Vizart

Domagoj Šokčević: Ilustracija prepuna melankolije i retro prizvuka

Vrijeme čitanja: 7 minute

U bespućima Instagrama počele su se pojavljivati ilustracije zagasitih boja i vintage stila. Naša je misija bila saznati koji se to umjetnik krije iza ovih zanimljivih vizuala koji odišu nostalgičnim odlikama art décoa i ugostiti ga u našem ‘gramu umjetnosti. Domagoj Šokčević samozatajni je ilustrator koji obožava zimu, a njegova ilustracija kupa se u retro stilu i nostalgiji. Svakodnevni život najveća mu je inspiracija, a životni trenutci (koji prečesto prođu nezapaženo) glavne su mu teme. Domagoj je ilustrator, tekstilni dizajner i vizualni umjetnik sa sjedištem u Hrvatskoj, a popularnost njegovih ilustracija širi se daleko preko naših granica.

Prilikom stvaranja spaja različite kombinacije boja i oblika koji odišu prekrivenom melankolijom i zaustavljanjem vremena. Njegov talent i vještina se ogledaju u tome što prizvuke art décoa u potpunosti prilagođava svom osobnom stilu. U svojim ilustracijama postiže toplinu boje, kombinira nostalgiju sa srećom i pozitivom, a sve to dok secira svijet oko sebe. Što nam je o sebi i svojoj umjetnosti otkrio ovaj svestrani ilustrator i zaljubljenik u avione, glazbu i snijeg pročitajte u nastavku.

Za početak, reci nam malo više o tome tko je i što je Domagoj Šokčević?

Ja znam tko sam ja, no volim čuti od drugih ljudi, što misle tko je Domagoj Šokčević. Ponekad me to zaista zaintrigira, pa ću ovo pitanje ostaviti na vama da sami istražite. Zabavnije je, zar ne? 🙂

Kako je započeo tvoj ilustratorski put? Jesi li na početku sanjao da ćeš biti tu gdje si danas?

Prije nekoliko dana bilo je točno godinu dana otkako sam se okrenuo svijetu ilustracije. Naime, tada sam se nalazio u jednom od težih perioda svoga života, čemu je pridonijelo jako puno toga u kratkom vremenu. Kada se nađete u takvom periodu preostaje vam jedno da sjedite svakodnevno s lošom energijom ili da ostavite iza sebe loše i krenete dalje. Tako je bilo i sa mnom, krenuo sam dalje, te sam razmišljao što bih dalje mogao učiniti za sebe. Naime, obitelj mi je također u umjetnosti, mislim da crtati volim otkada svjesno znam za sebe da postojim, te sam htio tu svoju crtačku stranu napokon staviti u prvi plan svog života.

O ilustraciji sam razmišljao par godina unatrag, no nikada nisam imao nešto više slobodnog vremena kako bi se mogao tomu posvetiti. Tako sam razmišljao što bih to dalje mogao napraviti te sam odlučio krenuti s ilustracijom. Sjeo sam i krenuo s crtanjem. Mislim da je to bila jedna vrlo brzo donesena odluka, u jednome danu. I tako sam krenuo s crtanjem i objavljivanjem ilustracije za ilustracijom. Nekoliko mjeseci nakon, javljaju mi se dva agenta iz dvije različite ilustratorske agencije, sa željom da me zastupaju. Sada me zastupaju pariška Agent 002 Ilustratorska agencija u Francuskoj i francuskim govornim područjima, a u ostatku svijeta, globalno me zastupa Owl Illustration Agencija iz Slovačke.

Ne, dapače, na početku nisam ni na sekundu pomislio, niti sanjao kako bih mogao biti tu gdje se danas nalazim. Naravno, jako puno truda i rada je svakodnevno uloženo u samo crtanje. U tom periodu sam tek doživio i shvatio što zapravo znači kada ti se jedna vrata zatvore, a druga otvore.

ilustracija, Domagoj Šokčević
Ilustracija: Domagoj Šokčević

Kako bi sam sebe predstavio kao ilustratora?

