Optika prošlosti: Đuro Seder u retrospektivi
Đuro Seder (Zagreb, 1927.) – profesor, akademik i prije svega slikar, nezaobilazna je ličnost hrvatskog likovnog prostora druge polovice dvadesetog stoljeća. Njegova esencijalna snaga umjetničkog izraza i duboka duhovnost ovjekovječena energičnim potezom kista, jučer je iznova zaživjela prostorijama Moderne galerije u kojoj je predstavljena prva sveobuhvatna retrospektiva jednog od najvažnijih slikara hrvatske suvremene umjetnosti.
U više od šezdeset godina profesionalnog rada, Đuro Seder nikada nije bio pasivni svjedok prolaznosti ili poslušna figura režimske estetike. Štoviše, upravo kroz izložene radove koji formuliraju intimnu likovnu ispovijest autora, možemo nazrijeti cjelokupnu polivalentnost Sederova opusa unutar kojeg je ostalo sačuvano petrificirano iskustvo velikih stilskih i društvenih promjena dvadesetog stoljeća.
Slojevitost likovnih kompozicija, struktura i tema koje su poput ljudskog karaktera neprekidno izložene evoluciji i značenjskoj promjenjivosti, iznimno je teško prevesti u jednoznačni tok likovne priče. Međutim, spomenuta izložba vješto rješava problem vlastite organizacije, postavljajući posjetioca na “raskrižje” na kojem se račvaju dva stilski raznorodna svijeta autorovih radova.
Prvu cjelinu čine Sederova djela iz perioda kasnih pedesetih i šezdesetih godina tijekom kojih je bio član (anti)časopisa “Gorgona”. Vizualna poetika tog razdoblja okarakterizirana je radikalnim odustajanjem od unaprijed određene forme ili likovne reprezentacije stvarnosti. Negacija slikarskog čina metodom snažnih namaza crne boje koji vode “propadanju” motiva u apsolutno ništavilo akromatskih ponora, tipična je odlika enformela i srodnih tendencija u drugoj polovici dvadesetog stoljeća. Također, to je ujedno i potvrda o simultanosti zbivanja između velikih europskih umjetničkih centara i još uvijek periferne zagrebačke sredine nenavikle na oštre estetske zaokrete.
Drugi pol Sederova stvaralaštva obuhvaća razdoblje od sedamdesetih godina do današnjih dana u kojem možemo primijetiti odustajanje od gorgonaških anti-likovnih parametara. Povratak figuralnosti, definiranoj kompoziciji i svojevrnom neo-ekspresionističkom koloritu, jasno ukazuje na stilsku transformaciju ili čak regresiju “autorskog ja” koje iznova počinje istraživati sliku i pronalaziti u njoj tradicionalne elemente slikarskog medija. Simptomatična pojava za drugo razdoblje Sederova rada jest rekontekstualizacija biblijskih tema koje preosmišljene u duhu (neo)avangarde postaju novi optički znakovi povezani s cjelokupnim kulturno-povijesnim registrom likovnog prikazivanja biblijskih priča čije je značenje uvijek obilježeno potencijalom simboličkog i duhovnog smisla.
Izložba je otvorena kroz narednih mjesec dana, pa ukoliko vas svlada vreva uzavrelih zagrebačkih ulica, svoj mir svakako možete potražiti u Modernoj galeriji gdje još jedan komadić povijesti umjetnosti željno iščekuje vaš pogled.
