Adele (München): Najbolje godine života
Pretprošli vikend pogledao sam jedan od najljepših koncerata svog života, a vjerujte mi, u svojih 30 godinica sam pogledao zaista svašta. Kao primjere veličanstvenih i rijetkih koncerata, pohvalio bih se s onima Georgea Michaela i Sade, a s vremenom će se i Adele popeti vrlo visoko u mojim na mojoj listi najboljih koncerata. Ako me netko mogao utješiti i zaliječiti nakon što su propala tri koncerta Miss Capitaliste (a.k.a. Taylor Swift) u Beču (tako i moje dvije ulaznice), onda je to Adele. I na tome joj zauvijek hvala. Uspjelo je.
22. kolovoza, tri divne žene (pozdrav filijali 519) i moja malenkost uputili smo se autom za Njemačku, na jednu od najzabavnijih i najveselijih avantura nipošto svjesni koliko će se internih fora u tih jedva četiri dana zbiti ni koliko ćemo se dobro provesti. Imali smo sreće u prometu. Izbjegli smo sve gužve i pronašli svaki parking koji smo trebali, a koncert je prošao bez jednog oblačka, bez vjetra i bez tehničkih poteškoća ili incidenata.
Vikend iz snova, vikend s Adele.
Messe München i Adele Arena
Za Adele i obožavatelje na površini Messe München (velikog višenamjenskog prostora predviđenog za sajmove) sagrađena je otvorena koncertna arena s kapacitetom od oko 75.000 sjedećih mjesta. Rasprodano je ukupno 10 koncerata i održavana su po dva tjedno u periodu od 2. do 31. kolovoza. „Adele in Munich” su bili ujedno i jedini njeni koncerti u Europi ove godine.
Adele zapravo nije imala u planu nakon koncerata u Hyde Parku u srpnju 2022. dalje nastupiti u Europi u svrhu promocije albuma „30”, ali zahvaljujući promotorima Klausu Leutgebu i Mareku Lieberbergu i za Adele presudnom dizajnu arene, koju je osmislio Florian Wieder, uspjeli su ju nagovoriti.
Takozvana „Adele Arena” najveći je svjetski „pop-up” stadion nakon onog u Qataru 2022., napravljenog za Svjetsko prvenstvo u nogometu. Nalazi se točno uz Autobahn A94 i postavljena je tako da ogroman videozid širok 220 i visok 30 metara predstavlja zvučnu barijeru od buke s autoceste. Radi se o najvećem videozidu ikad postavljenom na koncertu, a ukupno je oko 700 ljudi postavljalo arenu i njene popratne sadržaje.
Tribine i arhitektura arene napravljeni su tako da se izvan nje slabo čuje sam koncert i time minimizira okupljanje zainteresiranih bez ulaznica na prostorima izvan arene. Prilazni put Messe München je zapravo velika avenija koja je bila zatvorena za automobile valjda kilometar prije skeniranja ulaznica za maksimalnu sigurnost i kontrolu dolaska posjetitelja, s odvojenim prilazima za opremu, hitne službe i slično. Do spomenutog kompleksa moglo se doći i metro, a za vrijeme koncerata bio je pojačan raspored vožnji.
Organizacija je u svakom smislu bila vrhunska, osjećali smo se sigurno, a gužve su bile minimalne i sve je bilo prohodno. Čak su i redovi za piće i hranu bili kratki, jer je punktova bilo dovoljno. Ako zamjerki i može biti, jedina bi bila ta da nije bilo dovoljno toaleta, točnije, nisu bili dovoljno raštrkani.
Presjek opusa i koncept koncerta
KOncertni program je trajao dva sata i koju minutu duže i počeo je na vrijeme. Pola sata prije početka koncerta na razglasu se čula nasnimljena poruka u kojoj Adele govori „The show is startin’ in 30 minutes, please make your way to the arena”.
Krv brže struji žilama, raste uzbuđenje, svi šeću prema Areni. Ulazim zadnji u svoj red, shvaćam da sam u krivom, preskačem u jedan niže i srećom ne spotičem se, nego lijepo sjedam na svoje mjesto broj pet, u redu 21, bloku D22 sektora devet. Nas četvero bili smo u četiri različita bloka u dva različita sektora jer pri kupovini karata u toj silnoj navali algoritam jednostavno nije dao bolje, ali ni trenutka se nismo na to žalili.
Adele je u Minhenu otpjevala svoju najdužu set-listu u karijeri. Na popisu je bilo 20 pjesama uz dva uvoda, većinom numere s albuma „21” i „25”, a sasvim simbolično nakon uvodnog dijela koncert je počeo s pjesmom Hello s posljednjeg albuma „30”.
Cijeli koncert je napravljen s fokusom na njen glas i emociju pri izvođenju, kakva je uostalom i njena glazba. Ni u jednom trenutku koncerta se nije dogodilo nešto što bi vam nepotrebno odvuklo pažnju s pjesama, nije bilo nepotrebnih i nepovezanih vizuala, plesača, drame i agresivnog osvjetljenja. Sve je bilo elegantno, s mjerom i ciljem, a vizuali su bili u funkciji opisa tekstova i tema pjesama.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Primjerice, za vrijeme pjesme When We Were Young su se na videozidu izmjenjivale njene slike iz privatne arhive i svih životnih faza. Većinu koncerta kamera je snimala upravo nju, što je i najvažnije za prijenos emocije i povezanost s tako velikom publikom. Videozid je bio postavljen valovito, s idejom da izgleda kao odmotana rola filma za fotoaparat, tako da gdje god sjedite uvijek imate jedan dio arene u kojem se Adele vidi frontalno.