Ilustrator koji uistinu voli ono što radi.

Možeš li nam opisati što čini tvoj ilustratorski potpis? Jesi li imao periode traženja ili je odmah bilo jasnu u kojem će smjeru teći tvoja ilustracija?

Što se tiče mog ilustratorskog potpisa, to više volim ostaviti publici da prokomentira, mislim da je to više na njima, nego na meni. Tako da to pitanje također ostavljam publici da ga izuči.

Naravno imao sam periode traženja od samog početka, no u isto vrijeme znao sam u kojem smjeru bih volio ići sa svojim stilom. Od samog početka tu je bio prisutan nekakav, rekao bih taj, retro stil – zagasitije boje i igra različitim teksturama. Ilustracija može biti vrlo unikatna umjetnost, pa čak i s jednom bojom i pet linija, samo treba imati prirodni osjećaj za boje, kompoziciju, a naravno tu je prisutan i sam dizajn. Iako se više baziram na to kao umjetničko djelo, nego nekakav dizajn. Dodao bih još kako se nikada ne treba zadržavati na jednome stilu, nego uvijek treba istraživati nove stilove i jako puno eksperimentirati.

Kako svoje motive i teme vučeš iz trenutaka svakodnevice, zanima nas kako ih točno odabireš? Što ti najviše okupira pažnju, a onda i umjetnost?

Najviše mi pažnju zauzmu sami ljudi; prijatelji, obitelj, pa čak i svakodnevni stranci kojima sam svakodnevno okružen. Ljudski odnosi, situacije i osjećaji su ti koji mi daju inspiraciju za sve što radim. U današnjem svijetu svi živimo prilično ubrzanim tempom i samim time zaboravljamo na nekakve bitne i male svakodnevne trenutke i međuljudske odnose na kojima se gradimo. Usudio bih se reći kako pojedinci zaboravljaju na takve stvari, te se baziraju na površnost života i odnosa i tako zanemaruju i odbacuju sve ostalo. Samim time to je prvenstvena tematika mojih ilustracija. Prenosim vlastite, obiteljske i prijateljske osjećaje i određene situacije na ilustracije.

Isto tako pokušavam te nekakve male životne stvari, za koje zaboravimo koliko su uistinu bitne, prenijeti na ilustraciju, kako bi se podsjetili što je zapravo bitno. I zapravo oduvijek sam volio spajati to dvoje, ljude i umjetnost. Sve proizlazi od samih osjećaja i emocija.

Domagoj Šokčević, ‘fox in the woods’


Kojim se medijima koristiš? Koji su ti u ovom trenutku najdraži alati za stvaranje?

Skice radim olovkom na običnom čistom papiru. Nakon dovršenih skica, skeniram ih, te prebacujem na svoje računalo. Same ilustracije radim u Adobe Photoshopu, u kojem radim već preko 10 godina. U početku sam znao igrati se kombinacijom Adobe Illustratora i Adobe Photoshopa, no iskreno Illustrator mi je malo kao osoba bez empatije i duše, iako ima širok spektar različitih i zanimljivih alata. Adobe Photoshop mi je i dalje broj jedan. Unatoč ilustracijama koje radim u digitalnom programu, u slobodno vrijeme volim slikati ilustracije s akvarelom, pa evo možda i u skorije vrijeme počnem objavljivati ilustracije u akvarelu.

Stvaraš li u trenucima inspiracije ili si kreativan na zahtjev (i kako gledaš na to)?

Stvaram u trenucima inspiracije, a to je kod mene poprilično svaki dan, pa se zna dogoditi da moj unutarnji sistem malo pregori od frcanja ideja na sve strane, pa trebam uzeti par dana slobodnog, hahahahaha. Kreativan sam i na zahtjev, dapače, kako me zastupaju dvije agencije, agenti mi pronalaze poslove za moj stil, pa većinom to budu zanimljivi projekti, no zna se dogoditi da dobijem meni osobno, malo manje zanimljive projekte, pa se treba prilagoditi tim nekakvim zahtjevima klijenata i slično tomu. Kada dođu takve situacije, tu isto malo pregoriš, no jači si od toga, pa na kraju ipak sve bude u redu.

