Satirični put kroz kinesku birokraciju (“I Am Not Madame Bovary”; X. Feng)
Kinesko filmsko tržište je posljednjih godina postalo poznato kao mjesto gdje blockbusteri sa zapadnog tržišta imaju najviše uspjeha. Ali kineska kinematografija unatoč tome iznjedri nekoliko naslova koji se stidljivo provuku na drugu stranu svijeta. Višestruko nagrađivani režiser Xiaogang Feng i pisac Zhenyun Liu udružili su snage i snimili film artističkog izgleda i kulturnog udjela. Film I Am Not Madame Bovary (Wo bu shi Pan Jin Lian baziran je na istoimenom romanu koji je za potrebe drugog medija priredio sam Zhenyun Liu. Poznat po filmovima iz žanra komedije, Feng ne napušta svoju zonu komfora, ali smijeh se ovom slučaju pretvara u satiru te društveni i pravni komentar.
Li Xuelian je, kako bi dobili stan, pristala da se razvede od svog muža, te da se kasnije ponovo uda za njega. Međutim, on je tu priliku iskoristio kako bi našao drugu ženu. Li, izdana i napuštena, odlučuje da podnese tužbu protiv bivšeg muža. Uvjeravajući sud da je njihov razvod lažan ona nastoji ispraviti nepravdu koja je dovela do negativnog mišljenja o njoj. S obzirom na to da su svi papiri za razvod legalni i zakonski sređeni, sud ne može ništa drugo nego donijeti odluku da razvod ipak nije bio lažan. Odlučna u svom nastojanju Li kreće na svoj pravni put sve do samog vrha kineskog pravosuđa. Godine su prolazile, predstavnici su se mijenjali, ali njen postupak je opstao. Zadovoljenje i jedne i druge strane cilj je koji u konačnici mora biti postignut.
Tradicionalna priča
Originalni naziv filma i romana Wo bu shi Pan Jin Lian te motivacijski okvir koji oni nose zasniva se na poznatoj kineskoj priči iz 17. stoljeća. Tako je Pan Jin Lian najpoznatiji ženski lik u kineskoj književnoj tradiciji. Ona je svojevrsni arhetip kineske femme fatale. Nezadovoljna svojim brakom ona ima aferu s drugim muškarcem, a kada njen muž to otkrije, ona i njen ljubavnik ga ubijaju.
Junakinja ovog filma, Li Xuelian, u svom nastojanju da dođe do pravde u jednom trenutku uspoređivana je upravo s Pan Jin Lian. Od tog trenutka njen je cilj da u suludom muško-centričnom birokratskom svijetu dokaže da nipošto nije kao Pan Jin Lian. Zbog relativnog nepoznavanja kineske kulture u drugim krajevima svijeta naziv filma je promijenjen. I Am Not Madame Bovary prilagođen je zapadnom gledatelju, iako film sam po sebi nema ili veoma ima malo sličnosti s gospođom Bovary.
U susret nevidljivom divu
Film je prije svega društvena satira. Li se kao determinirana, nepokolebljiva i strpljiva žena suprotstavlja pravnom sistemu koji ne zna što mu je činiti. Ona je borac zatočen u takozvanoj kafkijanskoj situaciji. Iako je sud moćna institucija, ipak krije mnoge nesavršenosti. Traljavost i nesmotrena neodlučnost pravnih zastupnika upravo na kritički i satirični način govori o svim manama birokratskog i društvenog sistema u Kini.
Međutim, ono što se u prvom dijelu filma pojavljuje kao takvo, u drugom postaje donekle repetitivno i razvučeno. Cijelim trajanjem filma prevladava dijalog s veoma malo pokreta i akcije. I dok je s jedne strane taj dijalog bistar, kvalitetan i ponegdje šaljiv, s druge strane njegova konstantna dominacija nad drugim elementima uvlači film u stagnaciju. Pored toga, događaji koji se odvijaju u drugom dijelu filma (a razmak je nekoliko godina od prvog dijela) sa sobom donose određenu jednoličnost. Radnja se razvlači te ono što bi trebalo povećavati napetost, u konačnici ne ostavlja veliki učinak. Preokret, odnosno sami zaključak filma dovoljno je efektivan i katarzičan i bez toga.
Poziranje slikaru
Element koji od samog početka filma privlači pažnju jeste način snimanja kadrova koji su pretežno u kružnom okviru. On stvara doživljaj kao da događaje promatramo kroz špijunku ili neki aparat cilindričnog oblika. Gledatelja se konstantno drži na distanci pa čak i u trenucima kada se kružni okvir zamjenjuje kvadratom. Ova se smjena kruga i kvadrata odvija sve do kraja, do samog završnog dijela filma, kada se sve širi i prostire preko cijelog ekrana.
Zbog izrazitog ograničenja koji ostavlja izbor ovih okvira samo kretanje likova je ograničeno zbog čega većinu vremena provode nepomični. Uz blistavo uređenu scenu, pogotovo u ruralnim prostorima, te osvjetljenje i relativno statičnu poziciju kamere s veoma malo pokreta, sve dobiva određeni artificijelni ugođaj. Svi ovi aspekti zajedno djeluju tako da scene podsjećaju na slike s platna. Od početka do kraja filma stvara se doživljaj da sve ide kao slijed izvrsno nacrtanih slika koje zamjenjuju priču naratora.
I Am Not Madame Bovary je jedno zaista napeto i zanimljivo gledalačko iskustvo. Bez obzira na to što film traje nijansu duže nego što bi trebao, konačna poanta nije ništa manje značajna i ozbiljna. Svaki element filma ima svoj udio u građenju radnje, te je svakom od njih ponaosob posvećeno dosta pažnje. I premda zbog statičnosti prevladava dijalog, to ne sprječava da gluma, muzika, uređenje i okvir scene budu jaki aduti filma. Inovativan, originalan, snažan i kvalitetan film I Am Not Madame Bovary definitivno je poslastica za sve ljubitelje dalekoistočne kinematografije.
