novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Knjige

Recenzija: Ulica mračnih dućana – potraga za identitetom kroz labirint sjećanja

foto: facebook.com/fraktura.hr
Vrijeme čitanja: 3 minute
foto: facebook.com/fraktura.hr
foto: facebook.com/fraktura.hr

Sad već  mnogi znaju tko je Patrick Modiano, nakon što je dodijeljena ovogodišnja Nobelova nagrada za književnost. Upravo zbog njegove nepopularnosti, zapravo i nepoznatosti, izvan rodne mu Francuske, ovo njegovo osvajanje iznenadilo je mnoge teoretičare i književnike, pa su mišljenja o njegovoj zaslužnosti, u konkurenciji mnogo poznatijih i priznatijih književnika ove godine, kao što su Haruki Murakami, Philip Roth i Thomas Pynchon, podijeljena. Čak je došlo i do malog incidenta nakon što je francuska ministrica kulture zakazala u imenovanju makar jednog Modianovog naslova. Iako je njegova književnost proučavana diljem svijeta, vjerojatno je mnoge zasmetalo to što nedostaje faktor društvenog utjecaja, a neki teoretičari jednostavno su kritizirali da nije još dovoljno proučavan da bi se ovako etablirao.

No eto, nagrada je tu, a nije ni prva. Ovaj pisac, rođen u Francuskoj 1945., dva mjeseca nakon završetka rata, rano je postao profesionalnim književnikom. Već je prva njegova knjiga, izašla 1968., La Place de l’Etoile, postala visoko cijenjena u Njemačkoj, kao bitno poslijeratno djelo.  Kao najbitnije/ najcjenjenije djelo drži se upravo Ulica mračnih dućana, u originalu Rue des Boutiques Obscures, na engleski prevedena kao Missing person. Za nju, izdanu 1978., dobio je prestižnu nagradu Prix Goncourt, a 1972. Grand Prix du roman de l’Académie française za Les Boulevards de ceinture. Ukupno je napisao više od dvadeset knjiga, a osim romana napisao je i nekoliko knjiga za djecu te filmskih scenarija.

Teme njegovih romana uporno su identitet, vrijeme, sjećanje i njegova varljivost, odjevene u nostalgiju.  A setting, atmosfera i inicijator radnji i samih djela u njegovom ranijem periodu nacistička je okupacija Francuske. Dokumentarističkim stilom kojim piše, uvodi nas u povijest Pariza, u činjenice tadašnjih života i tragične bezizlazne situacije ljudi koji su nestali ili bili gonjeni, a podupire ih stvarnim adresama, novinskim člancima i vlastitim iskustvima, pa njegova djela imaju i jake autobiografske elemente. Odrastao je u pariškoj provinciji, kasnije i u Parizu, kao dijete belgijske glumice i oca Židova, koji su ga zanemarivali i fokusirali na karijeru, koja je s očeve strane bila puna, tom vremenu i njegovom društvenom položaju svojstvene, ilegale. U obitelji, najbliži je bio svom bratu, no on je umro sa samo deset godina, što je ostavilo trajnu ranu piščevom životu.

foto: facebook.com/francoisehardyofficiel
foto: facebook.com/francoisehardyofficiel

Naravno da nam je upravo Fraktura pružila priliku Modianovo najpoznatije djelo, Ulicu mračnih dućana, čitati na hrvatskom, u prijevodu Ane Kolesarić. Već prije su izdali i njegov roman Mali dragulj.

‘Sada je dostatno da zatvorim oči. U odlomcima se prisjećam svih događaja…  – sve su to sjećanja što mi služe kao Arijadnina nit.’

Ulica mračnih dućana kratki je roman, kao i većina Modianovih, a prati privatnog istražitelja koji, nakon odlaska njegova suradnika u mirovinu, koristi svoje istražiteljske vještine, poznanstva i izvore da bi saznao o svojoj prošlosti. In medias res, on je čovjek s tek deset godina sjećanja i lažnog identiteta, dok mu je prijašnji život oduzet amnezijom. Tu se jasno vidi Modianovo koketiranje s detektivskim romanom, iako ova knjiga nije nipošto nekakav napeti krimić niti ganja misterij za misterijem. Tajna je jedna, identitet glavnog lika i pripovjedača, koja se polako otkriva kao kroz nekakvu maglu koja je u početku apsolutno zasljepljujuća. Stil pisanja vrlo je jednostavan, činjeničan, lako čitljiv, ali tematika i autorov pristup tematici ostavljaju mjesta konfuziji i pitanju – ne na loš način, oni vas tjeraju da čitate dalje. Nije nikakav problem pročitati ovu knjigu unutar par sati, no mislim da je njen šarm u tome da je ne želite tako brzo završiti, nego pustiti vješto kombinirane odlomke da vam proključaju u glavi.

Od svih nagrađivanih knjiga koje sam pročitala u zadnje vrijeme, ovu mi je bilo najdraže pročitati i ispunila je moja očekivanja knjige koja se tapša po ramenu različitim svjetski priznatim nagradama. Bez da se upliće u duboko razrađene likove i njihove unutarnje probleme, razmišljanja i iskustva, ova knjiga nudi mnogo promišljanja i uvida u život pojedinaca toga vremena (radnja je smještena u šezdesetima, no pripovjedačeva potraga vodi dalje, u vrijeme okupacije). Važnost sjećanja, njegovo namjerno potiskivanje i podložnost identiteta i života osobe vlastitoj i tuđoj memoriji ono je što u dvjestotinjak stranica Modiano prezentira vrlo jednostavno, uspješno i dirljivo.

Be social
Što misliš o ovoj knjizi?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari