Istaknuto
20.01.2017.

Osvrnemo li se na prethodnu izložbenu 2016. godinu, možemo biti prilično zadovoljni. U našoj metropoli imali smo priliku vidjeti izložbe najrazličitijeg karaktera i opsega koje su uključivale značajna umjetnička imena i vrlo dobro osmišljene kustoske koncepcije. Sudeći prema dosad objavljenom rasporedu najvećih zagrebačkih muzeja, očekuje nas vrlo uzbudljiva izlagačka sezona i u 2017. godini.

18.01.2017.

Sinoć je u Galeriji Prsten otvorena izložba slavnog njemačkog umjetnika Antona Högera pod nazivom ”Ravnoteža”. Höger je pripadnik bečke škole fantastičnog realizma koja je prepoznatljiva po nestvarnim, sanjarskim motivima u raskošnome stilu manirizma, razrađenoj tehnici starih talijanskih i nizozemskih majstora. Ovom prilikom umjetnik izlaže svojih četrdesetak radova nastalih od 2003. godine pa sve do danas.

Izvedbene umjetnosti

“Umišljeni bolesnik” (Gavella): Odlično uprizorenje uvijek aktualnog klasika

03.10.2015. Marko VrančićFoto: www.gavella.hr

U Gradskom dramskom kazalištu Gavella 19. je rujna premijerno izveden Molièreov “Umišljeni bolesnik” u režiji Krešimira Dolenčića. Riječ je o posljednjem djelu velikog francuskog komediografa koje je nakon petnaest godina iznova zaživjelo na Gavellinim kazališnim daskama. Predstava je napravljena prema prijevodu Mladena Škiljana, a dramaturgiju potpisuje Ana Tonković Dolenčić.

Argan, kojega tumači Enes Vejzović, umišljeni je bolesnik opsjednut svojim teškim stanjem koje dodatno potenciraju liječnici, ponajviše stanoviti Doktor Purgon (Filip Šovagović), ali ga u tome podupire, ako tako možemo reći, i Béline, njegova druga žena (Barbara Nola). S druge pak strane, njegova sluškinja Toinette (Anja Šovagović Despot) opire se toj ideji o bolesti zajedno s njegovom kćeri Angélique (Anja Đurinović), koja je zaljubljena u Clèantea (Igor Kovač). Ona se silno razveseli kada je otac odluči udati za lijepog i pametnog mladića misleći da će to biti Clèante, no očevi su planovi drugačiji.

Argan je u svojoj opsjednutosi bolestima odlučio kako je Angélique najbolje udati za mladog liječnika Thomasa Diafoirusa (Đorđe Kukuljica), čiji je otac doktor Diafoirus (Siniša Ružić). Jedina druga opcija za Angélique je odlazak u samostan, za što se zalaže njena maćeha koja silno želi da joj Argan prepiše svoj imetak. Na nagovor sluškinje Toinette u raspravu oko budućnosti starije kćeri uključuje se i njegov brat Béralde (Sven Šestak) koji tvrdi da je najbolji dokaz bratova zdravlja činjenica da ga još nisu ubili svi ti lijekovi koje pije. Kroz različite peripetije ipak svi otkrivaju svoja prava lica te priča završava sretno za mladu Angélique i Clèantea, a Argan se riješava doktora Purgona te sam postaje liječnik.

Foto: www.gavella.hr

Foto: www.gavella.hr

„Umišljeni bolesnik“ jedan je od onih klasika koji nikada ne zastarijevaju i uvijek uspješno komuniciraju s publikom. S obzirom na to da živimo u doba kada internetom kruži mnoštvo informacija, nerijetko i pogrešnih, te smo svi skloni povremnoj medicinskoj samodijagnostici i otkrivanju kojekakvih boleština, a uzme li se u obzir i stanje našeg zdravstvenog sustava te različitih glasina koje ga okružuju, ne čudi da je Molièreov komad itekako aktualan i danas. No treba imati na umu činjenicu da on u sebi krije i mnoge druge teme osim satire medicine i liječnika, poput teme ljubavi dvoje mladih i pravo na ljubav, a tu je i klasična priča o zloj maćehi.

U suštini, to je priča o zaslijepljenosti i nemogućnosti odupiranja vlastitim strahovima. Kao što Ana Tonković Dolenčić napominje u programskoj knjižici, na hipohondriju se u Molièreovo doba gledalo kao na „slabost karaktera“. Iako može biti opravdano opredijeliti se za određeni sloj radnje i značenja te ga tako dodatno istaknuti i podcrtati u izvedbi, Dolenčić se nije odlučio za takav pristup, već se drži originala bez prevelikih intervencija, a svi značenjski slojevi ipak su uspješno oživjeli u predstavi potvrđujući nam njegovu redateljsku kvalitetu.

