Darko Rundek u Booksi – „Ugodnije mi je biti glazbenik nego pjesnik“
Booksa je u sklopu svog dugogodišnjeg programa Književni budoar pokrenula novu tribinu pod nazivom Književnost između. Cilj tribine jest predstaviti umjetnike kojima književnost nije primarna djelatnost, ali je njihov rad blisko povezan s njom i drugim umjetnostima. S obzirom na takvu koncepciju, Darko Rundek nameće se kao logičan izbor za prvog gosta tribine, s kojim je u prepunoj zagrebačkoj Booksi razgovarala Dunja Kučinac.
Velik interes za razgovor s Rundekom ne čudi – od prvih ploča s Haustorom do posljednjeg albuma Plavi avion koji je dočekan s oduševljenjem kritike i publike, Rundek slovi za jednog od najboljih domaćih glazbenika čiji rad često korespondira s ostalim umjetnostima, a aktivan je i u kazalištu i radijskoj umjetnosti. Razgovor u Booksi započeo je aktualnom temom – knjigom Rundek, između koja je nastala u suradnji s Antom Perkovićem. Sam Rundek objasnio je kako je sam nesklon samoj biografiji kao formi, i da nikako nije mogao zamisliti da se o njemu živom piše biografija, tako da je knjiga nastala od fragmenata njihovih razgovora, Rundekovih stihova pa čak i doslovno prenesene prepiske e-mailom. Na rad na takvoj knjizi Rundek je djelomično pristao i zbog samog Ante Perkovića, čije pisanje o glazbi uspoređuje s onim kako je formalist i teoretičar Viktor Šklovski pisao o poeziji Majakovskog.
Razgovor s Rundekom nastavio se do njegove zbirke Duhovi – Uhovid u kojoj su sakupljeni tekstovi raznih pjesama, ali i pjesme koje nisu nikada otpjevane. Papir dobro stoji tim pjesmama, tvrdi Rundek, koji je i objasnio naziv zbirke koji je nastao kao igra riječi, a dobro opisuje zbirku budući da su neke od tih pjesama napisane za slušanje, a mogu biti i čitane s papira. Svojim pjesmama Rundek često u tiskanom izdanju pridružuje i posebnu vizualnu formu, za koju inspiraciju crpi iz poezije Majakovskog. U razgovoru se dotakao i teme čitanosti poezije, vezano uz vlastitu izjavu kako ovo nije vrijeme za poeziju. Svoj literarni krajolik ipak nalazi u poeziji velikog sufijskog pjesnika Rumija i srednjoškolsku lektiru iz poezije, poput Šimića, Rilkea, Majakovskog i drugih pjesničkih klasika. Na pitanje iz publike o odnosu glazbe i stihova u njegovom stvaralaštvu, sam Rundek kaže kako se uvijek ugodnije osjećao kao glazbenik nego kao pjesnik. Ipak, zaključuje, ne može reći kako je glazba ikad bila uspješnija od njegovih stihova.
Važan aspekt u stvaralaštvu Darka Rundeka zauzima i rad na radiju, koji nije toliko poznat široj javnosti. Radio sam opisuje kao intiman medij na kojem voli slušati pročitanu prozu ili poeziju te ističe Treći program Hrvatskog radija kao radio koji voli slušati. Rundek ima sjajne ideje vezane uz radio, koji uvijek vidi kao potencijalno umjetnički medij zbog njegove izrazite (i često zloupotrebljavane) sugestivnosti, pa tako zamišlja radio na kojem bi se samo čitala umjetnička književnost i koji bi ljudi mogli slušati u automobilima umjesto svih komercijalnih radio stanica. Duhovito je s publikom podijelio i iskustvo rada na piratskoj radio stanici tijekom rata u Hrvatskoj.
Iako je po zanimanju kazališni redatelj, u kazalištu se češće pojavljivao kao autor glazbe za razne projekte i glumac nego kao redatelj. Bio sam loš redatelj, glumci se uvijek vrijeđaju ako im demonstriraš kako nešto odglumiti – kaže Rundek koji se s radošću prisjeća suradnje s Ivicom Buljanom i Oljom Savičević Ivančević na adaptaciji njenog romana Adio kauboju. Između Rundeka i Olje Savičević očito vlada ljubav – Olja Savičević u spomenutom je romanu zapisala kako Rundek nikad nije snimio lošu stvar, dok Rundek hvali njenu sposobnost stihovanja koja je došla do izražaja prilikom zajedničkog rada na songovima. Tu predstavu, koju kritika nije dočekala s oduševljenjem, opisuje kao izrazito dobar pokušaj da se u izrazito sugestivan prostor postavi roman koji nema dramaturšku snagu.
Rundek ističe kako mu je uvijek raditi glazbu za kazališne projekte u kojoj ona ima posebnu dramaturšku funkciju, a svoj rad opisuje kao kemiju između muzike, šuma, tonova i sličnog. Ugodno druženje Rundek je zaključio konstatacijom da više ne održava koncerte u velikim prostorima jer se nema snage nadglasavati s publikom te izrazom poštovanja prema Đorđu Balaševiću, jednom od najpoznatijih balkanskih kantautora, kojeg opisuje kao nezaustavljiv stroj za proizvodnju predivnih rimovanih stihova pjesama.
Sljedeći gost tribine u Booksi jest srpski hip-hop pjevač Marčelo koji će dan prije svog koncerta u KSET-u govoriti o svojim angažiranim stihovima, stripu i mnogočemu drugome.
