novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Vizart

Ekstravagantna tijela: Zločin i kazna – Posjetitelj iza rešetaka ili u ulozi suca

ekstravagantna tijela
Foto: Luka Boždar
Vrijeme čitanja: 4 minute

Odavno je poznato da umjetnici propituju, ali i pomiču društvene granice normalnog. Međunarodni umjetnički festival Ekstravagantna tijela od 2007. to čini svake tri godine, a dosadašnjih je godina natjerao javnost na promišljanje o fizičkom invaliditetu, mentalnom zdravlju i društvenim implikacijama treće životne dobi. Kontejner, idejni začetnik projekta, ove nam turbulentne 2016. naređuje – upoznajte zločin koji vas okružuje! Upoznajmo, dakle, zločin i njegove zločince, ne zato da bismo na kavama i pijanka blebetali o (ne)moralu, nego zato da spoznamo društvo u kojem živimo. Dostojevskom je davno postalo jasno da su oni koje smo označili etiketom neetičnosti srž svakoga društva, a ne njegova margina.

„Nitko me ne pita zašto, kao da je svima sve jasno”

Odmah na ulazu u Pogon Jedinstvo, gdje se izložba održava od 18. studenoga pa sve do petka 25. studenog, posjetitelje čeka ilustrirani rječnik zatvorskog slenga. Rječnik je djelo bivših osuđenika, a svoje nevoljno stečeno znanje i naučene tehnike preživljavanja sročili su kreativno, sočno i bolno iskreno. U slikovnom pogledu radi se o djelu umjetnika Nikole Koraća i Branka Teševića.

S netom usvojenim riječima posjetitelj kreće dalje i upoznaje svijet iza rešetaka što podrazumijeva upoznavanje ljudi koji čine taj svijet. Oni mu se predstavljaju poezijom i pišu – „sanjam retke smeške, sanjam batine teške, sanjam očeve greške, sanjam bekstvo peške“, a posjetitelj dalje razgledava dokumentarne fotografije svakodnevnice zatvorenika.

ekstravagantna tijela
Foto: Luka Boždar

Na izložbi posjetitelj postaje i sudac. Ranije spomenuti Dostojevski dao nam je istu ulogu, a mi smo znatiželjno sagledavali različite aspekte Raskoljnikove ličnosti. Ovdje je pred posjetitelja stavljen zadatak da samo na temelju fotografije optuženika odluči je li osoba kriva za krivično djelo navedeno ispod fotografije. Posjetitelj istinu može potražiti u knjižici koja se nalazi pokraj same igre simboličnog imena (u)sud. Za to se vrijeme u prostoriji čuje djelić audio zapisa – „Nitko me ne pita zašto, kao da je svima sve jasno“…

Od kanibalizma do sextinga

Naravno, tematika izložbe ne obuhvaća isključivo zatvorske priče, a zločin često prolazi bez kazne. Kanibalizam je još uvijek tabu nad kojim se zgražamo. Međutim, jedan od najkontroverznijih kineskih umjetnika Zhu Yu u dokumentarcu za britanski Channel 4 izjavljuje da nijedna religija ne zabranjuje kanibalizam, niti postoji zakon kojim se zabranjuje jedenje ljudi. Stoga, Zhu Yu za svoj rad koristi fetus otuđen s medicinskog instituta, koji skuha i pojede, opasno se poigravajući granicama moralnosti, ali i dobroga ukusa.

ekstravagantna tijela
Foto: Luka Boždar

Ostavit ćemo kanibalizam još uvijek u rubrici tabua, ali o seksualnosti slobodno pričamo već desetljećima, još od hipija i njihove slobodne ljubavi. Zato ne čudi da je to bio jedan od nezaobilaznih motiva ove izložbe jer ipak se radi o temi izmišljenih granica morala. O pretjeranoj kontroverzi i zgražanjima nad otvorenim razgovorima o ženskoj i muškoj seksualnoj energiji ne možemo više govoriti zato što je, kao što sam već napisala, ta tema prisutna još od 60-ih, naročito u umjetničkoj sferi. No, s pojavom kamere na mobitelima i raznoraznim messengerima, javlja se, logičnim razvojem ljudskog roda, fenomen 21. stoljeća – sexting.

Američka umjetnica Karen Finley, svjesna duboke ukorijenjenosti ovog fenomena u moderne međuljudske odnose, pozvala je posjetitelje da ju sekstaju ako mogu. Poruke koje je zaprimila pretočila je u erotske slike, pozivajući na prihvaćanje izražavanja intimnih trenutaka požude.

(Spo)znati i (upo)znati

Veliki će prostor Pogona Jedinstva do petka biti ispunjen različitim umjetničkim radovima koji nam ne nude konkretne odgovore, nego radije postavljaju pitanja koja si sami rijetko postavimo. Početnoj ideji o upoznavanju marginaliziranih društvenih skupina kako bismo upoznali čitavo društvo dodajem i koncept upoznavanja sebe sama kako bi upoznao društvo u kojem živiš. Shodno tomu, umjetnik Vitar Drinković izložio je autodetektor koji se može isprobati u sklopu izložbe. Princip autodetektora je taj da si sami postavljate pitanje, a on će vam otkriti poznajete li sami sebe.

A poznajete li svoj Zagreb? Naime, rad činjenica ž Amele Frankl osmišljen je za pročelje zagrebačke gimnazije u Križanićevoj ulici, no tamo nikad nije dospio. Na crnoj pleksiglas ploči Amela piše kako su generacije i generacije njezine obitelji pohađale istu tu gimnaziju te kako je i ona sama u njoj učila o književnosti, filozofiji i povijesti. Ipak, nikad joj na satu povijesti u toj gimnaziji nisu rekli da je početkom Drugog svjetskog rata pretvorena u sabirni centar iz kojeg su ustaške vlasti slale Zagrepčane u logore smrti. Iako autorica dodaje kako razumije ravnateljevu odluku da ne stavi njezin rad na pročelje gimnazije, ona proziva sve koje šute o ovome pa na crnu pleksiglas ploču dodaje „Zbog šutnje se gori!“.

Na kraju, propitivanjem granica devijantnosti, umjetnici su me vratili na „tvorničke postavke“ – krenula sam od sebe kako bih spoznala društvo. Shvatila sam da svaku devijantnost ja označavam kao takvu, pa po toj analogiji nema više opravdanja u isprici da je društvo krivo za negativno etiketiranje neke osobe jer društvo čine pojedinci, a taj apstraktni pojam društva ne može se razlikovati od pojedinaca u njemu. I negativne i pozitivne etikete u našim su rukama.

Be social
Što misliš o ovoj izložbi?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari