Istaknuto
20.08.2017.

Dadaizam, kao umjetnički pokret, na svojim marginama skriva imena umjetnica koja zaslužuju da se svjetlo i pozornost skrene na njihov rad.

08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

Film

Povratak na stanicu (“T2 Trainspotting”, D. Boyle)

01.03.2017. Filip KušterFoto: facebook.com/T2trainspotting

Maloljetna Diane objašnjava Rentonu kako ne postaje mlađi. Kako se svijet mijenja. Kako se glazba mijenja pa na kraju dana, čak se i droge mijenjaju. Budi ga iz sanjarenja o heroinu i Ziggy Popu. “Iggy Pop“, ispravlja je Renton. Mlađahna djevojka kontrira kako to nije bitno jer je ionako taj čovjek mrtav. “Nije mrtav. Bio je na turneji prošle godine!”, uzbuđeno će Renton, dok Diane zaključuje da je poanta svega kako mora pronaći neku novu zanimaciju u životu.

Upečatljiva scena dijaloga iz Trainspottinga (1996.) između Rent-boya i njegove djevojke ujedno je pouka koju si i sami trebamo ponoviti s vremena na vrijeme. Danny Boyle vraća nam se u ulozi redatelja, Irvine Welsh opet je zaslužan za književni predložak (ovaj put roman “Porno”) po kojem su izgrađeni likovi, a glavna glumačka ekipa ponovo je na okupu.

Pronađi me na dnu…

Prvo ćemo primijetiti brojno spominjanje sintagme: “dvadeset godina”. Toliko je točno prošlo od heroinske groznice devedesetih, plemićkih dvoraca i tmurnih edinburških ulica, prostranih škotskih brda i dolina zavijenih u kišno nebo koje tjera u slamove, napuštene industrijske prostore i ulice na kojima se pronalazi narkomanska igla. Novo vrijeme, stari ponori koji se ponovo nalaze u gradu smještenom u Forthovskom zaljevu donose sljedeći rasplet stvari.

Foto: coolfilmstills.tumblr.com

Dobroćudni, ali ovisnički nepopravljivi Spud (Ewen Bremner) nalazi se na raskrižju života koje upućuje prema “dolje”, Sick Boy (Jonny Lee Miller) je relativno neuspješni svodnik i ucjenjivač koji upravlja pustim barom na obali rijeke Leith, a jedini od droge čisti – ali svejedno potpuni psihopat – Francis Begbie (Robert Carlyle) služi zatvorsku kaznu i nema šanse za skori legalni izlazak.

Nemir i razdražljivost, kao južina pri obali, donosi pojava Marka Rentona (Ewan McGregor), glavnog krivca koji je prije dvadeset godina prevario prijatelje, uzeo lovu i putovnicu te iz Londona odletio u nepoznatom smjeru. Vječni pozitivci i površinski ljubitelji života rekli bi da je izabrao život. Nepoznat smjer zvao se Amsterdam i godinama je bio Rentonovo sigurno utočište u kojem se skrasio. Ima ženu i dobro plaćen posao, u dobroj je formi zbog redovitog odlaska u teretanu, a tu i tamo iskrsne poneki problem sa zdravljem, ali sve zajedno bi se na kraju moglo svesti pod zajednički nazivnik “normalan život”.

…ili me nemoj tražiti

Rentonov povratak u Edinburgh uvjetovan je s više faktora koje neću spominjati zbog mogućih spoilera, ali primjećujemo jednu novu atmosferu koja se nalazi u zraku. Sumorni tonovi iz prvog dijela koji se više bazirao na karakteru četvorice ovisnika (nesretni Tommy) i jednom psihopatu, ovaj put nisu toliko depresivni. Vrijeme je donijelo drugačiju vrstu zabave i glazbe. U klubovima više ne drma techno glazba, već se pjeva na Queen, retro je opet u modi, Diane (Kelly Macdonald) se posve distancirala od tinejdžerskih mušica i ima poslovnu karijeru, povijest i nogomet slave se radi nedostatka novih heroja i stvari se većinom razvijaju u tehnološkom aspektu. Ljudi su sami sposobni kreirati svoje živote kroz Facebook, Twitter i Instagram, zapisati pokoju riječ na računalu i ovjekovječiti trenutak kroz blic fotoaparata koji se nalazi na mobitelu.

Foto: coolfilmstills.tumblr.com

Uvučeni smo u svijet svakodnevice koji nam je vrlo poznat, ali Boyle ne staje samo na prikazu sadašnjosti. Iako je to bila jedna od glavnih postavki generacije X, ovdje se beznađe ne nazire tako lako. Kroz svojevrsne fragmente, vizualne odjeke iz prošlosti i glazbene podsjetnike (par sekundi Iggyjeve “Lust for Life” napravi stravičan flashback), romantizirano nas podsjeća na avanture iz prvog dijela, i to ponajviše u službi psihološkog profila likova koji su sazidani baš u toj prošlosti.

Izbor nije samo jedan

Dijelovi prisjećanja kao da su ispali iz Proustovog “Traganja za izgubljenim vremenom” koji kroz glavne likove ocrtava njihovu sadašnjost. Sve se temelji na tome što su učinili sa svojim životom i što su na kraju izabrali. Slavni Rentonov monolog “choose life…” u T2 je stiliziran, priklonjen situaciji i ponovo čini jedan od najupečatljivijih trenutaka na ekranu. McGregor je stao u lik kao da nikad nije iz njega ni izašao, a Bremnerovo ponovno uranjanje u Spuda vrhunsko je kao i scena Rentonova uranjanja u školjku iz prvog dijela.

Retrospektivne scene služe svrsi, ali nešto manje cijeloj radnji koja je više bazirana na konceptu neke akcijske komedije. Drama, akcija, komedija izmjenjuju se u kratkim kadrovima, ali ritmom koji je svojstven za Boylea i u kojem ima iskustva. Spotovski režirane scene, velika uloga glazbe, kamere na mikrofonu, tramvaju ili vrhu zgrade, samo su neke od estetskih ljepota ovog filma koji u mnogočemu prati svog prethodnika, ali kao da neprestano želi naglasiti naslov i povezanost s vlakovima.

Foto: coolfilmstills.tumblr.com

Što je onda pravi odabir?

Možemo li reći da je Diane kao odvjetnica dospjela do života kakvog je željela? Možda, no ako gledamo iz perspektive glavne četvorke, možemo doći do pogrešnog zaključka. Život kakav želimo ovisi o nama samima, a ne po onome što nam društvo nameće. Uživanje u nekoj stvari ne nosi sa sobom nužno i radost drugih ili društvenu dobit. Zato je originalni film vrijednosno više sakrio scene “promatranja vlakova”, a naglasak stavio na likove i njihova ponašanja. Kroz njih se ocrtavao njihov um, što žele poduzeti, zašto rade određene stvari i koji su im razlozi.

Istina je da se kroz mnoge životne situacije miješaju razne emocije i pitamo se je li neka stvar ispravna te hoće li naš postupak biti prihvatljiv drugima. S Rentonom, Sick Boyom, Spudom i Begbiem to nije slučaj. Oni su reprezentativni primjer života u vlastito kreiranim svjetovima za koje samo oni imaju ključeve. I zato je nevjerojatno zabavno zaviriti u njihovu dinamičnost i paradoksalnost, tragičnost i smislenost, na ipak nešto vedriji način nego što je to bilo prije dvadeset godina.

T2 Trainspotting možete pogledati u zagrebačkom kinu Europa i Art-kinu u Rijeci.

Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(11 votes, average: 5.000 out of 5)

Komentari