Istaknuto
13.04.2018.

The Gentleman novo je ime na našoj glazbenoj sceni, no osoba koja se skriva iza tog imena već je duže vrijeme poznata publici. Iza pseudonima krije se Marko Lucijan Hraščanec, školovani i talentirani glazbenik koji svoj istoimeni album prvijenac promovira 13. travnja u kazalištu Mala scena. Povodom toga saznali smo koliko je dugo radio na projektu The Gentleman, zašto album promovira u kazalištu i još mnogo toga.

02.04.2018.

Možda bi "Govori glasnije!" mogao biti "mega angažirani hrvatski politički teatar", ali Bobo Jelčić svjestan je stvarne moći kazališta pa zato sve pretvara u dobru satiru i radije se bavi svakodnevicom maloga čovjeka i njegovim malim-velikim problemima.

Film

Recenzija – “Sirene i krikovi”: Ta turobna splitska noć

01.11.2015. Krešimir BobašIzvor: www.facebook.com/sireneikrikovi

Split. Distopija. Bezakonje. U okrilju tame nekolicina građana preostalih u kontaminiranome gradu pokušava pronaći mrtvo tijelo jednoga od rijetkih bogatih žitelja toga grada. Na taj je način koncipirana radnja distopične drame Sirene i krikovi (2015), 78-minutnog filmskog uratka snimljenog u samo jednome kadru, no to dakako nije sve što taj film ima za pružiti. Redateljski je to, scenaristički i producentski podvig Ivana Perića, nedavno diplomiranog izdanka Splitske akademije dramskih umjetnosti i diplomiranog sociologa, čiji je diplomski rad, film Sveci (2014), također plijenio pozornost i bio dobro prihvaćen od strane domaće publike. Svojim posljednjim uratkom Perić pokušava na alegoričan način prikazati život koji se noću migolji po opustjelim ulicama gotovo postapokaliptične mediteranske metropole, a opasnost, instinkt za preživljavanjem i beskrupuloznost glavni su motivatori protagonista koji se probijaju kroz njezin kameni labirint.

Unatoč itekako prisutnoj dinamici filma koja svoje postojanje duguje već spomenutoj (i za promociju filma najistaknutijoj) tehnici snimanja u samo jednome kadru, Sirene i krikovi nam pokušava dočarati priču u koju je gledatelj neumoljivo ubačen in medias res, međutim taj pothvat nije uvijek i u jednakoj mjeri dosljedan: bez gotovo ikakve karakterizacije i relativne fizičke sličnosti među likovima katkad je teško pohvatati čiji to fabularni krak priče upravo gledamo. Raspršeni po ulicama u neposrednoj okolici splitskoga Peristila, likovi poput Elvisa, Vice i Kalifa svojim dijalozima pokušavaju neizravno dočarati čime je uzrokovana situacija u kojoj su se oni i njihov grad zatekli. Tamnim tonovima, mračnim ozračjem i tmurnom glazbom riše se mapa katastrofe iz koje se protagonisti, s većom ili manjom mjerom uspjeha, pokušavaju izmigoljiti. Naravno, oni kojima to uspijeva i koji su u stanju u cijelosti pojmiti njezine kobne posljedice.

Nedovoljna se karakterizacija likova ipak pomalo negativno odražava na razumijevanje cjelokupne filmske radnje u kojoj su, osim nekoliko arhetipskih i gotovo mitskih prikaza likova kao što su Prorok, Poglavica i Policajac, likovi mahom jedno – bespomoćni. Iako su ipak vješto uklopljeni u neumornu i vrlo nezahvalnu, panoptikonsku leću filmske kamere, gledatelj je suočen sa situacijom u kojoj nema previše vremena protumačiti alegorije i metafore koje se bez predaha i kao na pokretnoj traci nižu jedna za drugom. Dakako, pojedinim su elementima radnja i kontekst priče podrobnije objašnjeni (najveću pomoć pritom pruža radio postaja koju čujemo tijekom scena vožnje automobilom), no uopćeni fabularni kostur ne pruža kompenzaciju za protagoniste koji se u bjesomučnoj utrci s vremenom nemaju prilike na zadovoljavajuć, gotovo nikakav način predstaviti.

Iako nadasve hvalevrijedan pokušaj mladoga domaćeg redatelja, koji je svojim Sirenama i krikovima pristupio ne samo na eksperimentalan i svjež način pri tematiziranju trenutnog sociopolitičkog stanja jednoga grada, vremena i podneblja već i dobar domaći film, gledatelj na kraju ostaje donekle zatečen izobiljem prenesenih i kriptičnih značenja kojima film vrvi i koje donekle usporavaju dinamiku zajamčenu načinom snimanja. Turobnom i tjeskobnom atmosferom podsjećajući na Ostojićev Ta divna splitska noć (2004) i sa Splitom kao distopijskim, postapokaliptičnim gradom koji je u književnosti ranije iskoristio Ivo Brešan u svojoj Državi Božjoj 2053. (2003), Sirene i krikovi su obećanje jednoga perspektivnog mladog redatelja, čije ćemo ime ubuduće zasigurno imati prilike češće čuti i vidjeti. Trijadom elemenata iz akcijskih, noir i art filmova Periću je, unatoč nezahvalnoj i na koncu ipak vješto riješenoj tematsko-tehničkoj problematici, svakako uspjelo iskoristiti svoje dvije profesije, redateljsku i sociološku, u prikazivanju metaforičkog viđenja jednoga stanja i ozračja u gradu, vremenu i državi koje gledatelju iole upućenom u stanje u zemlji nije nimalo teško odgonetnuti.

(Visited 251 times, 1 visits today)
Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(7 votes, average: 3.429 out of 5)

Komentari