novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Istaknuto

Kolumna: Zašto su očevi veći frajeri od sinova i kako su djeca propala? Pet razloga koji prvi padaju na pamet

Foto: Flickr
Vrijeme čitanja: 8 minute
Foto: Flickr
Foto: Flickr

Na stranu patrijarhalan naslov, ovaj tekst se ne tiče samo očeva. Tiče se jednako njih koliko i svih sad već vremenom nagriženih majki, stričeva i ujaka iz Njemačke, deda i baba koji su, razbacani po samotnim kućama i staračkim domovima, osuđeni na vječni bingo prijepopodnevnih tableta i mise.

Možda mislite da su sad jadni, ali u obranu njihove časti donosimo top 5 razloga zašto bi oni današnje klince svojevremeno spljuskali pred prijateljima, uzeli im novac za užinu i vratili ih gdje im je mjesto, utopljene u suzama.

Top 5 razloga koji svaku generaciju u odnosu na jednu ili dvije iza nje izdižu u bezvremensku kulu časti, znanja i mudrosti te točno toliko razloga zašto bi sljedeći put kad vas baba pozove na sarmu trebali odlijepiti oči od iPhonea i pretvorit se u uho.

Pa dakle, zašto su stariji veći kuleri od novijih?

1. Igrali su se vani

Foto: Flickr
Foto: Flickr

Ovo nije jedan od onih “grlimo drveće i spasimo kitove pasusa“, bez brige. Naši stari odrastali su u surovoj betonskoj džungli svojeg grada ili sela, znali svaki pedalj terena, penjali se po drveću i bezglavo jurcali uokolo kao ona šarena čudovišta u Pacmanu. Na stranu bolja fizička kondicija, ali koristili su svoja tijela i umove na načine koji su danas zaboravljeni.

Pa sjetite se samo priča – igranje skivača, kartanje, papirnati avioni i nogomet, čak i našoj generaciji to nije toliko strano. Makar i običan razgovor s društvom na klupici u hladu čini se kao socijalni fenomen u vremenu kada je zamijenjen Facebookom. Možda je svijet tada znao manje, ali oni su željeli znati više. Ako zavirite u sobu današnjeg tipičnog gradskog desetogodišnjaka vidjet ćete da vjerojatno u potpunoj tupoj tišini igra Modern Warfare 3 s ekipom s kvarta i nekim luđacima iz Japana, ruši rekorde u Angry Birdsima ili LOL-a na chatu.

Gdje su nestala izgrebana koljena? Nisu valjda ostala samo na slikama.

Po istraživanju Američke zdravstvene agencije, prosječno dijete provodi samo 4 do 7 minuta dnevno u igranju na otvorenom, a sedam sati pred ekranom. U zadnjih dvadesetak godina, kao da se djetinjstvo izvana preselilo unutra. U istom razdoblju poduplao se postotak pretile djece, jednako kao i broj klinaca koji traže psihijatrijsku pomoć u borbi protiv depresije. Lista pozitivnih strana boravka na otvorenom predugačka je da bih je čitavu naveo, ali evo samo nekih primjera: poboljšanje fizičke kondicije, veći postotak vitamina D koji je esencijalan u sprečavanju koštanih i srčanih problema u budućnosti jednako kao i dijabetesa, manja šansa za probleme s vidom, povećanje inteligencije, smanjen stres, bolje socijalne vještine.

Dok su se naši očevi verali po drveću i gradili kućice, tukli u blatu i prašini, krali lizalice iz dućana, ganjali cure i istraživali prekrasni svijet u kojem su se rodili – novi klinci igraju igrice, a svjetovi koje istražuju dolaze na CD-u iz Algoritma. Imaju checkpointe, zombije i naciste, i možeš počet ispočetka kad god poželiš. Proživljavaju tuđe priče i ostavljaju svoju zaključanu u sobi.
Što je s herojima ulice? Molim vas, nemojte mi reći da je zadnji bio Mladen Bodalec jer komotno mogu spakirat kofere za Valhallu.

2. Nisu imali mobitele

Foto: Flickr
Foto: Flickr

Plačem za zlatnim danima portafona. Znate ono, kad ste trčali do frendove zgrade, zvonili do besvijesti, a onda čekali na stubištu dok ga mama obuče i kopali nos. Naravno, bilo je manje praktično od grupne poruke u inbox s vremenom i lokacijom, ali imalo je nekakav nezamjenjiv šarm.

Na stranu sad to.

