Istaknuto
13.01.2017.

2016. godina proslavila se brojnim novim serijama i novim sezonama već etabliranih serija, no neke su se ipak uspjele provući ispod radara medija i gledatelja.

12.01.2017.

U službi koncerta s Kensington Limom u Vinylu opsežno smo preokrenuli teme i temice s veselim Augustama. Gordana i Ivana otkrile su nam što trenutno slušaju, što ih sekira, kako napreduje snimanje novog albuma i što nam sve Auguste pripremaju za budućnost.

Izvedbene umjetnosti

“Nove pustolovine Don Quijotea” (HNK Zagreb): Cervantesovi junaci propituju suvremeno društvo

17.02.2016. Marko VrančićFoto: www.hnk.hr

U Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu 11. veljače premijerno je izvedena predstava “Nove pustolovine Don Quijotea” Tariqa Alija u režiji Paola Tišljarića. Riječ je o intrigantnom kazališnom komadu koji propituje našu suvremenost iz perspektive Cervantesovih likova kroz koje književnost oživljuje kao bezvremenska baština ljudske civilizacije.

Don Quijote (Luka Dragić) te Sancho Panza (Ivan Glowatzky), koji predstavljaju Cervantesovu misao i jedno drugo vrijeme, u ovoj se predstavi supostavljaju suvremenom svijetu imigrantskih i financijskih kriza, muško-ženskih odnosa i ratnih trauma dubinski problematizirajući naše suvremeno društvo kroz prizmu literarnih junaka. Kolaž suvremenoga otpočinje tako da Časnik (Alen Šalinović) ubija Imigranticu (Ivana Boban), nakon čega se uspostavlja linearan slijed različitih epizoda ostvaren uz čitav repertoar izvedbenih postupaka zahvaljujući kojima je ovaj intertekstualno zahtijevan komad uspješno postavljen na kazališne daske.

Foto: www.hnk.hr

Foto: www.hnk.hr

Jedan od takvih postupaka je epiziranje drame tako da glumci povremeno istupaju iz svog lika te progovaraju iz perspektive nadređene pojedinom dramskom liku kako bi opisali neku situaciju ili lik, iako se u ulozi svojevrsnog kora nalazi Dušan Gojić kao Pripovjedač. Nadalje, s obzirom na poprilično jednostavnu scenografiju od nekoliko željeznih kreveta, stola i stolica, prostor se scenografski obogaćuje i proširuje video projekcijama koje potpisuje Willem Miličević. One variraju od apstraktnih koje sudjeluju u izgradnji pomalo sumornog i pesimističnog svijeta predstave do povijesnih grafika i slika Cervantesova vremena pomoću kojih se materijalizira veza prošlosti i sadašnjosti. Glazbena podloga uglavnom sudjeluje u stvaranju određenog ritma predstave, dok pjesme koje izvode pojedini glumci imaju ulogu pojačavanja određenih emocionalnih stanja kod gledatelja.

Predstava se gradi iz jednog polivalentnog repertoara audiovizualnih komunikacijskih kodova, što je danas više pravilo nego iznimka u kazalištu. No formalna raznolikost u „Novim pustolovinama Don Quijotea“ ne opterećuje njene sadržajne poruke, tako da nije riječ o pomodnim kazališnim dodacima, već o sredstvima koja su potrebna da bi se heterogeni materijal scenski kvalitetno oblikovao, što je u predstavi i učinjeno. Tako su svi navedeni postupci funkcionalno iskorišteni u stvaranju predstave te su neraskidivi dio jedne organske cjeline. Redatelj i sam napominje u programskoj knjižici kako je u predstavi primijenjeno „ispreplitanje različitih i raznorodnih žanrova kako bi se naglasila buka paradoksa suvremenog svijeta.“ Tako se u predstavi miješaju scene klasičnog teatra s onima nešto apstraktnijeg izričaja, primjerice scena suvremenog plesa kojim oduševljava Kristijan Potočki, a nalazimo i monološke scene primjerice u Pjesnikovu izlaganju (Dušan Gojić).

Foto: www.hnk.hr

Foto: www.hnk.hr

“Nove pustolovine Don Quijotea” kroz ovdje navedenu formu problematiziraju niz društvenih fenomena naše suvremenosti. Uz već spomenutu sliku ubijanja Imigrantice koja svojom kratkoćom dobiva dodatnu snagu, na kritici se našao i nezdravi kapitalizam. Njega predstavlja Ministar financija (Šalinović), Bankarica (Boban) i Bankar (Gojić), a Don Quijote se zgraža nad njihovim postupcima i, baš kao i u romanu, zajedno sa Sanchom Panzom zastupa određen sustav moralnih vrijednosti koje nestaju. Takvim intertekstualnim upisivanjem ovih literarnih junaka u suvremenu problematiku Ali – a vještom režijom i Tišljarić – pokazuju kvalitetno čitanje Cervantesova Don Quijotea dokazujući univerzalnost njegova djela.

