Istaknuto
20.01.2017.

Osvrnemo li se na prethodnu izložbenu 2016. godinu, možemo biti prilično zadovoljni. U našoj metropoli imali smo priliku vidjeti izložbe najrazličitijeg karaktera i opsega koje su uključivale značajna umjetnička imena i vrlo dobro osmišljene kustoske koncepcije. Sudeći prema dosad objavljenom rasporedu najvećih zagrebačkih muzeja, očekuje nas vrlo uzbudljiva izlagačka sezona i u 2017. godini.

18.01.2017.

Sinoć je u Galeriji Prsten otvorena izložba slavnog njemačkog umjetnika Antona Högera pod nazivom ”Ravnoteža”. Höger je pripadnik bečke škole fantastičnog realizma koja je prepoznatljiva po nestvarnim, sanjarskim motivima u raskošnome stilu manirizma, razrađenoj tehnici starih talijanskih i nizozemskih majstora. Ovom prilikom umjetnik izlaže svojih četrdesetak radova nastalih od 2003. godine pa sve do danas.

Intervju

Jure Pavlović: ” Napraviti dobar kratkometražni film može biti i teže od dugometražnog filma”

05.05.2016. Marija Vukšić

Jure Pavlović redatelj je kratkometražnog filma Piknik za koji je dobio nagradu Europske filmske akademije za najbolji kratki film. Ove će se godine Piknik prikazati na zatvaranju revije hrvatskih kratkih filmova Kratki na brzinu koja se protekle dvije godine održavala u Svetom Ivanu Zelini, a ove će se godine 10. i 11. svibnja održati i u Zagrebu. Reviju će pak otvoriti još jedan nagrađivani hrvatski kratkometražni film, Belladonna redateljice Dubravke Tarić.

Vaš kratkometražni film Piknik prikazan je u sklopu prošlogodišnjih Dana hrvatskog filma u programu „Kockice“ i dobio je nagradu Grand prix dana hrvatskog filma i nagradu za najbolje uloge (Emir Mušić i Aleksandar Seksan). Otkuda je došla ideja za temu tog kratkometražnog filma?

Dugo sam želio napraviti film koji bi tematizirao odnos oca i sina. Ono što me privlačilo toj temi bilo je to što je obično riječ o kompleksnim odnosima u kojima je prisutna velika ljubav, a s druge strane obično i muška nemogućnost da se ta ljubav izrazi. Kada sam bio u Sarajevu na radionici Sarajevo Talents, skroz slučajno sam posjetio zatvor u Igmanu, zatvor polu-otvorenog tipa smješten na brdu u prekrasnoj prirodi. Tada sam postao svjestan da sam našao poprište svog Piknika i zajedno sa ko-scenaristicom Džejnom Avdić napisao sam scenarij.

Trenutno pripremate svoj prvi dugometražni film Samo zatvori oči i u njemu će se, kao i u Pikniku, raditi o kompleksnim obiteljskim odnosima. U čemu je za vas primarna razlika između stvaranja kratkometražnog i dugometražnog filma? Imate li preferiranu formu?

Kratki film je gotovo uvijek početak karijere redatelja zato što takva forma ipak iziskuje manje sredstava i logistički je jednostavnija za napraviti. No, na neki način, napraviti dobar kratkometražni film može biti čak i teže od dugometražnog filma, jer zahtjeva veliku vještinu da se cijela, zaokružena, priča ispriča u tako kratkom vremenu. Pošto još nisam napravio dugometražni film teško mi je govoriti o razlici u samom procesu, ili koja mi je forma draža, ali držim da su obje forme svakako jednako vrijedne i izazovne na drugi način.

Kakvo je vaše mišljenje o filmskoj sceni u Hrvatskoj danas? Ide li na bolje nego prije par godina i gdje ima najviše mjesta za poboljšanje?

Pa sigurno ide na bolje, ali sigurno ima mjesta i za poboljšanje. Mislim da imamo veliki broj zanimljivih filmskih umjetnika u zadnje vrijeme (pa i onih bez formalnog filmskog obrazovanja) i da bi trebalo raditi na tome da se proširi baza redatelja koji će dobiti priliku za napraviti film, pa makar i u uvjetima manjih budžeta od «standardnog» načina pravljenja filma.

U čemu je, po vama, prednost kratkometražnog filma naspram dugometražnog? Dugometražni filmovi imaju jasno određen prostor filmskome svijetu, dok je kratkometražne filmove teže uklopiti u postojeće kalupe (poput redovitog prikazivanja na kino programu). Mislite li da će se to u budućnosti promijeniti?

Mislim da je u današnjem svijetu prednost baš to što su kraći. Mislim da nove tehnologije idu tome da ljudi filmove gledaju na mnogo više platformi, npr. na tabletu dok putuju na posao vlakom, u avionu, putem interneta, itd. Tako da budući svijet postaje sve brži i mislim da kratka forma ide više u korak s modernim vremenom od dugometražnog filma.

U Sv. Ivanu Zelini uskoro se održava 3. revija hrvatskih kratkih filmova „Kratki na brzinu“. Jedan od programa je Škola kratkog filma namijenjena djeci i mladima od 10-16 godina. Kakav savjet možete dati mladim kreativcima koji se spremaju ući u svijet kratkog filma?

Da budu svoji, da budu iskreni i da rade ono što njih doista zanima. Sve ostalo je manje bitno.

Foto: Dario Hacek (Jure Pavlović)

Komentari