Nora Turato: „Rad na Meštrovićevom paviljonu podjednako je zrcalo mene kao autorice i društva u kojem živimo“

U subotu, 11. listopada, u sklopu 60. Zagrebačkog salona vizualnih umjetnosti, predstavljena je jedna od brojnih javnih intervencija iz programa manifestacije – monumentalna site-specific instalacija Aaaaaaaaaaaaaaa!!! umjetnice Nore Turato, koja je u cijelosti obavila Meštrovićev paviljon, trenutačno zatvoren zbog obnove.

Rad predstavlja zadnji segment umjetničine međunarodne serije pool7 u okviru koje istražuje i propituje granice komunikacije i izražavanja, te je ujedno i najveća realizirana Turatina intervencija u javnom prostoru u Europi.

Zagrebačkoj publici umjetnica ga je osobno predstavila na stručnom razgovoru koji je u galeriji Oris vodila Luja Šimunović, jedna od kustosica kolektiva KUĆĆA, autora koncepcije ovogodišnjeg Salona. Kasnije istog dana, na javnom predstavljanju ispred Meštrovićevog paviljona, o radu su govorili i Tomislav Buntak te Ivana Andabaka Vujičić, predsjednik i ravnateljica Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU), organizatora Salona i producenta Turatine instalacije.

Nadovezivanje na „Prijedlog“

Ivana Andabaka Vujičić tom je prigodom podsjetila kako se rad Nore Turato nadovezuje na istaknutu sekciju Zagrebačkog salona Prijedlog, koju je 1971. godine pokrenula povjesničarka umjetnosti Željka Čorak s ciljem poticanja intenzivnije participacije umjetnika različitih disciplina u oblikovanju zajedničke okoline – prijelazom umjetnosti iz definiranog galerijskog prostora u urbanu stvarnost.

Ravnateljica HDLU-a istaknula je kako su, kao organizatori jubilarnog 60. Zagrebačkog salona, željeli simbolički odati počast toj tradiciji, ali i aktualizirati je kroz suvremeni kontekst.

„Ove godine Salon, kroz radove brojnih umjetnika, istražuje kako rizik i igra oblikuju naše iskustvo stvarnosti. U tom smo duhu odlučili da na zaštitnoj građevinskoj ovojnici oko Meštrovićeva paviljona ne budu reklame ni logotipi građevinskih tvrtki, već – umjetnost: hrabra, glasna i otvorena za interpretaciju. U zasićenom vizualnom zagrebačkom okolišu, HDLU donosi ‘prijedlog’ – umjetnost na Domu likovnih umjetnika tijekom njegove obnove“, kazala je Andabaka Vujičić.

Audio snimka u podne

Instalacija Nore Turato bit će izložena na pročelju Paviljona do kraja siječnja 2026. godine. Prati je audio snimka koja će se moći čuti jednom dnevno, točno u podne, kao zvučni pandan Gričkom topu, iz kojeg se svakodnevno puca iz Kule Lotrščak na Gornjem gradu.

Nora Turato rođena je u Zagrebu, odrasla je u Rijeci i već dugi niz godina živi i radi u Amsterdamu. Intervencija na Meštrovićevom paviljonu ujedno je njena prva samostalna izložba u rodnom gradu, zbog čega je izrazila veliko zadovoljstvo istaknuvši kako je poziv HDLU-a došao u pravom trenutku.

„Premda je cijela moja umjetnička praksa građena na engleskom jeziku, ništa ne može izbrisati formativnih 18 godina koje sam provela u Hrvatskoj, i zbog čega ću uvijek, bez obzira na dominantno internacionalno djelovanje, uvijek biti i hrvatska umjetnica,” istaknula je Turato dodavši kako je rad u Zagrebu ipak značajno emotivniji od rada u, primjerice, New Yorku.

„Nemam kontrolu nad radom ni značenjem“

Svoju seriju pools7 Turato opisuje kao pokušaj da umjetnost izvuče iz linearne logike svijeta koji razmišlja pravocrtno – od točke A do točke B, kroz ciljeve, smjerove, radove i izložbe. Njoj je, međutim, bliža ideja spirale – kružnog, cikličkog kretanja kroz vrijeme i prostor. pools tako čine različiti ciklusi u kojima umjetnica nastoji razumjeti svijet i vlastitu poziciju unutar njega, svjedočiti i izražavati ono što u određenom trenutku prepoznaje kao istinito i aktualno.

„U idealnim uvjetima, umjetnički rad predstavlja se svijetu i on – radi, započinje određeni proces. Umjetnost je tu da nas potakne na razmišljanja i refleksije, otvori prostor za diskusije i služi kao zrcalo – umjetniku i društvu. Zanimljivo umjetničko djelo ima mnogo značenja i sve ovisi o osobi koja ga promatra i u kojem kontekstu,” zaključila je Turato i dodala kako je i lokacija rada snažno nabijena značenjima – od burne povijesti same zgrade Meštrovićeva paviljona, preko Trga žrtava fašizma na kojem se nalazi, do grafita i ulica koji je okružuju. Na pitanje o kontroli interpretacije i izlaganja rada izvan institucionalnog okvira, Turato je jasna:

„Nemam kontrolu nad radom ni njegovim značenjem – bilo bi iluzorno misliti da je imam, podjednako na ulici kao i unutar institucije.”