Kroz prizmu slavenske mitologije: „Čudesna šuma” i „Čarobnjakov šešir”

Animirani film „Čudesna šuma” iz 1986. godine u produkciji Croatia Filma već je u trenutku svoga objavljivanja, zbog činjenice da je riječ o prvom hrvatskom, kao i jugoslavenskom, dugometražnom crtiću, postao instant-klasik, a sličnu je sudbinu doživio i njegov četiri godine mlađi nastavak naslovljen „Čarobnjakov šešir”.

Gledano iz današnje perspektive, međutim, nije teško primijetiti kako je ova duologija s godinama počela sve više padati u zaborav, osobito među ciljanom, najmlađom publikom kojoj jednostavnost njezine animacijske tehnike i efekti te dugi kadrovi kao da sve teže mogu zaokupiti pažnju u vremenu kojim vladaju multidimenzionalni digitalno generirani crtići u kojima se tisuće kadrova nižu u minuti, a koji svojim radnjama predstavljaju akcijske trilere u pravom smislu te riječi.

Velik osjećaj žalosti osjećam zato što klincima i klincezama osnovne poruke i pouke iz spomenutih animiranih filmova o borbi dobra protiv zla, vlastohlepnoj sebičnosti protiv drugarstva svojom univerzalnošću svakako mogu biti korisne i danas, baš kao što bi ona njegova složenija poruka mogla biti zanimljiva odraslijim gledateljima koji traže dublji smisao budući da bajke, pa tako i one filmske, izborom motiva uvijek odaju puno o folkloru i etnologiji podneblja u kojem nastaju.

Svjetsko, a naše

I animacijskim stilom i osnovnom fabulom „Čudesna šuma” jako podsjeća na svega četiri godine stariji crtić iz studija američkog CBS-a, „Faeries”, nastao po uzoru na istoimenu, prekrasnu knjigu najvećeg živućeg britanskog folklorista Briana Frouda.

Od načina prikazivanja začarane šume i zlokobnog zamka koji se nalazi u njezinom središtu i izdiže nad njom, preko kretnji likova koji kao da su hod trajno zamijenili plesom, pa do personificiranih sjekira i koplja kao najvjernijih sluga glavnog negativca, podudarnosti ovih dvaju filmova i više su nego očite, no budući da „Faeries” kod nas nikad nije prikazivan vjerojatnost da je riječ o neovjerenoj posudbi nečijeg intelektualnog vlasništva znatno se smanjuje.

Time se istodobno povećava mogućnost za ponovnim dokazivanjem Jungovih tvrdnji o arhetipovima kao učestalim simbolima koji potvrđuju univerzalnost poruka bajki. Ipak, u usporedbi ovih dvaju crtića jedna je razlika ključna – u zagrebačkom modelu prikazivanja šume kao čudesnog prostora nije bilo potrebno u priču uvrstiti ni vile ni vilenjake, ni patuljke, ni trolove, niti vještice. Po njegovom gledištu sami su po sebi čudesni već oni znanstveno dokazani žitelji šume – životinje i biljke.

Šuma kao čudesni prostor

Ustvari, riječ je o odrazu stoljetnog odnosa koji je univerzalan svim slavenskim narodima u doživljavanju prostora šume. On je njihovoj tj. našoj kolektivnoj svijesti dugo ostao poprilično snažan jer je riječ o skupini naroda koji su za europske uvjete dugo ostali dominantno ruralni, u suživotu s prirodom kao istodobno bliskom/poznatom i mističnom/nedokučivom.

Dok su kod Kelta, a donekle i kod Germana, rubna područja ljudske prisutnosti poput šuma, planina, jezera ili mora obično doživljavana kao portal za ulazak u neku drugu dimenziju kojom vladaju bića iz svijeta fantastike, kod Slavena ta mjesta sama po sebi predstavljaju mističan prostor.

Stoga slavenska tradicija puno veće mjesto posvećuje govoru o magičnim svojstvima drveća ili cvijeća te skrivenom znanju životinja, a ako tradicija i govori o postojanju nadnaravnih bića, onda ih se doživljava kao sve vrijeme prisutna u istoj dimenziji s nama, npr. skrivena duboko u samim šumama. Gledanje „Čudesne šume”  možemo izjednačiti s gledanjem neke djeci prilagođene varijacije na temu iz kakve Jesenjinove poeme ili Nazorove pripovijetke iz rane faze.

