novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Izvedbene umjetnosti

“Put oko svijeta u 80 dana” (HNK Zajc): Veliki svijet na maloj pozornici

put oko svijeta u 80 dana
Foto: www.hnk-zajc.hr
Vrijeme čitanja: 4 minute

Među nama nema ljubitelja knjige koji se ne bi složili oko toga da su romani Julesa Vernea bili jedni od onih koji su nam obilježili djetinjstvo – tajanstvena, egzotična mjesta radnje; avanture o kakvima možemo samo maštati i nadati se da će nam jednog dana život biti barem djelomično toliko zanimljiv. “Put oko svijeta u 80 dana“, svevremenska priča o avanturistu Phileasu Foggu koji stupi u okladu sa svojim londonskim kolegama da će proputovati čitav svijet u osamdeset dana u pratnji svog sluge Jeana Passepartouta, zaživjela je kao kazališna predstava 11. veljače na daskama Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku, u produkciji Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca. Režija je povjerena Matjažu Pograjcu, a za adaptaciju romana zadužena je bila dramaturginja Blažka Müller Pograjc.

Domišljata scenografija i dinamična atmosfera

Uzme li se scenografija u obzir, postoje Verneovi romani koji su puno pogodniji za kazališnu predstavu – lakše je pozornicu pretvoriti u podmornicu negoli na istu smjestiti čitav svijet – stoga sam bila veoma skeptična oko atmosfere koju će nam predstaviti ova komedija. Poznato je da je veliki francuski pisac bio fasciniran tehnologijom te je u mnogočemu bio ispred svog vremena, pa je podosta simbolično to što je upravo moderna tehnologija (naravno, uz bogatu kostimografiju) pridonijela bogatstvu priče i prikaza različitih dijelova Zemlje.

Na stražnji zid usmjeren je projektor koji nam prikazuje smjer kretanja likova te mjesto radnje pojedinih scena, od vožnje vlakom pa sve do prizora iz Sueza i Bombaya, a na istom se povremeno projektiraju i snimke koje dolaze s dviju kamera postavljenih na lijevu i desnu stranu pozornice. Te kamere primarno su usmjerene na rotirajuće troslojno postolje koje je smješteno usred pozornice, oslikano brojnim prizorima koje možemo naći u pojedinim krajevima svijeta, a na njemu se odvijaju sve ključne scene. Sve u svemu, scenograf Tomaž Štrucl i kostimografkinja Sandra Dekanić uspjeli su iskoristiti sve adute i mogućnosti kazališne predstave te ambijente i atribute pojedinih krajeva planete smjestiti na jednu jedinu pozornicu.

Foto: hnk-zajc.hr
Spoj raznih izvođačkih praksi

Valja napomenuti da su za upravljanje kamerama i rotirajućim postoljem bili zaduženi sami glumci, što je još jedna u nizu zadaća koje su morali savladati u ovoj predstavi. Naime, u svom putovanju oko svijeta oni nisu samo glumili: Nikola Nedić pokazao je zavidnu sposobnost imitiranja različitih glasova, između ostalog stereotipne Passepartoutove majke, a odsvirao je i nekoliko dionica na gitari. Jurica Marčec je u ulozi Phileasa Fogga bio i gimnastičar i pjevač te pokazao zavidnu sposobnost plesa po svili, kao i Nika Ivančić. Zajedno s ostalim kolegama, oni su morali izvesti i nekoliko plesnih dionica uz modernu glazbu te svako toliko mijenjati uloge (likova je osamnaest, a glumaca sedam). Uz to valja napomenuti da je svatko od njih u neprestanom pokretu; kako bi se pojačao dojam njihove žurbe u namjeri da proputuju svijet u osamdeset dana, ubačene su brojne scene u kojima trče oko postolja, a spojimo li to s brojnim akrobacijama i scenama plesa u kojima sudjeluju, dobivamo veoma dinamičnu atmosferu na pozornici koja pogoduje uzrastu kojem je primarno namijenjena.

Jednostavnost humora

Oni koji su došli na predstavu željni visokostiliziranog, intelektualnog humora ostali su zakinuti – naposljetku, riječ je o predstavi za mlade, što podrazumijeva da se komičnost postiže komunikacijom među likovima te da postoji mnoštvo situacijskog humora. No, ni starije generacije nisu bile zakinute pa su tako ubačene pojedine scene koje djeca danas ne bi baš razumjela. Tako u jednom trenutku možemo čuti isječak iz pjesme “Soba 23” grupe Denis & Denis ili pak, meni osobno najdraža pošalica, gdje jedan od likova koristi opravdanje “Ja sam vegan”. Kao što se da naslutiti iz priloženog, suvremeni se svijet u nekoliko navrata upliće u radnju smještenu krajem 19. stoljeća te, iako sam se i sama nasmijala prilikom toga, na kraju predstave ostaje dojam suvišnosti; kostimografija, scenografija te sama radnja predstave smješteni su u jedno doba, a suvremenih aluzija nije dovoljno da bi postigle neki umjetnički dojam, već su tamo zbog smijeha samog, što se moglo postići i na neki drugi način koji bi bio više u skladu s atmosferom predstave.

Foto: www.hnk-zajc.hr

Da je predstava namijenjena primarno djeci govori i sam kraj predstave u kojem vidimo tri ljubavna para (Phileas i Aouda, detektivka Fix i Passepartout te kapetan i njegova žena) koja zaključuju s porukom da je ljubav najvažnija, odnosno da ona ljubavna nadmašuje sve druge pobjede. Sretni završetak i dinamična atmosfera predstave, kao i upotreba raznih izvođačkih praksi, donose jednu domišljatu predstavu na koju možete povesti svoje najmlađe, ali pritom se i sami opustiti te uživati u raznovrsnim i šarolikim prizorima kakve nam čitanje predloška drame želi predočiti, a posebne pohvale upućujem glumcima koji su se uspješno uhvatili u koštac s brojnim izvedbeno zahtjevnim zadacima. Uz spomenute Marčeca, Nedića i Ivančić, u predstavi igraju i Jerko Marčić, Anastazija Balaž te Sabina Salamon i Jelena Lopatić u alternaciji.

Be social
Što misliš o ovoj predstavi?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari