novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Knjige

Recenzija – Nema se što učiniti: Lijepo zaokružena zbirka kojoj nešto nedostaje

Foto: facebook.com/Fraktura
Vrijeme čitanja: 2 minute

Zbirka kratkih priča Nema se što učiniti prva je knjiga Korane Serdarević, a sadrži dvije priče za koje je autorica nagrađena nagradama Ranko Marinković (za priču “Kravosas“) i Zlatko Tomičić (“Ptice“). U zbirci, koju je izdala Fraktura u ožujku ove godine, još su dvadeset i dvije vrlo kratke priče, sve sličnog formata i kompozicije.

Smještene u Zagreb ili Dalmaciju, priče su građene od jedne ili više scena, epizoda iz života likova, koje autorica opisuje u detalje. Uglavnom je to svakodnevica, vožnje u tramvaju, razgovori u zbornici ili kafićima, no tematika svake priče zapravo je neki prijelomni trenutak u životu likova; prekid veze, nečija smrt, pobačaj, bolest, u svakoj je priči prisutna neka tragedija koju autoričin lirski stil pisanja neminovno pretvara u patetiku mučnu za čitanje. Dok kao po receptu postiže plastičnost svakodnevice i osjećaja s kojima se svatko može poistovjetiti, bez problema realizira potrebnu atmosferu, kako slikama tako i kompozicijom, i čini se kao da upotrijebi sve potrebne emocije da bi priču zaokružila, u cijeloj zbirci nešto nedostaje.

Prijelomne situacije kojima se autorica bavi u pričama, okrunjene nema se što učiniti komentarom, ne dovode do pretjeranog preispitivanja događaja, ponašanja likova ni emocija, već rezignirano upriličuju te određene trenutke života (točnije, trenutke neposredno prije ili nakon), naglašavajući njihovu normalnost; razvodi, prvi susreti sa smrću bližnjih, ponovni susreti s davno izgubljenim ono su što se događa svima.

Nažalost, ne mogu se oteti dojmu da je većina priča u zbirci pisana zato da bi zbirka bila izdana. Ne mislim pritom da autorica ne piše s ljubavi i lakoćom, čak potrebom, već da je ova zbirka ne reprezentira. Kompozicija, sadržaj i stil pisanja su tu, zbirka je dobro uokvirena, no teško pronalazim išta autoričinog u njoj, nekog njenog osjećaja ili perspektive (do rezigniranog pripovijedanja nema se što učiniti situacija), što bih očekivala od toliko lirskog stila. Fabule ne nose neka iznenađenja, a ono što bi trebalo pričama dati bilo zagrebački bilo dalmatinski štih graniči s klišejima i ne nudi ništa novog.

Sve u svemu, ovo je dobro napisana zbirka kratkih priča i mislim da se dobro uklapa u društvo sličnih zbirki koje u zadnje vrijeme imamo prilike čitati. S druge strane, ne bih je preporučila, osim za proučavanje strukture kratke priče s punchlineom. Ikakvo širenje vidika, nove perspektive, razmišljanja i zapleti izostali su.

Be social

Komentari