Nadnaravnost prirodnih sila

U tom je svjetlu posebno interesantan prikaz prirodnih sila, također duboko prožet vjerom u njihovu nadnaravnost. Kroz radnju „Čudesne šume” moguće je prepoznati prikaz svih četiriju prirodnih elemenata, predstavljenih kao četiri kraljevstva koja njeguju suživot, ali čije su sile međusobno posve oprečne.

Vodu predstavlja područje vladavine gospodara Neptuna (a donekle i cara Mrazomora iz „Čarobnjakovog šešira”), vatru dubina podzemlja kojom vlada gospodar Vatroslav, a zemlju podzemni prostor bliže površini u kojem stoluje gospodar Gljivarko. Sve su ove sile prikazane kao suštinski dobre, ali istodobno i pomalo zastrašujuće, budući da su naglašeno jače i od životinja i od ljudi te je uputno ne izazivati ih.

Vjetar kao promjena

Ipak, najzanimljiviji je prikaz elementa zraka, dočaranog kroz prikaz snage vjetra, jedinog bez predstavljenog gospodara-zaštitnika, ali ujedno i najjačeg. Svojim je djelovanjem vjetar prikazan kao vrijednosno neutralan, kao vjesnik promjene koja može biti i nabolje i nagore, a u životu će najbolje proći onaj tko se prepusti sudbini koju donosi njegovo strujanje, baš poput Čička Neodoljivog koji je ujedno i pripovjedač u filmu.

Takav odnos prema vjetru predstavlja konstantu hrvatske pučke tradicije. O takvim je vjerovanjima studioznu knjigu priredio umjetnik Zdenko Bašić, a njihov je osnovni motiv poznat čak i Thompsonu.

Dabrovi kao predstavnici ljudskog djelovanja

Iz vjere u potrebu za ovakvim odnosom čovjeka i prirodnih sila nastala je i ona modernija, uvjetno rečeno ekološka, dimenzija priče o Čudesnoj šumi. Naime, odnos ljudi (u liku slikara Petra Palete kao jedinog predstavnika cijele vrste) prema prirodi prikazan je kao zaštitnički, a nije slučajno određeno da zli Kaktus-car iz Šume posebno želi protjerati dabrove jer su oni, u djeci namijenjenoj simplifikaciji u ovom filmu uobičajeno prikazivani kao najsličniji ljudima – oni grade brane i mostove, funkcioniraju kao nekakva pilana u malom i slično.

Međutim, takvi postupci ljudi (i dabrova) nisu prikazani kao faktor potencijalnog uništenja šuma te pojačavanja čovjekove dominacije nad prirodom, nego kao mogućnost povećanja razine skladnog suživota čovjeka i šume, čovjeka i prirode. Takav uzajaman odnos ljudi i prirode ponovno je posuđen iz tradicionalnosti, iz načina života starijih generacija u seoskim sredinama u neposrednoj blizini (čudesnih) šuma, a koji bi se današnjim rječnikom mogao nazvati atmosferom održivog razvoja.

Čarobnjakov šešir udaljava od pastoralnog

S druge strane, „Čarobnjakov šešir” se uvelike odmaknuo od opisanog pastoralnog ugođaja prirode i njezinih stanovnika te se približio poetici klasičnog fantasy-filma zapadnjačkog tipa. Njegova radnja tako obiluje vilama, patuljcima, zmajevima, čarobnim mačevima koji igrom slučaja uvijek u pravom trenutku završe u pravim rukama, ali i prikazima tehnoloških dostignuća koja su u pojedinim scenama toliko intenzivna da se gledatelji s pravom mogu zapitati je li car Mrazomor gospodar leda kao agregatnog stanja ili možda LED-tehnologije.

Iako se njegova radnja može interpretirati kao aluzija na tehnološko društvo koje zagušuje život u šumi, tako da ona ostaje zamrznuta u trenutku, konzervirana za gledanje i divljenje onima koji s njom inače nemaju doticaja, ali stoga bez mogućnosti da zbilja živi, vjerojatnije je kako je ovdje ustvari riječ o želji autorskog tima da nadmaši sam sebe, a time je na koncu stvoren otklon od izvorne originalnosti „Čudesne šume”.

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.