Ne čudi onda da se uz brojne suvremene teme u predstavi našla i ljubavna priča između Žene (Boban) i Muškarca (Šalinović) koji nas svađom na španjolskom jeziku sele u Cervantesovo podneblje, ali pritom i zabavljaju te nasmiju. Predstava otvara i temu rata i ratnih stradanja u kojoj će Pjesnik (Gojić) govoriti o problemima rata na Bliskome Istoku, a Vojnik X (Šalinović) o žudnji za ratom. Istovremeno su i Don Quijote i Sancho Panza također u rukama Bolničarke (Boban), što je opet jedno kvalitetno i prirodno ispreplitanje s Don Quijoteovim stanjem u Cervantesa. Stoga ne čudi da se Dulcinea (Barbara Vicković), koja se pojavljuje povremeno u pojedinim slikama, doima više kao svojevrsna utvara i Don Quijoteov umišljaj koji ga vodi naprijed.

Foto: www.hnk.hr

Foto: www.hnk.hr

Osim što predstava “Nove pustolovine Don Quijotea” progovara o našim suvremenim problemima iz rakursa dvoje dobro poznatih likova, ona govori i o njihovim novim pustolovinama, a na taj način problematizira opstojnost samih likova koji su se uspjeli kanonizirati i postati dio našeg kulturnog pamćenja te u ovakvoj kvalitetnoj adaptaciji s lakoćom nastavljaju svoje putovanje stoljećima nakon što su proizašli iz Cervantesova pera. Zapravo je riječ o metafikcionalnom momentu kojim se potvrđuje i postojanost kvalitetnih umjetničkih djela koja su vječna i neprolazna.

Naposljetku, tu su i neizostavni Rocinante (Katija Zubčić) i Sivonja (Kristijan Potočki) koji svojim komentarima daju satiričnu sliku svijeta. Tome dodatno pridonosi ironična činjenica da su oni kao životinje zapravo najobrazovaniji od svih likova pa raspravljaju pozivajući se primjerice na Hegela, Nietzschea, Adorna, Feuerbacha, Spinozu, Montaignea, J. P. Sartrea ili Simone de Beauvoir. Tako nam Rocinante i Sivonja zapravo osim humora pružaju i pregled filozofske misli i interpretaciju društveno-političke situacije iz njihove perspektive, ali i one nevine životinjske koja nikada neće moći proizvesti zla koja može stvoriti ljudska civilizacija.

U predstavi izrazito dobar posao obavljaju i glumci koji su svi na razini zadatka i uspješno se saživljuju sa svojim dramskim likovima. Luka Dragić se posebice dobro snalazi u ulozi Don Quijotea u kombinaciji s Ivanom Glowatzkyjem koji se istaknuo i svojim pjevačkim mogućnostima. Ivana Boban i Alen Šalinović glume po četiri uloge dok Dušan Gojić igra tri uloge, a vještim prijelazom i prirodnošću svakog zasebnog lika dokazuju svoje glumačko iskustvo i umješnost, baš kao i Katija Zubčić te Kristijan Potočki u ulogama Rocinante i Sivonje. Vrijedi napomenuti i da je koreografkinja Matea Bilosnić.

Foto: www.hnk.hr

Foto: www.hnk.hr

Paolo Tišljarić je zaista napravio dobar posao dokazavši se kao talentiran i sposoban mladi redatelj. Na predstavi je radio i kao scenograf, a u suradnji s Valentinom Galijatović, dramaturginjom predstave, radio je i na prijevodu i adaptaciji. Kvaliteta predstave mnogo duguje i iskusnome autorskom timu. Tako u izgradnji tona i atmosfere predstave svakako pomaže i kvalitetna kostimografija mračnijih tonova koju potpisuje Tea Bašić. Tome svakako doprinose već spomenute video projekcije, ali i zvukovni efekti koje je oblikovao Stipe Smokrović. Na predstavi su radili i Ozren K. Glaser kao skladatelj, zatim Vesna Kolarec koja je kroz oblikovanje svjetla dodatno doprinijela stvaranju sumornog ambijenta, te Vlatka Šojat kao suradnica za španjolski jezik.

Predstava “Nove pustolovine Don Quijotea” možda daje najkompletniju sliku naše suvremenosti, ali ono što je možda umjetnički i kazališno najvrjednije jest činjenica da je ona svojom formom u izrazito dobrom odnosu sa samim sadržajem. Rezultat toga je za gledatelja ugodno provedeno vrijeme u kazalištu koje mu nudi jednu zanimljivu, kolažiranu sliku postmodernog svijeta kakav on zaista jest u procesima globalizacije i kapitalizma. A predstava također potvrđuje da zagrebačkom HNK i njegovom ogromnom, a kvalitetnom glumačkom ansamblu hitno treba adekvatniji prostor za ovakve produkcije (kao što su i prošlogodišnje “Bella figura” i “Mi smo kraljevi a ne ljudi”) od velike pokusne dvorane.

Što misliš o ovoj predstavi?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(3 votes, average: 4.667 out of 5)

Komentari