Umjetnica Nora Turato na pročelju Meštrovićevog paviljona predstavlja svoj najveći umjetnički rad u javnom prostoru u Europi
Jedna od najzapaženijih suvremenih hrvatskih umjetnica mlađe generacije, Nora Turato, u okviru 60. zagrebačkog salona vizualnih umjetnosti u Zagrebu predstavit će site-specific intervenciju – svoje dosad najveće djelo realizirano u javnom prostoru u Europi.
Posljednji rad iz njezine međunarodne serije pool7 kojim istražuje i propituje granice komunikacije i izražavanja bit će izložen na obodu Meštrovićevog paviljona, reprezentativnog izložbenog prostora u Zagrebu, zatvorenog od početka 2025. na dvije godine zbog obnove. Riječ je o prvoj samostalnoj izložbi Nore Turato u Zagrebu, gradu u kojem je rođena. Odrasla je u Rijeci, a danas živi i radi u Amsterdamu. Izložba se otvara u subotu, 11. listopada 2025., i bit će otvorena do kraja siječnja 2026.
Rad Nore Turato
Novi rad Nore Turato snažan je i dosljedan odgovor na središnju temu jubilarnog Salona Koreografija za završnu liniju. Istodobno predstavlja monumentalnu završnicu umjetničine serije pool7, koja je započela prije godinu dana istoimenim muralom u Kunsthalle Wien u Beču te izložbom I Hear You, I Hear You u Stedelijk muzeju u Amsterdamu.
Serija je fokusirana na tjelesne oblike izražavanja: glas, geste i neverbalnu komunikaciju koja nadilazi jezik. Na građevinskoj zaštitnoj ovojnici oko Meštrovićevog paviljona Turato ispisuje sirovi vokalni izraz Aaaaaaaaaaaaaaa!!!, a instalaciju prati audio snimka koja će se moći čuti jednom dnevno, točno u podne. Naslovni izraz univerzalan je i iskonski, te priziva početke jezika, ali i refleksnu ljudsku reakciju. Instalacija se prostorno nadovezuje na kružnu arhitekturu paviljona, otvarajući niz različitih vizualnih i auditivnih doživljaja.
Zvuk se aktivira periodički, nalik ritualu, čineći glas prisutnim u prostoru. Ovom gestom Turato simbolički inaugurira budući obnovljeni umjetničko-izložbeni prostor HDLU-a kao mjesto igre, rizika i otvorenosti, pritom aktivno uključujući i posjetitelje i slučajne prolaznike. Kustosi 60. zagrebačkog salona Koreografija za završnu liniju u organizaciji Hrvatskog društva likovne umjetnosti su kolektiv Kućća.
O umjetnici
Nora Turato (rođena 1991. u Zagrebu; živi i radi u Amsterdamu) istražuje nestabilnost jezika i njegovu performativnu prirodu. Iz niza članaka, razgovora, titlova i reklamnih slogana s kojima se susrećemo svakodnevno gradi vizualno-jezične kompozicije kroz video radove, instalacije, knjige, murale i spoken word performanse.
U njezinu radu politički diskurs i pop kultura koegzistiraju ravnopravno, odražavajući sinkronizacije u društvenim odnosima i potrošačkom mentalitetu. Umjetničin vizualni jezik obilježen je hrabrom tipografijom i vlastitim izražajnim rukopisom koji se proteže preko površina poput bilješki s proba ili iz umjetničke bilježnice.
Ovaj osobni trag priziva nestajuću intimnost u eri digitalne komunikacije. U njenim rukama jezik postaje zrcalo kulture: fragmentiran, neukorijenjen, intenzivan. Nora Turato izlagala je samostalno u vodećim svjetskim kulturnim institucijama, uključujući ICA u Londonu, Stedelijk Museum u Amsterdamu, Kunsthalle Wien u Beču, Muzej moderne umjetnosti (MoMA) u New Yorku, Secession u Beču, Centre Pompidou u Parizu, Mudam u Luksemburgu, Međunarodni grafički centar u Ljubljani, Muzej suvremene umjetnosti Serralves u Portu i Kunstmuseum Liechtenstein te je sudjelovala na Performa Biennaleu, Post-Capital i INFORMATION (Today).
O zgradi HDLU-a
Dom hrvatskih likovnih umjetnika, poznat kao i Meštrovićev paviljon, jedan je od ključnih ostvarenja moderne hrvatske arhitekture. Autor idejnog projekta zgrade jest velikan hrvatske umjetnosti, kipar Ivan Meštrović. Impresivna, moderna rotonda s kolonadama i prostranom dvoranom oblikovana je za različite izložbene sadržaje i danas se smatra jedinstvenim primjerom moderne arhitekture.
Zgrada je inaugurirana 1938. izložbom Pola vijeka hrvatske umjetnosti, no zbog istaknutog položaja i monumentalnog izgleda ubrzo mijenja funkciju, političkom odlukom tijekom NDH postaje džamija (1941.–1944.), a nakon 2. svjetskog rata Muzej revolucije (1945.–1990.). Svaka prenamjena donosi prostorne intervencije: od betonskog svoda i minareta (arhitekti Zvonimir Požgaj i Stjepan Planić) do radikalne transformacije interijera koju izvodi Vjenceslav Richter.
Devedesetih se zgrada vraća umjetnicima, a 2000-tih kreće prva obnova prema projektu Andrije Mutnjakovića kojom se zgrada počinje vraćati izvornom obliku. Danas, kao Meštrovićev paviljon, zgrada je prepoznatljiv simbol grada Zagreba i prostor za brojna suvremena umjetnička događanja i izložbe. Intervencijom Nore Turato Hrvatsko društvo likovnih umjetnika želi istaknuti da je zgrada, unatoč burnoj prošlosti i različitim namjenama, izvorno izgrađena i u budućnosti ostaje posvećena izlaganju suvremene vizualne umjetnosti.
Početkom 2025. godine HDLU je započeo dugoočekivanu cjelovitu i energetsku obnovu Meštrovićeva paviljona prema projektu arhitekta Saše Randića s ciljem vraćanja izvornog stanja zgrade, ali uz unaprjeđenja kojima će se odgovoriti na suvremene potrebe galerijskog prostora i uvjete društva danas. Završetak radova očekuje se krajem 2026. godine.
