Oscar Wilde – Dandy radi umjetnosti
Pamti li ga se više po njegovom jedinom romanu ili osudi za seksualnu perverziju – zapravo homoseksualnost? Oscar Wilde rođen je na današnji dan, 16. listopada 1854. u Dublinu. Otac mu je bio liječnik, a majka pjesnikinja čiji je prijevod gotičkog romana Sidonia the Sorceress u brojnim navratima inspirirao Wildea za vlastita djela.
Školovao se prvo u Dublinu, gdje dobiva stipendiju za Trinity College, a poslije toga za Oxford. Još za školovanja pokazao se kao dandy, ekscentrik i estet, te se pridružio masonskoj loži. Na Oxfordu se susreće s likom i djelom Waltera Patera, profesora s velikim utjecajem na tadašnje estete i “dekadente”, larpurlartizmom, no i s Johnom Ruskinom, koji je pak zagovarao neko moralno dobro i viši cilj umjetnosti.
Počinje s pisanjem poezije, već na Oxfordu dobiva pohvalu za pjesmu Ravenna, objavljuje poeziju u časopisima, a potom seli u London gdje izdaje svoju prvu zbirku, Poems, 1881. Godinu poslije Wilde održava 140 predavanja po Sjevernoj Americi, teme su raznolike i kreću se od književnosti do dizajna interijera, a autor ostaje zapamćen kao vrhunski govornik, a tamo upoznaje i Walta Whitmana kojem se uvelike divio.
Dvije godine kasnije Wilde se oženio Constance Lloyd i dobio dva sina; Cyrila i Vyvyana. U to vrijeme počinje uređivati ženski časopis Lady’s World, koji je brzo preimenovao u Women’s World i založio se za “ozbiljnije” tekstove, o obitelji, odgoju djece, ali i književnosti i umjetnosti sa ženskog stajališta (prije je to bio uglavnom modni časopis). Objavljuje svoje kratke priče u časopisima, a 1888. izlazi zbirka Sretni kraljević, a nešto kasnije i Zločin lorda Artura Sevila i A House of Pomegranates. Zasićen novinarskim poslom, upušta se u pisanje eseja, poglavito o svom pogledu na književnost, prenoseći dovitljivost i duhovitost svojih govora u tu formu.
Slika Doriana Graya prvo je objavljena kao priča 1890. Već tada zaradila je prijekore kritičara zbog dekadencije, amorala i homoseksualnosti, od kojih se Wilde bijesno branio svojom larpurlartističkom filozofijom. Ipak, za izdanje romana izbacio je neke dijelove, a u predgovoru se nadugačko brani i objašnjava.
Najviše uspjeha doživio je kroz svoje drame. Vera ili Nihilisti (1880.) i Vojvotkinja od Padove (1883.) nisu najbolje primljene, no donijele su neke početne zarade. Lady Windermere’s Fan, Žena bez važnosti i Idealan suprug donijele su više uspjeha, široko su prihvaćene kao komedije, a satirom uspješno pružaju Wildeovu kritiku viktorijanskog društva. Posljednja je, sada najpoznatija, The Importance of Being Earnest, praizvedena u Londonu 1895. Iako je također satirična, zamjera joj se nedostatak ozbiljnosti i dubine kritike i bavljenja socijalnim i političkim pitanjima.
Wildeov uspjeh, vrh popularnosti dostignut u kazalištu, nagrđen je problemima sa zakonom koje je izazvala njegova veza s Lordom Alfredom Douglasom. Nakon što je saznao za homoseksualnu prirodu odnosa svoga sina i gospodina Wildea, Alfredov otac uputio je Oscaru riječi koje su autora toliko uznemirile da ga je optužio za klevetu. Nažalost, ta optužba je odbačena i preusmjerena na Wildea – optužen je za amoral, viktorijanska engleska nije ni prihvaćala ni tolerirala homoseksualnost. Osuđen je na dvije godine zatvora i prisilnog rada.
Po izlasku 1897. odlazi u Francusku gdje piše svoju najpoznatiju pjesmu, Baladu o tamnici u Readingu. Ostavština suđenja spriječila ga je da se ponovno poveže s obitelji, a s Alfredom je proveo još par mjeseci dok ih obitelji nisu zaustavile prijetnjama da će im prestati slati novac. Preminuo je 1900. od meningitisa u Parizu, blizu kojeg je pokopan. Epitaf mu je preuzet iz Balade o tamnici u Readingu;
And alien tears will fill for him
Pity’s long-broken urn,
For his mourners will be outcast men,
And outcasts always mourn.