Istaknuo bih izvedbu All I Ask, favorita s albuma „25”, koju rijetko izvodi. Zatim izvedbu Hometown Glory uz prizore Londona u pozadini, obradu Make You Feel My Love i, naravno, zadnje tri, When We Were Young, Someone Like You i Rolling in the Deep, kojima je Adele „zakucala” i ponukala me da još jednom proplačem tijekom koncerta, okružen potpunim strancima, povezanih istim emocijama.
Adele je svake večeri pratio bend od devet glazbenika i glazbenica (ne uključujući orkestar na nekim pjesmama), redom na gitarama, basu, klaviru, bubnjevima i pratećim vokalima. Produkcija je bila golema i impresivna. Uz spomenuti video zid i kamere bilo je vatrometa, vatre, dima i viralnih topova za ispucavanje potpisanih majica u publiku.
Adele World i što sve posjetitelj dobije na ovakvom koncertu
O Adele možete čuti svakakve dojmove. Da je za raju, da je vrhunska pjevačica, da se dreči, da je dosadna, da samo pjeva tužno. Tijekom njenog koncerta ćete u jednom trenutku provoditi vrijeme sa svjetskom glazbenom divom, izdignutom na mehaničkom podestu i slušati Skyfall uz scene vode i neba na golemom videozidu.
Potom oluju, bljeskove i Set Fire To The Rain uz prekrasne vizuale Adele na kiši. Uskoro nakon ćete se smijati njenom britanskom humoru, dogodovštinama, samosažaljenjima i sprdnjama. U društvu ste nikad ostvarene profesorice engleskog jezika koja voli svoje rodno mjesto, sigurna je u sebe, svjesna je svojih boljki i perioda depresija. Ona iznova izdignute glave prolazi kroz život uz smijeh i suze.
Prije i nakon koncerata, obožavatelji su imali mogućnost uživati u svemu što nudi „Adele World” izvan Arene. U pivu, vinu, raznoj hrani, vožnji na panoramskom kotaču i ringišpilu. Bilo je više štandova s majicama i ostalim memorabilijama. Pića su se točila u crne i bijele Adele čaše, a bijela je imala otisak crvenog ruža na rubu (hit, rekli bi). Čak su i slova na čašama i natpisima na štandovima s hranom i pićem su bila u Adele „30” fontu.
Nakon svakog koncerta na posebnoj maloj pozornici održavao se karaoke party koji je okupljao tisuće posjetitelja. Održavao se i tribute Spice Girls! Vidjeli smo čak i štand s bosanskom hranom.
Hrane i pića bilo je s obje strane arene i dovoljno mjesta za sjesti. Pića su se izdavala uz žeton uključen u cijenu, a za čije vraćanje se ostvario povrat od 3 eura. Smeća nije bilo nigdje, stolovi su se za onima nepristojnima čistili čim su se digli. Kad su se dojmovi počeli slijegati, ekipa i ja smo zaključili da ništa manje izvrsno nismo ni mogli očekivati od grada u kojem se održava Oktoberfest.
Svoje želje shvaćajte ozbiljno
Primijetio sam da nešto nije u redu s mojim odnosom prema sreći (ili prema novcu), kada mi je prva pomisao nakon koncerta bila je li ovo vrijedilo sve te pare, vrijeme i trud. Intruzivne misli su mi govorile, ne, ali kad već ionako skoro nitko ne može uštedjeti u ovoj državi, racionalan odgovor je, da, apsolutno je vrijedilo. Vrijedilo je potrošiti cijelu smjenu da uspijemo uloviti karte, vrijedilo je čekati sve te mjesece, vrijedilo je platiti preskup smještaj u kvartu upitne sigurnosti, voziti sve te kilometre. Sve je vrijedilo.
Uz sve silne podražaje, zabavu i sadržaje teško je stati, barem samo na trenutak, i reći samom sebi jedno jednostavno „hvala”. Hvala ti (Patrik) što si (za)radio i što si ovo upriličio. Jer ovakve događaje duša zaslužuje, za ovakve stvari živimo mi, ljudi od glazbe. Poštujte svoje snove, užitke i želje, slušajte ih, bile one vezane za posao, ljude, ljubav, koncerte. Slušajte. I ostvarujte ih.
Sada, bar malo slegnutih dojmova, skoro dva tjedan nakon koncerta, mogu reći da postajem svjestan što mi se dogodilo 23. kolovoza. Čovječe, ti si vidio Adele uživo. U Minhenu. Dvije tisuće dvadeset i četvrte.
Riječi još uvijek nisu dovoljne.
Popis pjesama
Strangers by Nature (Intro)
Hello
Rumour Has It
I Drink Wine
Water Under the Bridge
Easy on Me
One and Only
I’ll Be Waiting
Oh My God
Send My Love (to Your New Lover)
Hometown Glory (s orkestrom)
Love in the Dark (s orkestrom)
Make You Feel My Love (obrada Boba Dylana)
Turning Tables (izvedena samo na koncertu 3.8.)
Chasing Pavements
All I Ask
Skyfall (s orkestrom)
Set Fire to the Rain (s orkestrom)
All Night Parking (Interlude)
Hold On (s orkestrom)
When We Were Young
Someone Like You
Rolling in the Deep
