Daredevil: Born Again – Rođenje razočaranja

Piše: Zvonko Lončar

Dragi ljudi, Disney i Marvel Studios ponovno su “uspjeli”. Kao što vidite, nema uskličnika – što znači da je još jedno razočaranje stiglo pred moje oči. Ovog puta riječ je o seriji Daredevil: Born Again, koja je premijerno prikazana u ožujku ove godine. Malo upozorenje: bit će i spoilera u tekstu, ionako ne želite gledati ovu seriju.

Kreativni um iza serije Daredevil: Born Again, je Dario Scardapane. U glavnim ulogama pojavljuju se Charlie Cox kao Matt Murdock/Daredevil i Vincent D’Onofrio kao Wilson Fisk/Kingpin. Četvrta sezona je narativni nastavak Netflixova Daredevila, očigledno za one koji su gledali tri sezone te odlične serije, jer glavne uloge i dalje tumače isti glumci. Nažalost, “novi” Daredevil daleko je i kao lik i kao serija od svojih prethodnika.

Serija počinje emotivno i dinamično. Na tren je izgledalo da ipak ima nade za našeg maskiranog osvetnika, no ubrzo se pokazalo da moje nade nisu bile opravdane. Ukratko, i Daredevil i Wilson Fisk odlučili su ostaviti svoje alter ega iza sebe i posvetiti se svojim poslovima. Matt Murdock nastavlja pravnu karijeru, dok je Wilson Fisk odlučio ući u politiku. No je li sve kako se čini? Kao što pretpostavljate, nije!

“Običan borac”

U većem dijelu serije Daredevila gotovo i nema, iako je on glavni lik. Matt Murdock i dalje je središnja figura, ali serija je uglavnom pravna i socijalna drama s povremenim akcijskim scenama. Ponavljaju se unutarnji i vanjski konflikti glavnog lika, već viđeni u prethodnim sezonama. Opet je tu dilema oko ubijanja negativaca, Matt ima novu djevojku, ali ne zna kako uskladiti privatni i osvetnički život. Društvena nepravda ga i dalje muči.

Sve je to Matt Murdock već prošao, ali čini se da je zaboravio i da njegov karakter nije napredovao. Dodatni je problem što ova verzija Daredevila djeluje kao običan borac – muči se s prosječnim protivnicima, dok je još nedavno bez problema svladavao stotine nindža i drugih vještih boraca. Pred kraj serije, iznenada postaje izuzetno opasan borac, i to dok je teško ranjen. Ukratko, pisci se nisu proslavili kad je glavni lik u pitanju.

Stanje je još gore kada je u pitanju antagonist Wilson Fisk/Kingpin. Njegov lik je u prvoj sezoni Daredevila bio vjerojatno jedan od najbolje napisanih negativaca koje smo imali prilike gledati na malim ekranima. Kao što smo već naveli, Fisk donosi odluku da će se sada posvetiti politici te kreće u borbu za mjesto gradonačelnika New Yorka, u čemu i uspijeva.

No, dok je Fisk kojeg smo poznavali bio podjednako zvjerski brutalan i inteligentan, novi Fisk djeluje znatno manje pronicljivo. Na mjestu gradonačelnika izgleda kao netko tko je za politiku čuo tek nedavno, pa se sada čudi što postoje procedure kojih se mora držati i što ne može vladati gradom kao apsolutni vladar. I to nije sve, većinu sezone pratimo ga kako pokušava spasiti svoj brak i hoda na savjetovanje za parove! Kakvo vrijeme za biti antagonist!

Bez dobrih negativaca, nema ni dobre serije

Serija uvodi i novog negativca, ime mu je Muse. On je još jedan lik o kojem ne treba previše razmišljati, jer nije ni kvalitetno pisan ni pamtljiv. Njegovo pojavljivanje u seriji je kratko, a ako me pitate zašto uopće postoji, ne znam.

Sporedni likovi su također naporni sami po sebi. Naravno, bombardirani smo nepreglednom gomilom nepotrebnih cameo uloga, no to je bilo i za očekivati. Pravi je problem što su se pisci serije potrudili da bitne sporedne likove iz ranijih sezona zamijene novima, koji su mnogo slabije napisani. Neki od tih novih likova djeluju potpuno nevjerojatno. Tako upoznajemo jednu djevojčicu koja Matta Murdocka uzima na red i predbacuje mu što kao slijepi odvjetnik ne učini više u vezi sa serijskim ubojstvima u gradu. Doista, koji je smisao svega toga? A bolje da i ne spominjem životnu partnericu Wilsona Fiska, koja se od muzejskog kustosa pretvorila u mafijaškog superšefa.

Dva sporedna lika

Moram se još dotaknuti dva sporedna lika. Prvi je Foggy Nelson, bliski prijatelj Matt Murdocka i njegov partner u odvjetničkom uredu. Odličan lik, pravi prijatelj vječno pozitivnog stava, koji je uz Murdocka rastao kroz tri Netflixove sezone i mnogima postao omiljen. I što je nova sezona učinila s tim fantastičnim likom? Ubila ga je u prvoj sezoni. Nevjerojatno je koliko je lako uništiti nečiji rad samo da bi se time kompenzirao manjak kreativnosti u pisanju zanimljive priče.