Foto: www.gavella.hr

Foto: www.gavella.hr

Također valja spomenuti kako je Molière Umišljenog bolesnika zamislio kao komediju-balet, no uz dramaturške zahvate Ane Tonković Dolenčić tekst je uspješno sveden na komediju koja je u određenoj mjeri uspjela zadržati i duh baleta. Tu ponajprije treba spomenuti glazbene sekvence koje u alternaciji izvode Matija Antolić ili Vjekoslav Babić zajedno s Ivom Peter Dragan, koja je ujedno i koreografkinja predstave. Ona je uspješno upisala baletni duh u koreografiju predstave, a to se ponajviše očituje na samome početku kada Argan sjedi zbrajajući svoje troškove za medicinske usluge dok ostali glumci odjeveni u liječnike lagano plešu i pjevaju Illustrissimi doctores u aranžmanu Filipa Šljivca. Oni se pojavljuju u modernim bijelim kutama te zbog takvog kostimografskog zahvata djeluju kao suvremeni liječnici, no istovremeno izazivaju negativne konotacije zbog upotrebe sunčanih naočala.

Kostimografija, koju potpisuje Tea Bašić, pomalo je smiona, ali funkcionira i veoma dobro kombinira moderne odjevne artikle s klasicističkom modom. Najdalje po tom pitanju otišli su kostimi mladog zaljubljeng para. Osim povezivanja poprilično udaljenih modnih epoha, kostimi dobro ocrtavaju i karaktere likova. Kožne rukavice na rukama mladoga Clèantea naglašavaju mladenački i buntovnički duh, Arganove papuče njegov bolesnički status, dok kaputi i odijela doktora Diafoirusa i njegova sina Thomasa zrače profinjenošću i elegancijom.

Foto: www.gavella.hr

Foto: www.gavella.hr

Iako su kostimi zaista dobri, malo bi koristi od njih bilo da nema dobrih glumaca koji su pod redateljskom palicom Krešimira Dolenčića zaista zablistali. Vejzoviću je ovo svakako jedna od boljih uloga jer je vješto dočarao opsjednutost svojom bolešću i bezuvjetnom vjerom u liječnike. Također je dobar u dijalozima i interakcijama s ostalim glumcima, naročito s Anjom Šovagović Despot i Anjom Đurinović, no i sa Svenom Šestakom koji je uvjerljiv kao njegov brat Béralde. Barbara Nola u ulozi Béline pomalo je distancirana u emocionalnom odnosu s Arganom, no to je zapravo također kvalitetno jer dobivamo sliku jedne hladne žene koja ima neke svoje osobne ciljeve.

Siniša Ružić i Đorđe Kukuljica izuzetno su uvjerljivi u kombinaciji oca i sina, a treba pohvaliti i Filipa Šovagovića koji je dobar u ulogama doktora Purgona i notara. Nataliji Đorđević pristaje uloga vrckaste Louison, mlađe Arganove kćeri koja pokušava zaraditi prodajući ocu informacije o svojoj sestri, koja je također izuzetno uvjerljiv lik zahvaljujući talentiranoj Anji Đurinović. Što se glumaca tiče treba još jednom spomenuti Šovagović Despot koja u posljednje vrijeme dominira u Gavelli pa joj je nakon izuzetno zahtjevne i briljantne uloge Violet Weston u „Kolovozu u okrugu Osage“ pripala uloga sluškinje Toinette, koja nudi priliku da se iskaže glumačko umijeće, a Šovagović Despot je to i učinila te zasluženo pobrala ovacije publike.

umišljeni bolesnik

Foto: www.gavella.hr

Kao iznimno kvalitetne trenutke koji pršte energijom mogli bismo istaknuti prepirke između Argana i Toinette, zatim spomenuti tandem Ružića i Kukuljice kao oca i nesposobnog sina u kojem se dobro očituje sinova ovisnost o očevim savjetima, dok je otac Diafoirus uvjerljivo, i s pravom mjerom, pripit. Vješto je prikazana i metateatarska scena u kojoj Toinette glumi putujućeg liječnika za vrijeme čega Béralde osvjetljava Argana i publiku crvenim reflektorom. Taj odnos proturječne informiranosti između nasamarenog Argana i publike, koja je svjesna da je putujući liječnik zapravo Toinette, izaziva komiku i svojevrsni osjećaj naslade, ali potencijalno otvara mogućnost katarzičnog razumijevanja Arganova stanja. Za jedan od najsnažnijih trenutaka u predstavi pobrinula se Anja Đurinović koja nevjerojatno uvjerljivo iznosi svoju neizmjernu ljubav prema ocu kada misli da je umro te možemo osjetiti konačno olakšanje kada Argan spoznaje kakvi su zaista ljudi oko njega.

Glumci su zaista na razini zadatka, a svi ostali elementi predstave olakšavaju im posao i pomažu u njemu. Scenografija, koju potpisuje Tanja Lacko, iznimno je jednostavna i ne smeta glumcima – u prostoru sastavljenom od crno bijelih kvadrata nalazi se tek Arganov naslonjač i sofa za goste. Dublji dio pozornice malo je povišen i do njega vodi par stepenica, a služi kao prostor kroz koji likovi najčešće odlaze u grad i ulaze u kuću, što je učinkovito, no viđeno rješenje.

U svakom slučaju, Krešimir Dolenčić je dolično Molièreovom imenu postavio ovu predstavu. Kao što je već spomenuto, baletni aspekt je funkcionalno sveden na komediju koja zadržava sve bitne značenjske i ekspresivne dijelove predloška te pronalazi savršenu ravnotežu između satire i razigranog humora. GDK Gavella započelo je novu kazališnu sezonu zaista odličnom predstavom pa se možemo nadati da će je tako i nastaviti.

Što misliš o ovoj predstavi?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(4 votes, average: 3.500 out of 5)

Komentari