Znam da je topla voda davno otkrivena, ali izgleda da pametni ljudi polako bivaju zamijenjeni pametnim telefonima, sve kako bi se život učinio nešto lakšim. I ozbiljno, ne pokušavam argumentirati suprotno – aplikacija za ovo, aplikacija za ono. Stvarno sve JEST jednostavnije. Ipak, polako se otkriva druga strana tog novčića. Jednom davno, kad su izgrađene piramide i rođena Žuži Jelinek, čini se kako su ljudi cijenili moć informacija. Čudno, jelda? To nije bila samo potrošna roba, nešto što googlaš po potrebi i zaboraviš. Činjenice su se čitale iz knjiga i spremale u mozak, ne u favoritse. Vadili su ih iz glave, ne iz džepova. Dostupnost informacija pokazala se na kraju kao dvosjekli mač jer stvarno, koliko je vrijedno nešto što je svima na dohvat ruke? Jasno mi je da ta potreba više jednostavno ne postoji, previše je toga za znati i razumno je reći da je suludo opterećivati se podatcima kada su uvijek na internetu i na udaljenosti od tri klika, ali zar je stvarno s tom potrebom morala umrijeti i želja za znanjem?

T.S.Eliot jednom je napisao: “Gdje je život koji smo izgubili u življenju? Gdje je mudrost koju smo izgubili u znanju? Gdje je znanje koje smo izgubili u informacijama?”

I tip je znao što govori. Svaki prosječan klinac zapadne civilizacije ima u barem jednom džepu nekakvo čudo tehnologije. Dual-core mikroporocesor, 7 megapikselna kamera i 10-inčni touchscreen, you name it. Svaka knjiga je dostupna za skidanje, svaka slika za gledanje i svaki kutak planete za istraživanje. Čitav svijet na dlanu, a on ipak tako nezainteresiran.

Baš kao što je rekao pokojni, ali nikad zaboravljeni Uncle Ben iz prvog Raimijevog Spider-mana: “With great power comes great responsibility“”.

Screenshot; Youtube
Screenshot; Youtube

Zar nemamo danas moć? Nismo li odgovorni koristiti je odgovorno? Zamislite samo koliko bi glupo bilo da Peter Parker nije navukao kombinezon i otišao se popičkarat s Green Goblinom već je odlučio iskoristiti mrežu da si dohvati pivo iz frižidera, a paukovo čulo za rulet u Las Vegasu. Danas ne bi imali Spidermana nego debelog kretena s više novca nego što zaslužuje i sposobnostima koje ne zna i ne želi koristiti.

Dakle, bio bi u Saboru.

 Hoću reći ovo – internet nas je trebao osloboditi, dati nam neslućene mogućnosti i okrenuti nove stranice civilizacije, ali kao i većinu svega ikad, uspjeli smo smisliti način da ga zlorabimo. Tehnologija nije postala produžetak naših sposobnosti, nego njihova zamjena. Dvanaestogodišnjaci s Facebookom i otvorenim profilima na World of Warcraftu koji na karti ne znaju pokazati Bugarsku i misle da je Muhammad Ali vođa Al-Quaide, eto što smo dobili. Da ga bar koriste da drkaju na Severinu, ne bih riječ rekao. A kad smo kod drkanja, evo i sljedećeg razloga.

3. Sise

U sklopu široke lepeze potpune nezainteresiranosti za svijet oko sebe, jedna stvar se uzdiže iznad ostalih. Ispravite me ako griješim, ali zar nismo svi mi bili pozaljubljivani već u vrtiću?
I dan danas je se sjećam. Petra. Oh, Petra! Bio sam spreman ogoljen i sakat puzati kroz Saharu slomljenog stakla samo kako bi joj čuo prdež preko mamine Nokije 3310. Zamišljao bih fantastične scenarije u kojima je spašavam iz raznih pogubnih situacija nakon čega se propinjem na crnom vrancu navrh planine muževnosti obrasle Tom Selleckovim brkovima, da bi mi se potom mala krezuba curica bacila u zagrljaj. Nakon nje došla je druga Petra, pa Ivona, pa Ana, Andrea, Marija i Anja, a još mi nije prva dlaka pod pazuhom izrasla. Ne pokušavam argumentirati da sam neki jebač, nego mi nije jasno gdje je to nestalo.

Neki dan sam 11-godišnjem bratu i prijateljima iz njegove gayneracije ušao u sobu i postavio sliku Scarlet Johansson za wallpaper, ludo misleći da će me smatrat osobnim guruom ili bar više-manje kul tipom. Šok i nevjerica kada su klinci počeli urlat “fuj i gadi im se i bezveze i makni sise užas vrati Hulka“. Sjećam se vremena kad smo krali tatine stare Playboye iz raznih mjesta za koja je mislio da su potpuno sigurna (eto, sad znaš), ili se šuljali u videoteci po dijelu za odrasle dok nas gnjevna radnica ne bi izbacila van. I tako svaki dan.

Može biti da smo mi svojevremeno stvarno bili hodajuće erekcije, ali nisam siguran koliko je ova druga krajnost dobra. Ako ništa drugo, izumili su umjetnu oplodnju, a i oni hillbillyiji iz prikolica, Kinezi i Cigani se stalno pumpaju. Možda na njima svijet ostane.

Samo se onda nemojte buniti kada vam jednog dana serviraju Flokija na tanjuru, Demolition Derby postane nacionalni sport, a Hamdija predsjednik. JES VI KEN!