Drugi sporedni lik je Frank Castle, poznatiji kao Punisher. Ako ste gledali drugu sezonu Daredevila, znate da je Punisher nezaustavljiv stroj za ubijanje u tijelu ljudskog bića, iznimno inteligentan, fizički snažan, čelične volje i vješt s apsolutno svakim oružjem. I što takva osoba odluči učiniti u ovoj sezoni? Goloruk napadne dvadeset naoružanih policajaca i vojnika, odbacujući svaku taktičku prednost, te bude zarobljen kako bi ga, pretpostavljam, ako se snimi druga sezona (nadam se da neće), Daredevil mogao spasiti. Stari Punisher ubio bi ne 20 nego 200 tih korumpiranih policajaca, a da im ništa ne bude jasno. Ali, eto, čini se da je došlo neko novo vrijeme i za njega.

Tko to piše?

Što se priče tiče, ova sezona je jedno od onih razočaranja koja kroz sve svoje epizode ne zna ni gdje točno ide ni što točno želi. Kraj nije pravi kraj u smislu dramaturške zatvorenosti, već tek nagovještaj nove sezone. Veliko otkrivenje na kraju serije je – Wilson Fisk ipak nije benevolentni političar, kako nam je rekao na početku sezone, već je i dalje zao negativac. Tko je to mogao očekivati?! Neke epizode su takve da se jednostavno pitate koja im je svrha. Bitni događaji često su toliko nelogični da čim malo počnete razmišljati o njima, shvatite da to nije najpametnije što možete učiniti kod ovakve serije.

Jedan od primjera je Daredevilovo spašavanje iritantne djevojčice koju smo ranije spomenuli. Negativac joj ispumpa 2,5 litara krvi, a Daredevil je vraća u život masažom srca. Znate koliko krvi ima djevojčica od 40 kilograma? Oko 2,6 litara. No, pretpostavljam da masaža srca magično stvara velike količine krvi potrebne da bi iritantne djevojčice mogle nastaviti živjeti.

Drugi primjer je otkriće jednog od likova da dio New Yorka zapravo nije dio ni New Yorka ni SAD-a! Tamo, navodno, ne vrijede nikakvi zakoni i možete ubiti koliko god ljudi želite, a da nitko ne reagira. I eto, više od sto godina nitko to nije primijetio! Tko piše te stvari i tko kaže – e, ovo je dobro?

Politika nas prati u stopu

Izrazito je prisutan politički podtekst usmjeren na aktualnu situaciju u SAD-u. Fisk je prikazan kao vrsta trumpovskog političara, poznat po korupciji i kriminalu, ali ga dio glasača ipak bira jer “će obaviti posao”. U seriji se ističu i socijalni problemi, osobito pitanje krađa u New Yorku, gdje je to veliki problem zbog izuzetno malih kazni pa se krade na sve strane, a trgovine nemaju drugog izbora no staviti i najosnovnije proizvode pod ključ.

Koliko je to apsurdno možete istražiti na u internetskim bespućima. Nadalje, tematizira se političko i policijsko prekoračenje ovlasti i odgovornost vlasti za stvaranje problema koje kasnije pokušava riješiti još gorim mjerama. Serija jasno odabire stranu u ovim kompleksnim pitanjima, a to svakako nije strana Donalda Trumpa.

Igra na sigurno

Što se režije i vizualnog stila tiče, on nije konzistentan kroz cijelu sezonu, ali daleko od toga da je loš. U prvoj epizodi primijetit ćete da se njeguje stripovska estetika koja naglašava kontraste boja, koristi svjetlo i zvuk za dočaravanje atmosfere.

Lik Daredevila postavlja se u središte kadra i oko njega se organizira prostor filma. Borbe unose više dinamike u upotrebu kamere, a montaža ubrzava. No, kao što smo rekli, veći dio serije je pravosudna i socijalna drama, pa se režija prilagođava žanru, dok vizualni stil od stripovskog prelazi u očekivano realistični.

Također se u seriju dodaju reportažni isječci jedne nezavisne novinarke. Uglavnom sadrže mišljenja građana o brojnim temama, kao što su Wilson Fisk, Daredevil ili stanje kriminala u New Yorku. Njihova funkcija, osim što pokazuje da građani nemaju unificirano mišljenje o raznim temama, ne donosi značajnije informacije.

Izrazito bitna stavka prve tri sezone Netflixova Daredevila bila je fantastična koreografija borbi, a Daredevil: Born Again ne zadovoljava ni na tom testu. Neke borbe djeluju previše sporo i loše su izvedene, no ima i nekoliko bolje koreografiranih scena borbi.

Da zaključim, Daredevil: Born Again učinio bi nam svima uslugu da je bio Daredevil: Aborted. Ne donosi ništa posebno novo ni karakterima ni priči, i pravo je čudo da scenaristi iz bogatog stripovskog materijala nisu uspjeli izvući nešto što još nismo vidjeli. Pretpostavljam da se “išlo na sigurno”, a rezultat je sezona koja nudi niz već viđenih ideja, ali ih provodi daleko manje uspješno nego što je to bilo u prve tri sezone. Mogao bih se još posvetiti lošim stranama serije, no i za mene i za vas, bolje je da tu stanem. Ako imate nešto pametnije za raditi u životu i volite Netflixovog Daredevila, preskočite ovo – ne vrijedi.