Istaknuto
13.01.2017.

2016. godina proslavila se brojnim novim serijama i novim sezonama već etabliranih serija, no neke su se ipak uspjele provući ispod radara medija i gledatelja.

12.01.2017.

U službi koncerta s Kensington Limom u Vinylu opsežno smo preokrenuli teme i temice s veselim Augustama. Gordana i Ivana otkrile su nam što trenutno slušaju, što ih sekira, kako napreduje snimanje novog albuma i što nam sve Auguste pripremaju za budućnost.

Film

O Rakijaškom dnevniku: Meditacija uz rakiju

25.10.2015. Dario DunatovFoto: facebook.com/rakijaski.dnevnik

Rakija nije piće za svakoga. Manje je onih koji je vole od onih koji je piju. Tradicionalno, konzumirala se u svako doba: ujutro na tašte, prije ručka kao aperitiv, popodne u samoći, navečer u društvu. Rakija je i lijek. S njom se dezinficiraju rane, ublažuju bolovi, snižava tjelesna temperatura, ali i peru prozori. Danas je konzumiraju široke mase, pogotovo mladi, navečer, kao privjesak pivu ili vinu. Ona je izgubila na snazi, a dobila na sladoru, pa su njene moderne varijante nalik likerima, tekući alkoholni bomboni. Porast proizvodnje proporcionalno smanjuje kvalitetu rakije. Na isti način se danas proizvode i konzumiraju filmovi. Za široke mase dolaze u skupoj ambalaži, s umjetnim sladilima, a služe bezbrižnoj zabavi, rasterećenju ili kao podloga zavođenju u ljubavnim sjedalima. Ipak, postoje i oni filmovi, kao uostalom i pića, koja nisu za svakoga i koja se čuvaju (u podrumu) samo za probrane goste.

Foto: facebook.com/rakijaski.dnevnik

Foto: facebook.com/rakijaski.dnevnik

Jedan takav film tridesetak ljudi, uključujući i žiri, imalo je prilike pogledati u sklopu jubilarnog dvadesetog Splitskog filmskog festivala. Rakijaški dnevnik Damira Čučića i njegovog bliskog suradnika i sjajnog snimatelja Borisa Poljaka filmska je meditacija rezervirana za uzak krug gurmana. Otprilike na isti način kao što je domaća rakija pokojnog Marija Habera, glavnog protagonista filma, namijenjena odabranim poklonicima njegove male kućne rakijarnice. Uigrani filmski tandem Čućić – Poljak, koji je intimističkom art dramom Pismo ćaći zapeo za oko kritike i publike, i u ovom intimnom razgovoru u dvoje sa publikom, funkcionira kao nezaobilazan dvojac domaćeg eksperimentalnog filma ne dopuštajući da taj rukopis ode u zaborav.

Film je koncipiran kao svojevrsna rekonstrukcija jednog svijeta iz tonskih zapisa, kotla za destilaciju i fotografija. Vrteći radnju filma oko memorabilija profesionalnog ton majstora Habera, koji je radio audio snimke svog rakijaškog kružoka, film teče u koncentričnim krugovima u kojima se isti vizualni motivi rotiraju uz izuzetnu glazbenu pratnju i tako testiraju pažnju i strpljenje gledatelja. Uz samoborskog vrača, rakijaškog šamana, koji okuplja, savjetuje i liječi, hipnotička snaga filma tjera gledatelja da se prepusti i preda.

Foto: facebook.com/rakijaski.dnevnik

Foto: facebook.com/rakijaski.dnevnik

Neki gledatelji u kinu su se na ovu poetsku gnjavažu ustali i otišli. Očekivali su degustaciju nešto blažeg pića. Ako se rakija pije na iskap, ovaj film treba strpljivo pijuckati. Anakreontski. Omamiti se polagano. Ovo nije film za svih, ali on ne spada u samodopadne dosege koji nepristupačnom estetikom nastoje zamaskirati nedostatak kreativnosti ili odbiti gledatelje. Ovaj film teče. Kružno. Poziva na sudjelovanje. Potrebno je samo otvoriti neke kanale u sebi koji kad su zatvoreni udaljavaju nas od ovakvih sadržaja na našu štetu. U nekim drugim društvenim prilikama rakija obavlja tu funkciju. Film, pogotovo ovakav, plemeniti je način uzdizanja u sfere duhovne omamljenosti čiji mamurluk traje nešto duže od alkoholnog. On nas uči prepuštanju bez kojeg rakija i film gube svoje usko i vjerno društvo.

Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(2 votes, average: 3.000 out of 5)

Komentari