Dokumentarci o ljudskim pravima koje ne smijete zaobići

The Act of Killing (2012) dokumentarac je Joshue Oppenheimera koji priča dotad nedokumentiranu priču o progonu komunista, političkih neprijatelja i etničkih manjina tijekom 1965. i 1966. godine u Indoneziji, nekoliko mjeseci nakon što je vojska svrgnula indonezijsku vladu. Riječ je o genocidu o kojem se šuti skoro pedeset godina, a pretpostavlja se da je tada i u idućim desetljećima Suhartove vladavine ubijeno između 500 tisuća i dva milijuna ljudi, a do danas nitko nije odgovarao za to. Joshua Oppenheimer sedam je godina proveo intervjuirajući bivše gangstere koji su postali jedan od najjačih odreda smrti u Sjevernoj Sumatri. Pripadnici odreda pred kamerom pokazuju kako su mučili i ubijali ljude, glume događaje te pričaju svoja osobna iskustva o tom vremenu. U pozadini dokumentarca cijelo je vrijeme pitanje jesu li oni svjesni zločina koje su počinili i osjećaju li grižnju savjest? The Act of Killing (Čin smaknuća) imat ćete priliku pogledati na Human Rights Film Festivalu koji počinje 8. prosinca i traje do 14. prosinca, a uz njega će se na festivalu prikazati novi Oppenheimerov film: The Look of Silence (Pogled tišine).

Enemies of the People (2009) dokumentarac je koji su režirali Rob Lemkin i Thet Sambath, a prikazuje Sambathovu desetogodišnju potragu za istinom o poljima smrti u Kambodži. Pretpostavlja se da je tijekom vladavine Crvenih Kmera koje je vodio Pol Pot ubijeno 1.7 milijuna Kambodžana. Među žrtvama su se također našli Sambathovi roditelji  i brat te je on 1999. godine počeo aktivno tražiti one koji su sudjelovali u ubojstvima tog vremena. Za razliku od genocida u Indoneziji koji nikad nije javno osuđen, na genocid u Kambodži reagirali su Ujedinjeni Narodi te se na bivše ubojice gleda kao na sramotu i dan danas ih se aktivno traži i zatvara. Zbog toga Sambathu nije bilo jednostavno doći do iskaza običnih vojnika i činovnika koji su odvodili ljude na polja smrti i tamo im rezali grla, a posebno mu je teško bilo infiltrirati se u obitelj druge osobe po važnost iza samoga Pol Pota. Ono što slijedi pokušaj je dobivanja priznanja, ali i nekog objašnjenja zašto se to sve dogodilo i zašto je njegova obitelj morala umrijeti.

Nostalgia for the Light (2010) dokumentarac je Patricia Guzmana koji povezuje zvjezdano nebo iznad pustinje Atacama s utjecajem Pinochetove diktature na Čile. Pustinja vrvi zvjezdarnicama jer se iznad nje svemir vidi bolje nego igdje drugdje u svijetu. Astronomi upiru teleskope u nebo u potrazi za odgovorima na nastanak svijeta i svemira. Zbog načina na koji svjetlost putuje, mnoge zvijezde u koje gledaju više ne postoje te je astronomija na neki način direktno gledanje u prošlost. Na isti način žene čiji su voljeni ubijeni u logorima i zatim bačeni u pustinju traže njihove ostatke jer znaju da ništa nikad ne nestaje na najsušem mjestu na Zemlji. Kroz njihova sjećanja gledatelj zaviruje u prošlost i saznaje kako je to bilo za vrijeme Pinocheta, što se sve radilo političkim zatvorenicima te na koji način ljudi koji su izgubili svoje najdraže mogu pronaći utjehu u astronomiji i gledanju u noćno nebo.