Upoznaj djelo: Picassove Gospođice iz Avignona
Uz Georgesa Braquea, Picasso se smatra najznačajnijim predstavnikom kubizma, a njegovo djelo Gospođice iz Avignona prvom kubističkom slikom. Iako su neki povjesničari umjetnosti pokušali osporiti tu tezu, Gospođice svakako predstavljaju značajne korake ka kubizmu. Na samom početku burnog 20. stoljeća, Picasso je tim radom predvidio sve što će tek doći u narednim desetljećima, a promatraču je poručio da jedan kut gledanja više ne može biti dovoljan. Gospođice zahtijevaju pluralizam perspektiva, nonšalantno negiraju potragu za supstancijalnim značenjem umjetničkih djela i prebacuju fokus na formu.
Forma > sadržaj
Pet je nagih ženskih figura smješteno ispred zavjese, kao da koketno proviruju iza nje. Njihova su tijela narančasta, a plava je pozadina razorena na fragmente. U donjem dijelu slike smještena je mrtva priroda koja kao da prizemljuje sve motive slike koji bi bez nje lebdjeli. Iako je konačan naziv slike poprilično suptilan, on zapravo potječe od imena bordela u Avignonskoj ulici u Barceloni, a alternativni naslov bio je Filozofski bordel. Figure na slici su, dakle, prostitutke o čijoj se prikazanoj seksualnosti sa zgražanjem govorilo kao o agresivnoj. Zbog toga su čak i bliski Picassovi prijatelji bili šokirani, a slika je dugo ostala u Picassovom vlasništvu jer su je odbijali izložiti gotovo deset godina.
Umjetnik, kao da je bio svjestan da stvara možda najvažnije umjetničko djelo 20. stoljeća, iznimno je dugo radio na njemu, a prethodile su mu mnoge skice i studije. Tako je na jednoj od ranijih verzija slike prikazano sedam figura. Uz pet ženskih figura (koje su „doživjele“ i zadnju verziju djela), bila su smještena i dva muškarca, a ženske figure bile su okrenute prema njima. Jedan od muškaraca bio je mornar, prikazan kako sjedi za stolom, i vjerojatno je predstavljao relativno čestu mušteriju. Osim njega, Picasso je prikazao i studenta medicine koji, za razliku od mornara, promatra žene analitički. Neki povjesničari umjetnosti smatraju kako student medicine može predstavljati i umjetnike koji također ponekad pristupaju ljudskom tijelu na analitički način, pokušavajući shvatiti anatomiju, strukture i način funkcioniranja organizma. Valja dodati kako je student medicine na nekim skicama nosio lubanju, koja je uglavnom simbol fraze memento mori. Osim što može predstavljati anatomiju, dodatno pojašnjenje za prikazivanje muške figure kao studenta medicine je i u funkciji podsjetnika na ljudsku smrtnost.
Međutim, Picasso odlučuje ostaviti na završnoj verziji samo ženske figure, a njihove poglede usmjeriti prema promatraču. Bez pozadinskog znanja o nazivu slike, promatrač ne može znati da je riječ o prostitutkama. Gospođice iz Avignona i nisu djelo kojim slikar govori o prostituciji ili o ženskom tijelu. Radi se o slici koja govori o perspektivama i kutovima gledanja i zbog toga, više od sto godina kasnije, i dalje predstavlja programsku sliku kubizma. Ovo Picassovo djelo predstavlja modernističku pobjedu forme nad sadržajem.
Rivalstvo s Matisseom
Već je naglašeno kako je slici kakvu danas poznajemo prethodilo mnogo studija i skica. Osim izbacivanja figura, Picasso je nebrojeno puta mijenjao i izgled gospođica. Promjene su uglavnom ovisile o raznoraznim utjecajima. Tako je, na primjer, na njega utjecao Matisse, kojega je Picasso smatrao svojim jedinom stvarnom konkurencijom i dostojnim rivalom. Njegove Gospođice iz Avignona smatraju se reakcijom i sarkastičnim odgovorom na Matisseovu sliku Radost života koja spaja tradiciju europskog slikarstva i novog, divljeg fovizma. Matisseov se rad, iako hrabar, još uvijek konformistički pokorava estetici i sadržaju. S druge strane, Picassovo djelo predstavlja nešto u potpunosti novo, nešto što je raskinulo svaku poveznicu s tradicijom, nešto sirovo i ružno, nešto što ne mari ni za estetiku, ni za sadržaj. Nakon što su kritičari počeli prepoznavati vrijednost Gospođica iz Avignona, Matisse gubi svoju titulu predvodnika modernističkog slikarstva, a fovizam prepušta svoje mjesto radikalnijem kubizmu.
Osim Matissea, treba spomenuti i utjecaj Cézannea, odnosno njegove retrospektivne izložbe održane u Parizu 1907. godine. Cézanne, čiji se radovi smatraju pretečom kubizma, prvi je koristio takozvani simultani pogled, odnosno prikaz istog motiva iz više perspektiva. Ta je manira postala jednom od najvažnijih karakteristika kubizma. Picasso i ostali kubisti, upravo su zbog Cézanneove inovativnosti, počeli simultano prikazivati ono što u stvarnosti možemo vidjeti samo sukcesivno.
Afričke maske na licima nekih Gospođica
Međutim, prekretnicu u nastajanju Gospođica iz Avignona predstavlja umjetnikovo upoznavanje s afričkom umjetnošću. Kada je radio na toj slici, Picasso je živio u Parizu, a posljedice snažne industrijalizacije i ostalih tehničkih, političkih i drugih promjena, ogledale su se, naravno, i u kulturi. Francuska je 1907. bila kolonijalna velesila koja je s afričkog kontinenta sebi priskrbljivala prirodne resurse, a s vremenom je, očito, počela preuzimati i neke kulturne obrasce. Tako je Picasso jednom odlučio posjetiti Trocadéro, jednu od prvih europskih etnografskih zbirki. Tamo je imao priliku upoznati se s afričkim maskama i onima iz Oceanije. Iako je sam umjetnik negirao utjecaj afričkog oblikovanja na vlastito djelo, povjesničari se umjetnosti slažu kako je utjecaj neosporan, a Picassove riječi lažne. Picasso je, osim toga, ubrzo nakon posjeta Trocadéru, počeo skupljati afričke maske.
Jasno je kako su lica žene koja sjedi i ženske figure smještene krajnje desno pokrivene maskama koje su gotovo identične drvenim afričkim obrednim maskama, čija je forma jednostavna i izdužena. To je posebno vidljivo na nosovima ženskih figura. Picassu je kao inspiracija poslužila geometrijska forma maski, ali i ono što, na apstraktnijoj razini, maske predstavljaju. Umjetnik, oslikavajući maske, zapravo prikazuje mogućnost prikrivanja stvarnih osjećaja i onoga što je predstavljeno našom podsviješću. Rubin, povjesničar umjetnosti koji se bavio Picassovim opusom, ističe kako umjetnik koristi motiv maski kako bi prikazao osjećaje koji su toliko bolni da se čovjek s njima ne može suočiti, a to se odnosi na ljudsku seksualnost koja je inherentno barbarska i divlja, uključujući i strah od smrti. Istovremeno, maske izazivaju blagi osjećaj nelagode kod promatrača, što je ono što je Picasso i želio postići, možda zbog spomenutog obračuna s Matisseom. Maske djeluju kao rekvizit koji se koristi u voodoo obredima, izražavaju osjećaje straha ili užasa i predstavljaju mogućnost da budemo bog ili demon.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.