Editors (Dom sportova): Iscrpna šetnja kroz najveće hitove

Nakon osmog po redu gostovanja Editorsa u Zagrebu, došli smo do toga da razliku među održanim koncertima možemo praviti jedino prema odsviranoj set listi, a pjesama je jučer bilo po svačijem ukusu.

Na najvećem dosadašnjem koncertu u Zagrebu, u maloj dvorani Doma sportova, Editors su još jednom potvrdili i nesebično ukazali, a da toga nisu bili ni svjesni, zašto su toliko dragi domaćoj publici i zašto ih uporno nazivamo miljenicima. Ova petorka je u nepuna dva sata svirke izvela 24 pjesme s naglaskom na neke od najvećih hitova u svojoj karijeri, ali krenimo redom.

Whispering Sons

Besprijekorna organizacija dovela je do toga da je satnica bila ispoštovana u minutu bez ikakvog kašnjenja. U osam sati navečer na pozornicu male dvorane Doma sportova popeo se belgijski post punk sastav Whispering Sons. Prostor se tek počeo puniti, tako da je za vrijeme njihovog polusatnog nastupa parter bio vrlo prohodan.

Dosta mračniji u svom zvuku, ali odlični u prenošenju atmosfere i izvedbi uživo, zaintrigirali su me svojim zvukom, vrijedi proučiti njihovu diskografiju. Bez previše filozofije bend je nizao pjesmu na pjesmu, a vrlo brzo se mogla prepoznati i jedna zajednička karakteristika pjevačice benda i Toma Smitha – naglašene mimike i specifična ekspresija lica i tijela za vrijeme pjevanja.

U pola 9 bend se oprostio naklonom od prorijeđene zagrebačke publike, a oni jako nestrpljivi imali su još pola sata za skratiti do koncerta voljene petorke iz Birminghama.

Ono što se s nestrpljenjem čekalo

S prepunjenim parterom i tribinama koje su bile zauzete skroz do rubnih dijelova, koji ionako nisu pregledni za gledanje koncerta, siluete na pozornici probijaju se kroz dim i konačno se ukazuju poznala lica – vrijeme je za Editors. Cijelo vrijeme sam zapravo razmišljala kojom pjesmom će započeti koncert, iako su set liste s prijašnjih koncerata na turneji Black Gold jasno sugerirale odgovor. Jedna od meni najdražih, An End Has a Start uvela nas je u koncert koji će bez problema kotirati visoko na listi događanja 2020. godine, a tek smo u veljači.

Tom se zahvaljivao na hrvatskom i engleskom, a ostali članovi benda, pogotovo basist, animirali su publiku iz pjesme u pjesmu. Uslijedili su sve snažni hitovi koje bi inače očekivali u završnom dijelu koncerta, a koje je razbila nova pjesma Upside Down, po meni najbolja u usporedbi s ostale dvije nove s kompilacije – Frankenstein i Black Gold. To je za mene bio prvi snažniji trenutak na odličnom koncertu iako bi mnogi rekli da je to bio upravo Papillon dvije pjesme kasnije.

Drugi emotivniji dio koncerta bila je akustična izvedba Toma Smitha pjesme The Weight of the World koja nas je ujedno i uvela u drugu polovicu koncerta. Tu smo imali prilike čuti pjesme koje Editors do sad nisu imali običaja izvoditi pred zagrebačkom publikom. Riječ je o pjesmama You Are Fading i Fingers in the Factories s njihovog prvog albuma “The Black Room” i Walk the Fleet Road s njihovog trećeg albuma “In This Light and on This Evening”.

Tu dolazim do jedine zamjerke i isključivo subjektivnog mišljenja da su te pjesme mogle biti zamijenjene nekim većim hitovima s ovih prostora poput You Don’t Know Love. ‘Službeni dio’ koncerta priveden je kraju, a publika je glasnim usklicima dozvala bis, koji je poslužio kao kratka pauza članovima benda koji su već do tada ostavili srce na pozornici.

U oproštajnom dijelu koncerta čuli smo Distance s prvog albuma i jako dobro znane The Racing Rats, Munich i Smokers Outside Hospital Doors. Nakon iscrpnog i emotivnog koncerta Editors prilaze rubu pozornice, poklanjaju se publici uz mahanja i zahvale i ostavljaju nas u nadi da se uskoro vidimo ponovno. Kazaljke su pokazale skoro jedanaest sati, a svjetla su nas uputila prema izlazu.

Je li osam puta bilo dovoljno?

Odgovorit ću na pitanje nešto kasnije. Najveći zagrebački koncert, osmi po redu, ispravio je sve na što bi se netko do sada mogao požaliti. Imali smo prilike uživati u Editorsima uz puno bolje uvjete, ventilaciju koja se koristi za vrijeme događanja i vrlo atraktivan light show. Kvalitetu svirke nakon toliko koncerata više ni ne komentiram, jer ako su Editors poznati po nečemu onda je to je upravo odlična live izvedba, Tomov besprijekoran falset i srce ostavljeno publici na poklon.

Black Gold turneja samo je dodatno istaknula količinu hitova (Bullets, Bones, Magazine, Sugar, Violence, Ocean of Night, Spiders, A Ton of Love, Formaldehyde, Eat Raw Meat = Blood Drool, Blood, ali i brojne druge koje jučer nismo imali prilike čuti) i odličnog materijala koji dodatno zaživi live izvedbama, pa čak i ako studijski nije toliko atraktivan. Editors su bend koji je pod izlikom promocije novog albuma godinama vjerno izvodio najpoznatije pjesme, stavljajući nove u drugi plan. Upravo zbog toga jednako ćemo se veseliti i devetom koncertu i s nestrpljenjem očekivati novi datum. Moj odgovor na pitanje iz naslova nameće se sam po sebi, a Editors su domaćoj publici do sada ponudili toliko mnogo, da je veza postala neraskidiva.

Budite sigurni u to da se vidimo i na sljedećem koncertu.

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.