Istaknuto
13.04.2018.

The Gentleman novo je ime na našoj glazbenoj sceni, no osoba koja se skriva iza tog imena već je duže vrijeme poznata publici. Iza pseudonima krije se Marko Lucijan Hraščanec, školovani i talentirani glazbenik koji svoj istoimeni album prvijenac promovira 13. travnja u kazalištu Mala scena. Povodom toga saznali smo koliko je dugo radio na projektu The Gentleman, zašto album promovira u kazalištu i još mnogo toga.

02.04.2018.

Možda bi "Govori glasnije!" mogao biti "mega angažirani hrvatski politički teatar", ali Bobo Jelčić svjestan je stvarne moći kazališta pa zato sve pretvara u dobru satiru i radije se bavi svakodnevicom maloga čovjeka i njegovim malim-velikim problemima.

Film

Recenzija: Minimalistička priča o ljudskosti („Belladonna“ D. Turić)

26.04.2016. Borna ZidarićFoto: havc.hr

U programu “Fokus – izvan konkurencije” na 25. Danima hrvatskog filma u nedjelju 24. travnja, prikazano je šest kratkometražnih filmova od kojih je svakako najatraktivniji naslov Belladonna Dubravke Turić. Ono što ovo djelo izdvaja od ostalih jest to što je prikazano i na dva vrlo jaka internacionalna filmska festivala, na Sundanceu i u Veneciji –  gdje je redateljica dobila nagradu za najbolji kratkometražni film u sekciji Horizonti.

Gotovo cijela radnja ovog sedamnaest minutnog filma odvija se u modernoj oftalmološkoj ordinaciji gdje je mlada žena Saša (Aleksandra Naumov) stigla na tretman. Sama riječ Belladonna, termin je za otrovnu biljku koju su žene u srednjovjekovnoj Italiji koristile za proširivanje zjenica ne bi li postigle sjajan i dubok pogled. Posljedica ovog postupka jest polusatni period sljepoće. Upravo se na taj, zapravo besmisleni tretman, petstotinjak godina kasnije, odlučila i Saša. Nakon što joj je doktor nakapao oči, na njoj je da dvadesetak minuta mirno sjedi u čekaonici i ne napreže oči. Međutim kada u ordinaciju stignu dvije starije gospođe od kojih je jedna gotovo slijepa, situacija se u potpunosti mijenja. Saša načuje da, za razliku od nje, gospođa ima ozbiljan zdravstveni problem koji je nastao zbog šoka koji je doživjela u ratu. Zbog privremene sljepoće, Saša ne može vidjeti gospođe – što nam je sugerirano mutnim subjektivnim kadrom u nekoliko slučajeva – ali ih zato percipira svim ostalim osjetilima. Iako joj je trenutno oslabljeno osjetilo na koje se čovjek najviše oslanja, ništa ne može spriječiti erupciju suosjećanja u njoj, pa joj poteknu suze. Nakon što gospođe napuste ordinaciju, Saša potrči za njima, ali ne uspijeva ih pronaći jer joj vid još uvijek nije u funkciji.

Foto: havc.hr

Foto: havc.hr

Nekoliko aspekata ovaj film čini iznadprosječnim bez obzira na minimalistički pristup. Prije svega tu je kamera, kojom je dirigirao naš iskusni snimatelj Branko Linta. S obzirom na to da je Dubravki Turić, inače montažerki, ovo bio prvi film, iznenađujuće je koliko kadrovi dobro prate priču. Baš zbog kamere čini se da je film tehnički izrealiziran u potpunom skladu sa željama autorice. Iako priča ostavlja gledatelju mnogo prostora da sam donese zaključak, on niti u jednom trenutku ne može skrenuti s puta baš zbog besprijekorne realizacije. Iako se autorici može zamjerati što se odlučila za vrlo jednostavan koncept, mora se priznati da je svoje misli odlično pretočila u film. Još je jedan aspekt koji u modernom filmu polako pada u drugi plan, a to je scenografija. Dizajn interijera (vjerojatno) privatne poliklinike u potpunosti je beživotan, što se najviše očituje u dominaciji sive boje. Pa ta erupcija ljudskosti glavnog lika biva još naglašenija, a ne treba napominjati da je i njezina odjeća u sličnim tonovima. Valja i spomenuti da su našim ljudima anegdote iz čekaonica u bolnicama i poliklinikama debelo urezane u pamćenje pa im nije teško razumjeti sve što se tamo događa, s naglaskom na neobavezne razgovore s nepoznatim ljudima o strogo privatnim stvarima.

(Visited 126 times, 1 visits today)
Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(6 votes, average: 4.000 out of 5)

Komentari