Istaknuto
22.05.2019.

Vrijeme čitanja: 1 minuta Nova glazba ovog tjedna nudi izbor domaćih i regionalnih noviteta za koje možete glasati te nekoliko stranih preporuka za slušanje.

21.05.2019.

Vrijeme čitanja: 10 minute Da je nostalgija najdraža hrana Hollywooda već je odavno jasno, a još jedna potvrda toga nove su verzije davno zaboravljenih i preboljenih serija.

Film

Retropetak: Najviša i najniža točka u životu Harryja Limea (“The Third Man”, C. Reed)

18.01.2019. Arman FatićFoto: facebook.com/thethirdman.movie
Vrijeme čitanja: 4 minute

„Nikada nisam poznavao stari Beč..“ govori glas filmskog pripovjedača dok gledamo krovove zgrada u Beču, potom u nekoliko kadrova pratimo statue rasute diljem grada koje podsjećaju na neka bolja vremena. Naposljetku, promatramo ulice i ruševine grada podijeljenog u četiri zone (francuska, američka, britanska i ruska), pri čemu pripovjedač pojašnjava kako je svaka od zona naseljena svojim veličanstvenim udjelom propalica, lopova i sumnjivih zvaničnika.

Detaljna, usporena i melankolična uvodna scena filma The Third Mana pokazuje nam da je u pitanju film napravljen s velikom ljubavlju i pozornosti, te da osobe koje su radile na njemu su očito osjetili i razumjeli posljedice Drugog svjetskog rata na svojoj koži.

Ljudi koji su vidjeli kako svijet gori

Redatelj filma Carol Reed, na primjer, radio je za dokumentarnu jedinicu britanske vojske za vrijeme Drugog svjetskog rata, dok je scenarist Graham Greene, poznat kao spisatelj u špijunskom žanru, svojevremeno bio MI6 operativac.

Posvećenost koju je dvojac imao prema projektu najbolje opisuje Roger Ebert u svom članku u časopisu Chicago Sun-Times: „Reed se raspravljao s Davidom O. Selznickom, njegovim američkim producentom, o svakom detalju filma; Selznick je želio snimati na setovima, koristiti veselu muziku u filmu te je želio da Noel Coward glumi Harryja Limea. Njegov film bio bi zaboravljen kroz tjedan dana. Reed se suprotstavio konvencijama tako što je snimao u potpunosti na lokaciji u Beču, gdje su planine ruševina stajale pored dubokih kratera od bombi, a ruševine carstva podržavale su očajnu ekonomiju crnog tržišta.“

Foto: facebook.com/thethirdman.movie

Nakon uvodne naracije o nekad veličanstvenom gradu, film nas upoznaje sa znatiželjnim alkoholičarem Hollyjem Martinsom (Joseph Cotton), američkim pulp piscem koji je prvi put kročio u Beč, kako naracija govori „za vrijeme klasičnog razdoblja crnog tržišta“. Holly je u gradu na poziv svog dobrog starog prijatelja Harryja Limea (Orson Welles), te dolazi točno na vrijeme za njegovu sahranu.

Kao što se vidi iz kratkog opisa, Holly je savršen lik koji će gledateljima otkriti kako je Harry Lime umro. Holly se savršeno uklapa u trop filmskog detektiva, on ne može vjerovati autoritetu, u ovom slučaju majoru Callowayu (Trevor Howard) koji tvrdi da je Harry bio zao čovjek. Naravno, kakva bi to bila noir priča bez prelijepe djevojke? U slučaju The Third Mana, ime joj je Anna (Alida Valli), koju Holly uočava na Limeovoj sahrani i tek tako, iz vedra neba, ima predosjećaj da bi ona mogla znati nešto bitno.

Nešto iskrivljeno u Beču

Film je snimljen u 4:3 formatu, koristeći širokokutne objektive. Većina scena su stilski srednje krupni planovi. Film je ispunjen konstantnim dijalozima, uz iznimku akcijskih sekvenci izvedenih u totalu koji istovremeno intenzivira događaje koji se odvijaju, ali i angažira osjećaje kod gledatelja dok promatramo ruševne duž ulica Beča. Reed, očigledno inspiriran radovima njemačke ekspresionističke kinematografije, često koristi Dutch tilt (kamera se pri snimanju nalazi pod oštrim uglom). Tako redatelj uspijeva izraziti subjektivnost i dezorijentaciju likova, kao i iskrivljenost i misteriju koju skriva filmsko okružje. Kako se Holly u filmu bliži otkrivanju istine tko je Harry Lime zaista bio, tako se kut kamera povećava.

Foto: facebook.com/thethirdman.movie

Promatranje sitnih točkica

Dvije najzanimljivije scene u filmu “na Velikom kotaču i „u kanalizaciji“ predstavljaju najviše i najniže točke u životima likova Harryja Limea i Hollyja Martinsa, a redatelj Reed je na izrazito zanimljiv način pratio narativni tok Greeneovog scenarija.

Fokus scene “na Velikom kotaču” je dijalog dvojice protagonista, bez mnogo akcije. Harry Lime je na vrhuncu svoje igre spletki dok se Holly Martins nalazi na ponoru, gdje se pred njegovim očima raspada sve što je ikada znao o svom „starom prijatelju“.

Lime u tom trenutku, gledajući kroz prozor Velikog kotača na ulici izgovara sljedeću liniju dijaloga: „Bi li zaista osjećao sažaljenje ako bi se jedna od tih sitnih točaka prestala kretati zauvijek? Ako bih ti ponudio 20 000 funti za svaku točku koja bi prestala živjeti, bi li mi zaista, stari prijatelju, rekao da zadržim novac? Ili bi izračunao koliko točaka možeš priuštiti da ukloniš“. Ono što je značajno za primijetiti je da je scena snimljena u srednje krupnim planovima individua uz iznimku kada Lime promatra „sitne točke“, nebitne i usputne prolaznike (puk), u totalu.

Foto: facebook.com/thethirdman.movie

Bivanje sitnom točkicom

Sa suprotne strane scena u kanalizaciji za fokus uzima akciju, bijeg Harryja Limea od policije, dok je dijalog u potpunosti u ovoj sceni potisnut. Lime dolazi u najnižu točku svog djelovanja, doslovno prikazanu kroz silazak u kanalizaciju, dok je Holly Martins na vrhuncu svojih uvjerenja da misli kako je ono što čini ispravno. Osmominutne sekvence proganjanja bečkim ulicama i kanalizacijom, urađena je u totalu, uz iznimke srednje krupnog plana koji prikazuju borbu i smrt.

Ipak, u klimaksu scene Holly se nalazi ispred svog prijatelja Harryja i mora donijeti odluku hoće li ga poštedjeti smrti. Reed u posljednjem kadru scene prikazuje Hollyja u totalu, do tada korištenom za „sitne točke“, nebitne i usputne likove u filmu, ostavljajući pitanje je li se protagonist odrekao svoje individualnosti kako bi se uklopio u suludu pučku svakodnevicu?

Etika i karakteri, 70 godina poslije

U rujnu ove godine napunit će se sedamdeset godina premijere filma The Third Man u Cannesu. Film je svojevremeno osvojio Oscara za najbolju kinematografiju, nagradu BAFTA za najbolji film te Veliku nagradu Cannes Film Festivala. U pitanju je rad koji kinoteke i dalje veoma rado stavljaju na svoj repertoar dok ga filmski teoretičari te moralni filozofi još uvijek koriste za primjer u svojim fakultetskim predavanjima.

(Visited 82 times, 1 visits today)

Komentari