Recenzija – Vrapci: Let pun trnja i zapleta kao i samo odrastanje
Vrapci je film Rúnara Rúnarssona, režisera kratkih filmova The Last Farm, 2 Birds i Anna. Njegov prvi cjelovečernji film Vulkan prikazan je na 10. Zagreb Film Festivalu. Vrapci su njegov drugi dugometražni film. U Zagreb su stigli kao senzacija islandske kinematografije, a kroz ekspresivnu glumu i dočaravanje emocija malim detaljima lako je uživjeti se u svijet mladih na Islandu. Zaplet je građen kroz neverbalno te se malim sredstvima vješto karakteriziraju čak i rubni likovi, među kojima neznatnu ulogu ima i Rade Šerbedžija.
Prekrasan film o ne tako lijepoj temi priča o odrastanju u čijem je središtu šesnaestogodišnji Ari. Nakon što mu majka otputuje u Angolu s novim mužem, Ari je prisiljen preseliti se u najslabije naseljeni i najhladniji dio Islanda – mjesto gdje se mladi okupljaju na stijenama plaže s pogledom prema oceanu. Ovdje Ari otkriva teškoće odraslog života, njegove primamljive poroke, čovjekovu zvjersku okrutnost i ljubav. Pozadina surovog krajolika oduzima dah gledatelju, kao i mnogo suroviji postupci likova u filmu. Ova islandsko-dansko-hrvatska drama zalazi duboko u ljudsku psihu i potresa ju do krajnjih granica. Baš kao i samo odrastanje, i priča je puna trnja i zapleta, te otkriva kako nismo svaki puta sigurni u ispravnost vlastitih postupaka. U traženju boljeg puta uvijek nailazimo na prepreke koje nas ne smiju omesti u traganjima prema cilju.
Analiziramo li dublje, može se osjetiti potištenost i nemoć uzrokovana situacijom glavnog lika, koji je na milost i nemilost prepušten samome sebi. Ostavši bez snažne ruke vodilje, prijatelja koji bi mu pružio oslonac, također, ne imajući iskustvo da prosudi sam, Ari se sudara sa životom u bolnoj tinejđerskoj dobi. Tako njegova prva ljubav gubi nevinost na razuzdanom partiju, uz drogu kao stimulans za odnos, ispred njegovih očiju. Trenutak kasnije ona dolazi sebi s mišlju da je spavala s njime, a ne sa trojicom starijih dečkiju. Ari je ležao na podu i gledao, a kasnije joj je prišao i rekao: ‘Bila si odlična. Volim te.’ Preuzimajući odgovornost za njezino stanje i kao čestita osoba krivnju svaljujući na sebe, znajući da je ona samo željela zadiviti ga uzevši drogu.
Budućnost je utoliko svjetlija jer Ari brzo uči na svojim greškama, i zatomljujući svoje povjerenje u ljude polako postaje čovjekom. I dalje društvenu naklonost među mladima imaju oni koji se prikazuju jačima od drugih, cijeni se takozvano isfuravanje, no poruka filma je ta da prave vrline leže unutar srca i da se vanjštinom ocrtava samo onaj površni dio naše osobnosti. Za neke je upravo to sve što imaju, ali Ari na sebi ne nosi ništa – niti bijes, niti ponos, niti sreću. On je iskren u prljavom svijetu poroka i bez prebacivanja krivnje nastavlja dalje sa životom, pa koliko god ga to boljelo.
Filmsku ekipu čine urednik Jacob Schulsinger, kinematografkinja Sophia Olsson i producent Mikkel Jersin (Nimbus Film and Nimbus Iceland). Film podupiru mnoge izdavačke kuće uključujući i Hrvatski Audiovizualni Centar te Islandsko Ministarstvo Industrije i Inovacije (Icelandic Ministry of Industries and Innovation). “Rúnarsson u ovom filmu dotiče nešto s čime se može poistovjetiti publika diljem svijeta”, kaže Mikkel Jersin, producent. “Iako smještena u bespućima Westfjordsa, priča oslikava svima nam poznate situacije – odnos oca i sina, adolescenciju i ljubav.”
Više o snimanju filma u intervjuu s Mikkelom Jersinom At Nature’s Mercy in Iceland