4. Znali su popravljati stvari

Moram primjetiti da je u najmanju ruku neobično biti okružen tolikim tehnikalijama, a nemati ni najmanjeg pojma o tome kako se koriste, zar ne? Ipak, za očekivati je da će svaki pater familias znati bez po’ muke odraditi nekakav manji kućanski zahvat bez straha za vlastiti život, a zatim ponosno otvorit pivo na pupku i zavalit se pred El Classico sa zadovoljnim osmijehom čovjeka koji je svoju dnevnu kvotu ispunio. Tako su otprilike funkcionirale stvari posljednjih nekoliko tisuća godina.

Ali…kad je zadnji put netko od vas modernih dvadesetogodišnjaka popravio nešto? Bilo što, makar i vratio osigurač bez da je zvao tatu? A očitao plin? Znate li uopće gdje se to radi? Da ne pričam o zavrtanju onog čmička na gefufni iza cincilatora.

Poanta je da svakom generacijom postajemo nesposobniji čak i u vlastitom domu. Moj tata svaki kvar na svojoj kući shvaća kao osobnu uvredu, stavlja opasač s alatom i baca se na posao. Ja sam po tom pitanju potpuno retardiran, i sram me je, ali priznajem. To isto valjda nosi neke bodove. Nažalost, život nije epizoda Star Treka da uvijek možeš jednostavno rekalibrirati difuzore i zadovoljno namignuti kapetanu. Kapetan moje kuće možda je jednako ćelav kao Picard, ali ima beskrajno nezadovoljniji izraz lica svaki put dok ga blijedo gledam kada skvrčen između nekakvih dasaka u podrumu traži da mu dodam inbus.

Screenshot; Youtube
Screenshot; Youtube

Žalosno je to što će se jednog dana kada budu kapetani svojeg Enterprisea, današnji klinci pomiriti s time da jednostavno moraju nazvat nekog frajera iz stare garde i pljunut 200 kuna da im zavrne radiator.

Pater familias – dani su ti odbrojani.

5.Važnost uzora

Foto: Flickr
Foto: Flickr

Odmah za početak da se ogradim, nisam konzerva. Da gay je ok, haha stari papa liči na onog zločestog iz Star Warsa, mislim da spolni odgoj treba biti u svakoj učionici svijeta i nisam u križarskom ratu protiv One Directiona ili Nicki Minaj. Isto tako ne križarim protiv herpesa, ali svejedno mislim da je gnjusan.

Ali u kojem trenutku je sve što smo nekoć prezirali postalo kul i moderno? Muževnost je seljaštvo, a ženstvenost spada u muzej. Čudaci i kurve odjednom su neshvaćeni umjetnici i starlete. Neandertalci poziraju na naslovnicama u skupim odijelima, a Nives Celzius je dobila nagradu za književnost. Da je netko jadnom Homeru rekao da je dovoljno napisati stotinu strana o jebanju, mislite da bi se zajebavao s Ilijadom? Mitch Bucanon preko noći je prestao biti glavni frajer, i sada je to Justin Bieber. Klinci više ne žele biti svoji očevi i majke, što možda i nije toliko loše. Još bitnije – ne žele biti snažni, pametni, nepobjedivi i vrijedni nego moderno ošišani, glupi i popularni.

Foto: Flickr
Foto: Flickr

“Smart has the brains, stupid has the balls” – kaže reklama. Nije li to savršeno bizarno? Glupost se toliko popularizirala da je dobila jumbo plakate po svjetskim metropolama. Da, budi glup! To je zabavno! Nećeš valjda bit neki štreber, je’ote. Kako da klinci odrastaju u svijetu u kojem nitko ne zna tko je Ghandi, jer je novi najpoznatiji ćelavac Pitbull. Vidite, suprotno raširenom vjerovanju, ljudska inteligencija nije u rastu – već u laganom, ali sigurnom padu.

Profesor Gerald Crabtree, gazda u genetičkom laboratoriju Stanford University-a u Californiji i jedan od mnogobrojnih zagovarača teorije ljudskog poglupljivanja, argumentira to stajalište jednostavnom logikom. Nekoć nismo imali ništa osim svoje pameti da nas spasi od hladnoće, gladi i proždrljivih hijena ili čega već, i tako smo trenirali mozak na duge i na kratke staze. U moderno vrijeme, otkako je dionica pameti strmoglavo devalvirala čak i u odnosu na švicarac, tehnologija ili malobrojni intelektualci preuzimaju na svoja leđa sav teret samoočuvanja prosječnog čovjeka, kako bi on što više vremena mogao provesti ulažući svoje vrijeme i novac u rastuće dionice Playstationa, funny cats videa i Davida Guette.

Zaključak

Pazite na klince ako ih imate i bacite im Playstatione u smeće, zahvalit će vam jednog dana. Ako nemate, koristite kondome još bar neko vrijeme šta god vam pop govorio. Njegovi partneri ionako još uvijek ne mogu ostati trudni.

I do sljedećeg puta, živio Ron Swanson!

Be social

Komentari