Istaknuto
09.01.2018.

"Fantom u operi" Andrewa Lloyda Webbera na Broadwayu je premijerno zaigrao 9. siječnja 1988. godine. Riječ je o najdugovječnijem brodvejskom mjuziklu koji oduševljava u svakom aspektu. Ovaj kazališni spektakl odražava i razlike između američkog i europskog pristupa kulturnim sadržajima.

06.01.2018.

Animirani filmovi nisu samo za djecu, a u ovoj filmolisti donosimo izbor filmova koji zadivljuju svojom pričom, animacijom i originalnošću.

Glazba

Koncert za Karla – 1000 razloga za Josipu Lisac

11.12.2014. Ena Bebek
Foto: Ena Bebek/Ziher

Foto: Ena Bebek/Ziher

Možda sam samo jedan u nizu obožavatelja koji će napisati da je Josipa Lisac diva. Možda sam samo jedan u nizu novinara koji će napisati da je 22. po redu koncert održan u čast Karla Metikoša u Velikom pogonu Tvornice Kulture bio veličanstven, topao i drag. Ako sam pak jedini, neka sam. Jer za mene upravo je to tako i bilo. Ono što je ljubav između Karla i Josipe bila nije ni hir, ni pretvaranje, nego ono pravo – iskrena ljubav, stvarnost, i iznad svega, život.

Otvorivši koncert s pjesmom Make Up s albuma “Hir, hir, hir” nastalom 1980. godine, Josipa je Tvornicu držala na nogama dva sata. Ona, kao i njene gošće, uspješno su i bez problema vladale scenom, držale atmosferu uzavrelom i pomalo sjetnom. Kako je Karlo Metikoš bio veličina, ovaj koncert nije imao prilike biti mali, morao je biti veliki i prizvati duh onoga zbog kojeg se i održava. Nema sumnje – uspio je!

Nakon dvanaest se godina koncert u čast Karla Metikoša ponovo vratio u Tvornicu Kulture. U međuvremenu, on se održavao u KD Vatroslava Lisinskog i HNK-u, ali gdje god bi došao, odnosno, gdje god bi se Josipa pojavila s ovako plemenitim slavljenjem života, uvijek bi pred svojom publikom napravila ono što najbolje zna – spektakl kakav priliči dami ovakvog kroja. Nedavno je u intervjuu izjavila: “Sretna sam što imam svoju publiku s kojom se susrećem na koncertima, ljude s kojima se odlično razumijem, koje sam upoznala kroz glazbu. Oni su mene razumjeli, ja njih, oni poštuju mene, ja još više poštujem njih jer mi daju volju i snagu da budem baš takva kakva jesam. Sretna sam što imam društvo istomišljenika, ljude koji me poznaju, koji su spremni na iznenađenja i traže ih, a ja se trudim da im ih dam što više. No svjesna sam da je to otok u ovom ludom, kaotičnom, neurotičnom zvjerinjaku u kojem su mnogi pogubili sebe zbog različitih razloga“. Josipa se zasigurno nije pogubila kada ju je napustila ljubav u obliku Karla Metikoša, već je nastavila stvarati i pjevati pod aurom koja se zove ljubav, prihvaćajući gubitak onako dostojanstveno, predajući smrti ključeve svog stana (kako je i sama znala reči).

Foto: Ena Bebek/Ziher

Foto: Ena Bebek/Ziher

Svatko tko je bio sinoć u pogonu Tvornice Kulture donio je svoju priču, svoje gubitke, svoj razlog zašto voli Josipu Lisac, zašto voli Karla Metikoša. Svatko je, u dvosatnom ludilu (op.a. ali onom damskom) koje je vladalo scenom u pogon donio svoju priču, svoje probleme, hirove, strahove i veselja; donio je život kroz koji se nastavlja i kroz koji živi onaj koji se ugasio.

Kroz pjesme O jednoj mladosti, Ležaj od suza  (s albuma „Dnevnik jedne ljubavi“), Na, na, na, Hir, hir, hir, Magla (s albuma “Hir, hir, hir”), Danas sam luda, Gdje Dunav ljubi nebo (s albuma „Boginja“), nastale uz Karlovo prisutstvo, Josipa se tijekom koncerta prisjetila njegovih životnih sekvenci, onoga što ga je činilo tako velikim i zbog čega ga i danas nazivaju rock pionirom. Prisjetila se njegovog stvaralačkog rada i načina na koji je morao izbaciti stvari iz sebe, ponekad i na uštrb drugih. Rekla je kako je uz Petrof provodio dane i noći, kako su mu u procesu stvaranja znali doći susjedi i moliti ga da prestane, ali Karlo se nije dao smesti, nastavio je raditi ono što je najbolje znao – stvarati arije (op.a. jer veličine poput njega ne pišu pjesme) koje i 23. godine nakon njegove smrti, kroz moćan glas Josipe Lisac i njene modulacije, zvuče svježe. Modulacije pjesama koje Josipa izvodi s takvom lakoćom i strašću zasigurno su razlog da ponovno i ponovno dolazite na njene koncerte, bili oni za njenu dušu, Karla Metikoša ili obljetnice njene karijere.

Foto: Ena Bebek/Ziher

Foto: Ena Bebek/Ziher

Ova diva, koja se s lakoćom prebacuje iz žanra u žanr i, kao što se to govorilo za Vinka Cocu i Vice Vukova, može pjevati i recepte iz kuharice, ali i najdosadniju knjigu – telefonski imenik, za što bi se zasigurno našli oni koji bi je s istim žarom slušali kao i kad pjeva pjesme poput 1000 razloga, na svakom koncertu spremi neku posebnu varijantu vlastite pjesme kako bi ona živjela i dalje, kako bi bila poznata, a posebna; kako bi se publika, željna iznenađenja – iznenadila.

Ove godine na koncertu za Karla nisu bile samo modulacije njegovih pjesama koje punopravno pripadaju Josipi, već i njen pomni izbor gošća. Ono što divu čini divom jest šansa koju daje mladim glazbenicama koje su, kao punopravne članice Josipine male obitelji, stale na pozornicu i odpjevale svoje autorske pjesme. U tom su se krugu na ovogodišnjem koncertu našle Dina Rizvić, Lovely Quinces i Luce te su svojim nastupom dokazale i mlađoj i starijoj publici kako kvalitetnih ženskih vokala na našoj sceni (ne želim reći estradi) ne manjka.

Mali i veliki, stari i mladi, fascinirani radom Karla Metikoša ili pak Josipe Lisac. Svi su oni jedna prekrasna gomila koja, bez obzira na prigodu, prati Josipu Lisac i živi svoje živote za koje su vezane note Karla Metikoša. Pored takve publike i persone kakva je Josipa  Lisac zbilja ne trebamo biti zajedno da bi se osjećali.

(Visited 256 times, 1 visits today)

Komentari