i život.

Pusti me da sanjam

Zašto je Josipa toliko posebna? Iako je glazbeno uvijek sigurno koračala pop-rock stazama, njezina inspiracija i hrabrost ne poznaju granice. Nikada se nije ustručavala eksperimentirati i skretati u druge glazbene žanrove jer čini se kao da je i tamo bila ‘doma’. Poznate jazz suradnje, pjevanje emotivnog fada, zadiranje u etno glazbu ili pak koračanje kroz rap i funk samo su neki od izleta (u naizgled nepoznato) koje je nepovratno učinila svojim. Svakom svojom pjesmom, ali i svakom izvedbom iste, donosi nešto novo. Pjevajući, donosi interpretaciju tog trenutka i zato se pjesme svakim novim slušanjem čine ponovno živim.

Josipa je uvijek naglašavala kako se veseli dolasku mladih izvođača i glazbenika jer mladost donosi nove vidike i nove ideje. Kada se spoji mudrost i tek provrela mladost nastaju priče, zvukovi i nova glazbena čuda. I dok pišem ovo, na pamet mi pada 2016. godina i Josipin nastup na Ferragosto Jam-u.

Malo je bilo vjerojatno za povjerovati da će Josipa uistinu doći u moj mali grad, među masu mladih ljudi, u srce Slavonije, ali ona je sigurno kročila na pozornicu i ostala najsvjetlija točka izdanja festivala koje je doslovno i figurativno ostalo u mraku i potopljeno u kiši. Ona, diva, sa svojim malim prozirnim kišobranom, usred oluje moli nas, poludjelu publiku, da prestanemo pjevati i da se sklonimo na sigurno. Josipa uokvirena munjama slika je koja se ne zaboravlja.

Josipa i Ferragosto
Foto: facebook.com

Sve je, kažu, hir

Prošla 2020. bila je godina u kojoj je Josipina veličina potvrđena (zar je potvrdu uopće trebala?) Porinom za životno djelo. Osim Porinom, ‘nagradili’ su je i kaznenom prijavom za izvedbu himne na predsjedničkoj inauguraciji. Tu kreće ona pristranost koju sam najavila na samom početku. Sama Josipa, u čemu možeš vidjeti njezinu umjetničku veličinu, nije trošila previše riječi oko prašine i vike koja se oko cijele situacije podigla, pa tako vođena njezinim riječima, pouzdajem se i sama u umjetnost, interpretaciju, uvažavanje i slobodu. Jer umjetnost je tu da bez puno riječi kaže mnogo, a značenje, interpretacija i shvaćanje ostaje na pojedincu – a to svakako mnogo govori o pojedincu.

Foto: facebook.com/josipa.lisac.diva

Na kraju se postavlja pitanje čije je to granice Josipa uistinu pomicala – glazbene ili samo svoje?

Paralelno sa svim glazbenim talentom, postoji u njoj nešto što ju izdvaja i gura na površinu, ispred svih. Od djevojke koja uvijek nosi crno do žene koja ne prestaje iznenađivati modnim instalacijama i odvažnim izborima, pretvorila se u divu koju je od najranijih dana krasila neka neobjašnjiva aura mudrosti i mira. Pomalo je nevjerojatno da nakon takve karijere ta aura nije izblijedjela već je dodatno poprimila nove dubine. Josipa je oduvijek željela biti svoja, istražiti svoje granice, biti svjesna što može njezin talent i gdje nastupaju ograničenja koje ljudsko biće nosi u sebi. U sve to utkala je ljubav prema čovjeku svog života, prema glazbi i prema životu.

I zato kada pitaš tko je Josipa Lisac, odgovor je vrlo jednostavan. Ona je jednostavno bezvremenska, boginja, jednostavno ona, Josipa Lisac.


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.

Be social

Komentari