Koji su ti projekti ili projekt na kojem si do sada radio posebno dragi i zašto?

Prije nekoliko dana sam objavio svoj prvi projekt na kojem sam radio. To je bio projekt naslovne ilustracije za 100. godišnjicu kina Le Louxor za novine Le Journal Du Village Saint Martin, koji su bazirani u Parizu. Sa spomenutim projektom debitirao sam na Francuskoj sceni. Nažalost za sada još ne smijem otkriti o čemu je riječ, no u protekla dva mjeseca radio sam na dosta raznovrsnih ilustracijskih projekata, od naslovnica magazina i časopisa do konceptualnih ilustracija za izdavačke kuće. Trenutno radim na novim uzbudljivim projektima i mislim da će se tu naći meni osobno dragi projekti. Kada ti projekti budu dostupni javnosti, malo ćemo opet porazgovarati, pa ću vam otkriti zašto su mi dragi.

Imaš li neostvarene umjetničko-autorske ambicije?

Hmmm… ovo je sada poprilično škakljivo pitanje za mene, pošto sam vrlo ambiciozna i znatiželjna osoba za novim poslovima, hobijima itd., hahahah. Da, imam ih. Volio bih nekada u životu proširiti svoju listu znanja i poslova, te bih volio okušati se više u animaciji, dizajnu interijera, fotografiji/videu, ali i pored toga, dosta velika želja mi je naučiti svirati klavir i bubnjeve!! (samo naučiti svirati, ne pjevati, ne želite me čuti kako pjevam).

Domagoj Šokčević, ‘are you afraid?’

Svakako te moram pitati o Instagramu kao platformi koja ti pruža mogućnost da pokažeš svoju ilustraciju? Misliš li da bi ti bez nje bilo teže doći do publike?

Uh, bome ste me lijepo potrefili s ovim pitanjima. Ovo je jedno kompleksno pitanje zapravo. Naime, generalno nisam ljubitelj društvenih mreža, previše oduzimaju vremena i sve je samo izvrnuto na sve strane. No, tada se pojavljuje ta strana Instagrama, koja služi kao platforma za promoviranje svog rada. Konkurencija je abnormalno velika na Instagramu, uz to još igraju ulogu algoritmi i slično, i stvarno, nekada je previše teško probiti se i doći do publike. Ali eto, danas je to jedan od najvećih načina kako doprijeti do publike i proširiti se sa svojim radom, jednostavno je neizbježno, pa si na neki način ‘’prisiljen’’.

Imaš li poruku za mlade ilustratore koji tek trebaju stupiti na scenu i tržište?

Volio bih poručiti ne samo ilustratorima, umjetnicima, nego i svim ostalima koji ovo čitaju, čime god da se bavili ili da i nije nužno riječ o poslu, da NE ODUSTAJU! Počnite raditi ono što uistinu volite ili ako već i radite to ili žudite za nečim, ne odustajte, ni pod koju cijenu. Radite jako puno sa željom ka ostvarenju svojih ciljeva, i kada dođu najgori dani da želite odustati, ne odustajte. Ne dopustite lošoj energiji da vas pobjedi. Koliko god vremena vam trebalo, mjesec, pet mjeseci, godina ili pet godina, na kraju će se sve isplatiti. Jer samo se trud, volja, želja i ambicija isplate.

Naposljetku, gdje te možemo pronaći ako tvoje ilustracije poželimo imati za sebe?

Dakle, uskoro otvaram novu web stranicu, domagojsokcevic.com. Na njoj ćete moći naručiti neku od mojih ilustracija. A do tada me možete kontaktirati preko mog Instagram profila.

Nedavno sam izbacio i Limited Edition seriju radova u samo 30 primjeraka koje se prodaju u Humble Galeriji u La Flotteu, Francuskoj. Svakako možete posjetiti njihovu online web trgovinu, ostalo je još nekoliko primjeraka.

Be social

Komentari