novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Ziher playlista: Trainspotting iliti The Irvine Welsh Experience

Foto: screenshot / Kelly Macdonald i Ewan McGregor kao Diane i Renton u Trainspottingu (1996)
Vrijeme čitanja: 3 minute

“Netko je jednom rekao da Trainspotting zaslužuje biti izdan u više primjeraka od Biblije.” Bilješka je to koja stoji ispod mojih bilježaka o knjizi od čijeg je čitanja prošlo cijelo desetljeće. Knjiga je izdana 1993. Bila je to prva knjiga tada 35-godišnjeg Irvina Welsha, propalog električara, kompjuteraša i punk glazbenika. Kritičari su je nazivali najboljom stvari koja se dogodila britanskoj književnosti posljednjih nekoliko desetljeća. Tri godine kasnije su, tada slabo poznati, redatelj Danny Boyle i scenarist John Hodge, napravili film bez kojeg je postalo gotovo nemoguće odrasti. Ne znam u koliko je primjeraka otada tiskana knjiga, ali vjerujem da je broj piratskih kopija filma iznimno velik. (Možda jednu imaš i ti na svome računalu!) Ova playlista jedno je hvala čovjeku, zbog kojega se sav taj kriminal dogodio.

I’m addicted to Irvine Welsh

Ne sjećam se kako je do toga došlo, ali moje je odrastanje u kulturološkom smislu obilježeno čitanjem knjiga Irvina Welsha. Smeće, Porno, Ljepilo, Acid House, If You Loved School… čitalo se sve što mi je došlo pod ruku. A razlozi? Tko treba razloge kada je tu Irvine Welsh. Čovjek ima fantastičnu biografiju. Čini se da jedna takva stoji iza svakoga tko je zaslužio našu pažnju. No ne budite nesretni ako ste imali lijepo djetinjstvo ili ako ste, ne daj Bože, uspješni. Još stignete sve zeznuti i postati inspirativni govornici. Moj guru, Irvine Welsh, zaslužan je za nekoliko citata koji su postali dio moje životne mantre (npr. nikad ne vjeruj čovjeku koji ne pije), ali najveće zasluge ima kada je u pitanju glazba.

Vjerojatno znate za bar jednog domaćeg autora koji u svojim tekstovima redovito spominje neku tamo glazbu. Iako spomen The Clasha i drugih bendova u tom kontekstu može izazvati nelagodu u vama, neki su pisci, poput Damira Avdića, jako uspješni u tome. Koliko god vješti bili u tome, jedno je sigurno – Svi oni to rade, jer su čitali Trainspotting. Sličnu pretrpanost teksta glazbenim referencama naći ćete i kod Nicka Hornbyja, čija je prva knjigu “High-Fidelity” objavljena dvije godine nakon Trainspottinga. No njoj ćemo se posvetiti sljedeći tjedan. Po uzoru na Welsha i Hornbyja napisana je još gomila knjiga o ljudima koji, čini se, ne razmišljaju ni o čemu osim o glazbi, ali rijetko koja je rezonirala kao Trainspotting.

Foto: screenshot / Irvine Welsh kao Mikey Forrester u Trainspottingu (1996)
Choose life, choose music, choose nostalgia

Knjiga je morala postati film da bi je čuli. Soundtrack filma iz 1996. danas je jednako važan za pop-kulturu kao i knjiga i film. Da je pravo vrijeme za nostalgiju prepoznala je i KSET-ova Disco sekcija koja je slušaonicu 26. 4. posvetila upravo njemu. Irvine Welsh je, također, jedno vrijeme bio usko vezan upravo uz britansku klupsku scenu kao DJ, producent i promotor. Glazba je važna i njemu i njegovim likovima. Ona je samo jedna od ovisnosti koja podiže i spušta. U MSD priručniku piše da se ovisnost razvija nekontroliranim i dugotrajnim korištenjem opijata u zdravstvene i nezdravstvene svrhe. Ona je obilježena neodoljivom potrebom da se opijate nastavi uzimati. Tako se razvija tolerancije, zbog koje se doza mora povećavati da bi se postigao početni učinak. Koliko se učinak glazbe razlikuje od učinka opijata? Razmislite.

Ova playlista nije ovdje da okupi pjesme iz filma, već da vam predstavi neke od najdražih pjesama Irvina Welsha i otkrije pjesme skrivene u knjizi koje nisu našle put do soundtracka. Jedna od tih nesretnica je Neon Forrest koju je u filmu uspješno zamijenila Lust for Life. David Bowie se na playlisti nalazi dvaput, unatoč tome što je u 90ima odbio da njegova Golden Years bude na službenom filmskom soundtracku. Neke pjesme su vezane uz Tommyjev lik. Tommy je onaj koji umre, lik u filmu koji nije Renton, Spud, Sick Boy ili Begbie. U knjizi, on je veliki fan The Clasha i prva asocijacija na pjesmu Tommy Gun. Njegovom liku pripada i citat iz knjige koji najviše pamtim, onaj u kojemu se citira There Is A Light That Never Goes Out. Bio je to moj prvi susret s Morrisseyem i The Smitshima, a tom pjesmom playlista završava. Dragi naši ovisnici, dosta priče, uzmite svoj šut!

Mark Renton, Trainspotting; prev. Vladimir Cvetković Sever:

“Sviraju ‘Neon Forrest’. Netko me udara po leđima i veli – Znaš kaj, stari, ti si mentol. Ja sam pjevam ko izvijena hijena, hopsava gomila gume, Iggy Pop gleda ravno mene u oči dok pjeva: ‘America takes drugs in psychic defence’; sam kaj je zamjenil ‘America’ sa ‘Scotland’, i bolje me opisuje u jednoj rečenici neg iko drugi ikad prije…”

Be social

Komentari